Nakon što je u sovjetsko vrijeme žarište najveće nuklearne kataklizme u Europi bilo privremeno zatrpano tisućama tona betona, tzv. sarkofagom, trebalo je naknadno osmisliti dodatnu stogodišnju zaštitu Europe od širenja radioaktivne prašine i drugih čestica što su izbijale iz černobilske utrobe pakla.
Čelična kupola koja je 2016. godine željezničkim tračnicama kliznula na svoje mjesto preko reaktora br. 4 bila je najveća pokretna struktura na svijetu. Visoka kao nogometno igralište i teška 40.000 tona. Više od 45 zemalja i raznih donatorskih organizacija potrošilo je 1,7 milijardi dolara na njezinu izgradnju, koja je od zamisli do realizacije trajala 15 godina. Dijelovi strukture sastavljeni su u Italiji, a zatim dostavljeni na gradilište pomoću 18 brodova i dvije i pol tisuće kamiona. Putinovoj Rusiji trebalo je onomad manje od 15 minuta da sav taj trud i skrb o životima milijuna europskih ljudi baci u vjetar.
"Proveli smo puno sigurnosnih analiza uzimajući u obzir mnoge loše stvari koje bi se mogle dogoditi", kaže za New York Times Eric Schmieman (78), umirovljeni građevinski inženjer iz države Washington koji je svojedobno bio savjetnik na ovome projektu. "Razmatrali smo potrese, tornada, jake vjetrove, 100-godišnje snježne oborine, sve vrste nepogoda. Nismo, međutim, razmatrali mogućnost ratnih operacija i ljude dovoljno zle da opet otvore put k opasnim česticama kako bi ugrozili kolektivno zdravlje."
Upravo to se, međutim, dogodilo. Dana 14. veljače, ruska bespilotna letjelica iranske proizvodnje, s visokoeksplozivnom bojnom glavom, probušila je rupu u čeličnom oklopu strukture u ukrajinskom Černobilu. Rusi su namjerno gađali kupolu dronom Šehid 136. Iako je prvi požar brzo ugašen, vodootporna membrana od karbonskih vlakana i panela unutar izolacije gorjela je i tinjala gotovo tri tjedna. Djelatnici hitne pomoći opremljeni za planinarenje morali su izbušiti rupe u vanjskom sloju štita tražeći vatru, te prskati vodu unutar strukture dizajnirane da ostane suha kako bi se spriječila korozija, rekli su ukrajinski dužnosnici i međunarodni stručnjaci.
Ukrajina je još sredinom ožujka proglasila požar službeno ugašenim. Ali do tog trenutka otprilike polovica sjevernog dijela štita bila je oštećena. Međunarodna agencija za atomsku energiju priopćila je 13. ožujka da su požari i tinjanje uzrokovali "veliku štetu, uključujući sjevernu i u manjoj mjeri južnu stranu krova". Rupa nakon izgaranja navodno prelazi 500 četvornih metara. Razine radijacije izvan Černobila i dalje su normalne, ali nije jasno kako će se štit popraviti, koliko će sve to koštati i koliko će sve trajati.
Iako je zrak nekontaminiran, još uvijek postoji i mogućnost da se zagadi voda na černobilskom području. U Černobilu je jedno od najvećih skladišta potrošenog nuklearnog goriva, kaže i naše gore list, Vjenceslav Novak, bivši direktor u EBRD-u koji je svojedobno bio zadužen za gradnju sarkofaga nad Černobilom. Plan sanacije černobilskog reaktora br. 4 predviđao je rastavljanje sarkofaga za pet-šest godina, te nevjerojatan zadatak čišćenja svog radioaktivnog otpada iz njegove utrobe. Ruskim napadom sve je to dovedeno u pitanje. A postoje i rizici da čelična ljuska sad zbog atmosferilija počne korodirati.
"Razlog zašto je međunarodna zajednica svojedobno potrošila toliko novca i vremena na izgradnju ove strukture bilo je saznanje o razmjerima radiološke prijetnje", kaže Shaun Burnie, nuklearni stručnjak u Greenpeaceu, koji je posjetio oštećeni reaktor u Černobilu nakon napada dronom. Po njegovu mišljenju, bilo je golemo intelektualno postignuće izgraditi nešto što bi moglo zaštititi Europu, Ukrajinu i svijet od onoga što se davno zbilo černobilskom eksplozijom. A sada su Rusi napravili rupu u toj zaštiti, i fizički i metaforički.
U četvrtak je Greenpeace objavio analizu koja kaže da je napad dronom ozbiljno ugrozio planove za oštećeni reaktor i da školjka više ne funkcionira kako je primarno zamišljena. Jan Vande Putte, nuklearni stručnjak pri Greenpeaceu Ukrajina, rekao je da će se cijela ljuska možda morati ukloniti, rastaviti i zamijeniti. Uza sve to, borbeni dronovi nastavljaju letjeti iznad Černobila gotovo svake noći.
Eksplozija u Černobilu 1986., nakon godina povećanog straha od nuklearnog rata između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država, bila je prava noćna mora za naš dio svijeta. Golemi oblak radioaktivnog materijala pušten je u zrak te je izazvao javnozdravstvenu opasnost diljem Europe i natjerao mnoge da posumnjaju u nuklearnu energiju. Sovjeti, koji su u početku skrivali razmjere katastrofe, na brzinu su izgradili "sarkofag" od betona i čelika za hitne slučajeve kako bi zatvorili oštećeni reaktor. Vlasti su također odmah proglasile "zonu isključenja" od gotovo 2000 četvornih kilometara, u kojoj nitko nije smio živjeti.
Službeni broj mrtvih u černobilskoj eksploziji bio je 31 čovjek. No mnogi su se naknadno razboljeli ili na kraju umrli, posebice među entuzijastičnim spasiocima. Stope raka, posebno raka štitnjače, povećane su drastično u područjima koja su bila jako izložena zračenju.
Zatvorena konstrukcija u Černobilu bila je golem inženjerski i građevinski pothvat, osmišljen kako bi zaštitio oštećeni reaktor na rok od 100 godina. Kako bi se smanjila izloženost vanjskog svijeta zračenju, struktura je sklopljena nekoliko kilometara od oštećenog reaktora, a zatim je premještena na svoje mjesto. Debela je oko 12 metara, s vanjskim i unutarnjim omotačem koji su izrađeni od čelika. Unutra su među polikarbonatnim pločama smješteni paneli koji razinu vlažnosti između školjki održavaju ispod 40 posto kako bi se spriječila korozija. Vanjski omotač zapravo je zaštitni plašt Černobila za sprječavanje utjecaja oborina. Dizajniran je da zadrži radioaktivnu prašinu unutar strukture, posebno kada već postavljene dizalice počnu demontirati betonski sarkofag i oštećeni reaktor prije nego što se radioaktivni otpad sigurno odloži u manje spremnike. Čitav taj sanacijski plan Putinovim je zadnjim napadom doveden u pitanje. Stručnjaci su sve skeptičniji u procjenama može li se školjka uopće popraviti. Radnici bi morali zatvoriti početnu rupu od 540 četvornih metara nastalu eksplozijom drona, ali također bi morali zatvoriti i brojne male rupe koje su stvorili vatrogasci koji su pokušavali naknadno ugasiti vatru. Morali bi nekako popraviti oštećenu membranu i izolaciju te sve oštećene unutarnje strukture.
Činjenica da Černobil trenutno ne emitira pojačana radioaktivna zračenja ne znači ništa, jer zbog djelovanja raznih utjecaja to se već sutra može promijeniti. Zaštitna kupola ponad zlokobnog reaktora br. 4 više ne funkcionira, a zasluge za to snosi vremešni sadist iz Moskve, znatno suroviji prema svijetu nego što su to bili njegovi sovjetski prethodnici iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....