Europske zemlje pripremaju plan obrane kontinenta u slučaju da Donald Trump doista povuče Sjedinjene Države iz NATO-a, ekskluzivno doznaje The Wall Street Journal. Ideja se prvi put pojavila u neformalnim razgovorima prošle godine, a pravi zamah je uhvatila nakon što ju je navodno prihvatila i Njemačka.
Berlin je tradicionalno zazirao od pristupa "uradi sam", ističući transatlantsko partnerstvo kao temelj globalne sigurnosti i stabilnosti. No dolaskom kancelara Friedricha Merza došlo je do zaokreta. Iako je u javnosti uglavnom bio suzdržan prema Trumpu, odnosi su se ozbiljno pogoršali nakon Trumpova pritiska na europske članice NATO-a da sudjeluju u osiguravanju plovidbe kroz Hormuški tjesnac.
Merz je tada poručio da Njemačka nije započela taj sukob, da nije bila konzultirana i da nema namjeru vojno sudjelovati u ratu protiv Irana. Razlog Merzova obrata mogao bi se kriti u rastu cijena nafte, koji ozbiljno pogađa ekonomiju i koči njezin oporavak. Merz je, podsjetimo, tijekom predizborne kampanje obećao da će oživiti posrnulo njemačko gospodarstvo. Ipak, ne može previše otvoreno kritizirati Trumpa jer time riskira da SAD u potpunosti obustavi pomoć Ukrajini, piše Jutarnji list.
Prema pisanju WSJ-a, tzv. europski NATO temelji se na postojećim vojnim kapacitetima Saveza, ali s većom ulogom europskih država u zapovjednim strukturama te postupnim nadomještanjem američkih resursa. Plan nije zamišljen kao konkurencija postojećem NATO-u, već kao sigurnosna mreža u slučaju američkog povlačenja.
Cilj je zadržati Rusiju dalje od granica EU-a, pobrinuti se da NATO nastavi funkcionirati i u kriznim situacijama te osigurati da Europa ima uvjerljiv nuklearni štit čak i ako Washington smanji svoju prisutnost na kontinentu. No izazovi su golemi. NATO je desetljećima građen oko američkog vodstva, od logistike i obavještajnog sustava do najviših zapovjednih funkcija.
Njemački zaokret potaknuo je širi konsenzus među saveznicima, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Poljsku, nordijske zemlje i Kanadu. Plan se razvija kao "koalicija voljnih" unutar NATO-a. "Poduzimamo mjere opreza i vodimo neformalne razgovore", izjavila je švedska veleposlanica u Berlinu Veronika Wand-Danielsson, prenosi Jutarnji list.
U praksi, to znači rješavanje konkretnih pitanja: tko bi vodio protuzračnu i proturaketnu obranu, kako organizirati logistiku i vojne koridore prema istoku Europe te kako nadomjestiti američko zapovjedništvo u slučaju povlačenja. Razmatra se i ponovno uvođenje vojnog roka, kao i ubrzanje proizvodnje vojne opreme u segmentima u kojima Europa zaostaje, uključujući protupodmorničko ratovanje, svemirske i izviđačke sposobnosti i zračnu mobilnost.
Unatoč ambicijama, ograničenja su očita. Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu tradicionalno je Amerikanac, a SAD ne pokazuje namjeru odustati od te uloge. Uz to, Washington i dalje osigurava nuklearni kišobran na razini kontinenta. Zbog toga se otvorilo i najosjetljivije pitanje: može li Europa razviti vlastiti nuklearni štit? Nakon Trumpovih prijetnji oko Grenlanda, Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron započeli su razgovore o mogućem proširenju francuskog nuklearnog odvraćanja na druge europske zemlje, uključujući Njemačku.
Istodobno rastu napetosti između EU-a i NATO-a oko obrambene industrijske politike. Prema pisanju Financial Timesa, zamjena trenutne američke vojne opreme i osoblja u Europi, koja bi, prema procjenama analitičara, iznosila oko bilijun dolara, izaziva trvenje oko toga kako bi se naručivalo oružje. Dok neki unutar EU-a forsiraju strategiju "kupuj europsko", drugi smatraju da je potrebno nastaviti nabavljati američko oružje.
"I EU i NATO slažu se oko cilja da Europljani preuzmu vodstvo u konvencionalnoj obrani kontinenta. Ali, razlikuju se oko načina provedbe. Dok EU želi promicati unutareuropsku obrambeno-industrijsku suradnju, SAD inzistira na tome da obrambena industrijska politika mora ostati transatlantska", kaže za FT Giuseppe Spatafora, analitičar u Institutu Europske unije za sigurnosne studije.
Jedan NATO diplomat predložio je Europskoj komisiji da se drži područja u kojima već ima stručnost: "Potpišite neke dobre trgovinske sporazume i klonite se transatlantske sigurnosti." Borba oko toga u kojem smjeru bi trebala ići obrambena industrijska politika vjerojatno će postajati sve žešća kako se približava srpanjski samit NATO-a u Ankari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....