U svijetu energetike dvije su naizgled nepovezane vijesti osvanule na naslovnicama svjetskih medija. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u utorak planira predložiti mjere koje će do konca 2027. dovesti do potpune zabrane uvoza ruskog plina i nafte u Europsku uniju. OPEC je, s druge strane, već drugi mjesec zaredom odlučio povećati proizvodnju sirove nafte, što je već dovelo do pada cijene na svjetskom tržištu.
Pregovori s administracijom predsjednika Donalda Trumpa o većim pošiljkama američkog ukapljenog prirodnog plina dio su šireg trgovinskog paketa, navodi se u izvješću Europske komisije. Najkasnije do konca 2027. EU će plin uglavnom kupovati iz SAD-a, Katara, Kanade i Afrike. Već je sad udio ruskog plina u ukupnom uvozu ovog energenta u EU-u pao s više od 40 posto prije rata u Ukrajini na oko 19 posto ruskog plina uvezenog lani.
Kad je riječ o ruskoj nafti, uvoz je dopušten Slovačkoj, Mađarskoj i Češkoj, koje su putem naftovoda uvezle rusku naftu u vrijednosti od 4,9 milijardi eura. Ukupno gledano, prema podacima Centra za istraživanje energije i čiste energije (CREA), EU je u 2024. godini platio 21,9 milijardi eura za uvoz ruskih fosilnih goriva (nafta, plin, derivati), što je pad obujma od samo jedan posto u odnosu na prethodnu godinu. OPEC je drugi mjesec zaredom povećao proizvodnju jer je Saudijska Arabija, kao vodeći član te organizacije, sve manje voljna dodatno smanjivati proizvodnju kako bi stabilizirala tržište. Još od 2022. godine OPEC+ je smanjivao proizvodnju za oko 5,7 posto globalne ponude (oko 5,85 milijuna barela dnevno) kako bi podržao visoke cijene. Sada ne samo da se povećava proizvodnja, nego se razmišlja i o ukidanju dobrovoljnog smanjenja do kraja 2026. godine. Kazahstan i Irak povećanom proizvodnjom ionako već prave problem u tom sustavu. Što se zapravo događa, pitali smo našeg naftnog eksperta, bivšeg ministra gospodarstva Davora Šterna:
– Nafta je pala zbog smanjene potražnje. SAD se industrijalizira, ima velike zalihe i vlastitu proizvodnju pa na svjetskom tržištu malo kupuje. Europa stagnira, a Kina je puna kontejnera koje je u lukama zaustavio carinski rat. Konačno, i struja je u mnogim segmentima zamijenila potrebu za ugljikovodičnim gorivima – kaže Štern, ali odluku von der Leyen o zabrani uvoza ruske nafte svejedno smatra nepromišljenom.
– Svojom je politikom već napravila mnogo štete, a cijela EK je kadrovski limitirana. Ni ta odluka da se a priori odričemo nečije nafte i plina nije osobito mudra. Mi ne znamo što su potpisali Ukrajina i SAD. Ako je SAD, osim na rudna bogatstva i minerale, Ukrajincima "sjeo" na cjevovode, onda će biti kako Amerika kaže. Onda ćemo kupovati njihov skuplji LNG, opast će nam industrijska proizvodnja i sve će postati skuplje. Alternativu nemamo, osim Južnog toka, koji vodi prema Srbiji, i Jonsko-jadranskog plinovoda, koji preko Albanije ide u Italiju. Sve ostalo ide preko Ukrajine i Bjelorusije – smatra Štern i ukazuje na složen odnos SAD-a i Europe. No, iako predstavlja prijetnju, SAD ipak smatra saveznikom.
Hoće li Hrvatsku izvući dobra elektroenergetska situacija, pitali smo Šterna. Naime, cijena struje kod nas je ipak niža nego u većini članica EU-a.
– Niske cijene omogućile su subvencije i dobra hidrološka godina. Jugoslavija nam je ostavila solidan broj hidroelektrana, koje proizvode "besplatnu" struju, amortizirali su se i prvi vjetroparkovi, ugradili smo solare, ali zabrinjavajuće su naše linije prijenosa. Ljudi prelaze na električna vozila, na dizalice topline i to će opteretiti stare linije prijenosa. Krajnje je vrijeme da uložimo u nove trafostanice i dalekovode – upozorava Štern.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....