Alekseja Navaljnog (47), vodećeg političkog rivala Vladimira Putina koji je umro u arktičkom zarobljeničkom logoru prije dvije godine, ubila je ruska država koristeći snažan otrov iz skupine žabljih toksina, priopćile su u subotu vlade Njemačke, Velike Britanije, Švedske i Nizozemske. Takve rezultate, objasnile su ovlaštene osobe, pokazale su analize Navaljnijevih posmrtnih ostataka.
Nije baš pojašnjeno kad su i kako rečene patološke analize provedene, no poznato je da tijelo vodećeg ruskog oporbenjaka nakon naprasne smrti u sibirskoj kaznionici nije napuštalo granice Ruske Federacije. Nakon više tjedana režimskog zavlačenja bilo je naposljetku predano njegovoj majci, i Navaljni je potom pokopan 1. ožujka 2024. na groblju Borisovsko u Moskvi. Puno je ruskih pogrebnih agencija odbilo angažman u ovom delikatnom posljednjem ispraćaju.
Epibatidin, otrov strijelaste žabe za koji zapadne zemlje tvrde da je korišten za ubojstvo Putinova političkog rivala čak je i do dvjestotinjak puta jači od morfija. Iznimno otrovna tvar slična nikotinu prvi put je dobivena iz roda Epipedobates, otrovnih žaba podrijetlom iz sjeverne Južne Amerike, preciznije iz Ekvadora. Žabe koje luče ovaj paralizirajući toksin kao vid obrambenog mehanizma obuhvaćaju jarko obojenu Anthonyjevu otrovnu strijelastu žabu i Fantazmalnu otrovnu žabu.
Istražujući ove životinje znanstvenici su svojedobno imali puno muke, jer su ustanovili da žabe sporni otrov proizvode prehranom. Neke od tih životinja, premda pripadaju istoj vrsti, zbog različitih staništa i različite hrane u sebi skladište jako različite razine toksina, dok iste žabe u zatočeništvu potpuno gube ovo biološko svojstvo. Dakle, ruski obavještajci nipošto nisu mogli uvesti žive ekvadorske žabe i iz njih crpiti otrov za trovanje Navaljnog: to bi bila nemoguća misija.
Epibatidin je svojedobno istraživan kao analgetik i za ublažavanje bolnih upalnih stanja pluća, poput astme i plućne fibroze. Međutim, upravo zbog toksičnosti u većim dozama, od njegove medicinske primjene se na kraju posve odustalo. On djeluje tako da inhibira djelovanje živaca blokadom nikotinskih receptora u središnjem i perifernom živčanom sustavu: baš učinak blokiranja ovih receptora dovodi kod žrtve do paralize mišića i paralize dišnog sustava. Temeljito otrovana osoba naposljetku zapravo umire zbog gušenja.
Epibatidin se u ljudskom tijelu može relativno lako detektirati, i to kombinacijom plinske kromatografije i masene spektrometrije. Plinska kromatografija pomaže u odvajanju kemijskih spojeva od interesa, a masena spektrometrija razgrađuje kemikalije u fragmente kako bi stvorila jedinstveni otisak prsta tvari, koji se zatim može lako identificirati. Prirodna toksičnost epibatidina može se čak povećati istodobnom primjenom određenih drugih lijekova, i te su kombinacije već temeljito istražene. No, za trovanje Navaljnog puno je bitnije nešto drugo: zbog relativne rijetkosti epibatidina u prirodi, osmišljeno je nekoliko puteva njegova umjetnoga sintetiziranja, u laboratoriju.
Zbog svega se s visokom dozom vjerojatnosti pretpostavlja da je tajni ruski institut za istraživanje otrova adresa koja stoji iza proizvodnje rijetkog žabljeg otrova koji je ubio glavnog unutarnjopolitičkog neprijatelja Vladimira Putina, Alekseja Navaljnog. U institutu čudnog imena koje podsjeća na nasumičnu internetsku lozinku, GosNIIOKhT, razvijeni su, uostalom, svojedobno i mnogi drugi otrovi koje su ruski obavještajci koristili u obračunu s disidentima i neprijateljima, uključujući i zloglasni nervni toksin novičok.
Pretpostavlja se da tajni ruski laboratorij GosNIIOKhT na dobivanju žabljeg otrova iz epruvete radi više od jednog desetljeća. Premda ruske vlasti službeno poriču svaku umiješanost u smrt Navaljnog, a teze o upotrebi žabljeg otrova nazivaju "zapadnjačkom propagandnom prijevarom", još 2013. godine zaposlenici GosNIIOKhT-a objavili su znanstveni rad u kojem opisuju "preparativnu metodu za dobivanje analgetika epibatidina". Dvije godine kasnije, stručnjaci za otrove objavili su i detalje o "kromatografskom određivanju mikrokoličina epibatidina i njegova biomarkera u krvnoj plazmi", te još jedan znanstveni rad u kojem predlažu "sintezu strukturnih analoga epibatidina". Na kraju krajeva, bivši kemičar GosNIIOKhT-a u egzilu, koji je svojedobno javno otkrio i tajni program za novičok, rekao je da su ruski stručnjaci u potpunosti sposobni proizvesti žablji toksin. Vil Mirzajanov (90) tvrdi da su u institutu svojedobno sintetizirali i puno složenije spojeve, dok ovaj otrov za proizvodnju uopće nije kompliciran.
"Može se lako sintetizirati. U tijelo može ući na razne načine: putem hrane, vode, a i kroz kožu", izjavio je Mirzajanov. Po njemu, ne postoji baš nevino objašnjenje za pronalazak toksina epibatidina na tijelu Navaljnog.
Ruski državni znanstveno-istraživački institut za organsku kemiju i tehnologiju (GosNIIOKhT), osnovan je još 1924. godine kao savezno unitarno poduzeće u Moskvi. Provodilo je u početku temeljna i primijenjena istraživanja u organskoj kemiji, razvijajući tehnologije za industriju, farmaceutske proizvode, pesticide i kemijsku obradu. Povijesno je služio i kao primarni institut za sintezu i metode proizvodnje kemijskih ratnih otrova u Sovjetskom Savezu.
GosNIIOKhT je u SSSR-u igrao središnju ulogu u sovjetskom programu kemijskog oružja, osmišljavajući binarno streljivo, živčane otrove i seriju visoko potentnih organofosfatnih živčanih otrova pod imenom novičok, a koji su bili dizajnirani da izbjegnu lako otkrivanje i međunarodne konvencije. Nakon Hladnog rata, institut se službeno usredotočio na demilitarizaciju kemijskog oružja, inženjering procesa neutralizacije i postrojenja za demontiranje naslijeđenih ruskih zaliha, no dok su jedno govorili, drugo su vjerojatno mislili, a treće radili.
Novičok, što na ruskom znači "novopridošlice", serija je organofosfornih živčanih otrova nastala između 1971. i ranih 1990-ih. Razvijeno je više serija ovog agensa koji je doživio javnu slavu tek nakon trovanja bivšeg ruskog obavještajnog časnika Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije u Salisburyju 2018. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tad su britanski istraživači locirali na njihovim tkivima živčani otrov novičok vojne kvalitete i oznake A-234, a čije podrijetlo datira iz istraživačkog programa u GosNIIOKhT-u iz sovjetskog doba. Britanska vlada pripisala je tadašnji napad novičokom ruskim državnim agentima iz vojne obavještajne jedinice GRU. Još jedna lokalna stanovnica, Britanka Dawn Sturgess, umrla je u srpnju 2018. nakon izlaganja odbačenom agensu iz istoga incidenta: novičok je bio podmetnut u bočicu s parfemom.
Još ranije optužbe povezuju institut GosNIIOKhT s trovanjem ruskog bankara Ivana Kivelidija i njegove tajnice u Moskvi 1995. godine, gdje su tragovi obdukcije također otkrili živčani otrov varijante novičoka koji im je podmetnut kontaminacijom uredskog telefona. Istrage su implicirale posrednu odgovornost Andreja Železnjakova, kemičara i voditelja laboratorija u podružnici GosNIIOKhT-a u Šihaniju, koji je pod istragom priznao prodaju otrova iz tajnih programa instituta predstavnicima čečenskog organiziranog kriminala koji su osuđeni za ubojstvo u ovom slučaju. Novičokom iz laboratorija GosNIIOKhT svojedobno je bilo kontaminirano i donje rublje Alekseja Navaljnog, ali taj pokušaj ubojstva nije tad završio fatalnim ishodom.
Summa summarum, Putin voli smaknuća trovanjem, baš poput ludih rimskih careva. Njegova trovačnica čudnog imena radi zato tuta-forza: osim novičoka i žabljeg otrova, iz njihovih su epruveta i skladišta također vjerojatno iskapali i radioaktivni polonij, kojim je svojedobno ubijen u Britaniju odbjegli agent KGB-a Aleksandar Litvinenko (tvar mu je ubačena u čaj), a čini se i dioksin kojim je prije 20 godina otrovan tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko. I to je samo ono malo što se dosad zna o programu tajnih smaknuća u režiji Kremlja: pune razmjere tih "nevidljivih" zločina možda se rasvijetli tek nakon despotove smrti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....