Katastrofalno nevrijeme koje je posljednjih dana pogodilo jug Italije izazvalo je veliku materijalnu štetu, a najteže posljedice zabilježene su na Siciliji. Šokantne snimke iz zraka prikazuju grad kako opasno balansira na samom rubu ponora, dok su duboke pukotine presjekle okolna polja i infrastrukturu.
Sreća u nesreći je što unatoč ogromnim odronima, nema prijavljenih žrtava ni ozlijeđenih osoba.
U gradu Niscemiju urušio se oko četiri kilometra dug dio litice, pri čemu je klizište odnijelo tlo ispod stambenih objekata i prisililo vlasti na hitnu evakuaciju više od tisuću stanovnika.
Talijanska vlada proglasila je izvanredno stanje za pogođene južne regije te osigurala prvih 100 milijuna eura za hitne mjere. Regionalni predsjednik Sicilije Renato Schifani procijenio je da bi ukupna šteta na otoku mogla premašiti 1,4 milijarde eura, s obzirom na velika oštećenja prometnica i stambenih zgrada, piše Corriere della Sera.
Stručnjaci upozoravaju da je teren u Niscemiju i dalje nestabilan te da bi nove obilne oborine mogle ponovno aktivirati klizište i ugroziti povijesnu jezgru grada.
Geološki nestabilno područje
Područje Niscemija već se stoljećima smatra geološki nestabilnim. Povijesni zapisi potvrđuju da je grad izgrađen na glinovitim brežuljcima iznad Gele, što je više puta dovelo do klizišta.
Knjiga arheologa i prirodoslovca Saverija Landoline Nave iz 1792. godine opisuje veliko klizište iz ožujka 1790., koje je trajalo osam dana i znatno izmijenilo konfiguraciju terena, ali je završilo bez većeg broja žrtava.
Novo veliko klizište pogodilo je Niscemi 12. listopada 1997. godine. Stanovnici četvrti Sante Croci i Santa Maria tada su prijavili pucanje zidova i naglo širenje pukotina na objektima zbog tla zasićenog vodom.
Dijelovi naselja postupno su se urušavali u stepenastim segmentima. Prema izvješćima agencije Ansa, evakuirano je oko tisuću stanovnika, a zabilježena je velika materijalna šteta, također bez ljudskih žrtava.
Tadašnje procjene sicilijanske civilne zaštite ukazivale su na neadekvatnu odvodnju oborinskih i otpadnih voda te izgradnju naselja na neprimjerenom terenu kao ključne čimbenike rizika.
Kao nužne mjere spominjali su se preseljenje stanovnika iz najugroženijih zona i izgradnja učinkovitog sustava odvodnje. Nakon završetka izvanrednog stanja provedeni su tek ograničeni infrastrukturni zahvati, ponajprije manji radovi na odvodnji prema potoku Benefizio, prenosi Jutarnji list.
Problemi i u drugim dijelovima zemlje
Slični obrasci zabilježeni su i u drugim dijelovima Italije. Stručnjaci ističu da se sjećanje na poplave i klizišta brzo gubi izvan najteže pogođenih područja, što doprinosi ponavljanju istih problema. Takav je trend potvrđen u više regija, uključujući Pijemont, Emiliju-Romagnu i jug zemlje.
Prema dostupnim podacima, Italija je država s najvećim brojem klizišta u Europi. Analize arhive agencije Ansa pokazuju da su pravomoćne presude odgovornima za klizišta, uključujući slučajeve u kojima je utvrđen ljudski nemar, izrečene u relativno malom broju slučajeva.
Znanstveno istraživanje "Societal landslide and flood risk in Italy" autora Bianchija, Guzzettija, Rossija i Salvattija navodi da je broj teških klizišta u Italiji porastao sa 162 u drugoj polovici 19. stoljeća na 509 u prvoj polovici 20. stoljeća, dok je u razdoblju od 1950. do 2008. zabilježeno ukupno 2204 ozbiljna slučaja.
Primjer grada Sarna ilustrira taj trend: između 1841. i 1939. zabilježeno je pet klizišta, dok je nakon Drugog svjetskog rata do 1998. godine evidentirano njih 36, uključujući katastrofalni događaj iz 1998. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....