U aktualnoj operaciji usmjerenoj na pritisak prema Iranu, krstareći projektili Tomahawk predstavljaju temelj američke pomorske vatrene moći. Procjene vojnih stručnjaka govore da raspoređene snage u regiji mogu u jednom napadu lansirati više od 600 projektila ovog tipa. Oni se nalaze na otprilike 13 do 17 ratnih brodova, ponajviše razaračima klase Arleigh Burke i krstaricama, kao i na nuklearnim podmornicama koje djeluju u sastavu udarnih skupina nosača zrakoplova, piše Večernji list.
Tomahawk ima domet od približno 1.600 kilometara i opremljen je konvencionalnom bojnom glavom mase oko 450 kilograma. Riječ je o bespilotnom projektilu velike preciznosti, s odstupanjem pogotka od oko pet metara. Dug je 5,6 metara i može doseći brzinu do 885 kilometara na sat. Lansira se vertikalno s površinskih brodova, ali i horizontalno iz torpednih cijevi jurišnih podmornica ili iz vanjskih lansera postavljenih na njihov trup. U početnoj fazi pokreće ga raketni motor na kruto gorivo, a potom turboventilatorski motor s niskim toplinskim potpisom, što otežava njegovo infracrveno otkrivanje.
Rakete Tomahawk lansirane s podmornica ušle su u upotrebu 1983. godine s konvencionalnim (tj. nenuklearnim) varijantama raketa za kopneni napad i protubrodskih raketa, kao i s raketom za kopneni napad koja nosi nuklearnu bojevu glavu. Nuklearna varijanta je od tada povučena iz upotrebe, a dodana je varijanta s kasetnom bombom za kopneni napad. Tijekom rata u Perzijskom zaljevu 1991., Tomahawci su bili ugrađeni na površinske brodove.
Rakete Tomahawk prvi su put korištene 1991. tijekom Zaljevskog rata kao dio Operacija Pustinjska oluja, gdje su uništili utvrđene ciljeve (kao što su položaji s raketama zemlja-zrak, centri za zapovjedno-kontrolne operacije, iračka predsjednička palača u Bagdadu i elektrane). Zaljevski rat također je svjedočio prvom koordiniranom napadu Tomahawka i zrakoplova s posadom u povijesti. Tomahawci su potom opsežno korišteni u Iraku za provođenje operacija "zone zabrane leta" početkom 1990-ih i tijekom rata u Iraku (2003. – 2011.). Također su korišteni u Bosni (1995.), Libiji (1996. i 2011.), Sudanu (1998.), Jemenu (2009.) i Afganistanu (1998. i tijekom rata u Afganistanu, koji je započeo 2001.).
Glavne operacije i lokacije korištenja uključuju: Irak: Prva upotreba bila je u operaciji Pustinjska oluja (1991.), a zatim su masovno korišteni tijekom invazije 2003. godine te za održavanje zona zabrane leta 1990-ih.
Balkan: NATO snage koristile su ih u Bosni i Hercegovini (1995.) protiv srpskih položaja te tijekom operacije Allied Force protiv ciljeva u Srbiji i Crnoj Gori (1999.).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....