Rasute po planinskim cestama Sečuana, samo nekoliko sati vožnje od nekih od najprometnijih kineskih gradova, ruševine napuštenog vojnog eksperimenta jezivo su tihe.
Strogo tajne tvornice koje su nekada zapošljavale tisuće radnika sada su obrasle vegetacijom; obližnja sela, ispražnjena od mladih koji su nekada dopremani iz cijele zemlje kako bi gradili Kinu budućnosti, prekrivena su raznim oglasima. Te tvornice u jugozapadnoj Kini nekada su bile dio najambicioznijeg industrijskog strateškog projekta u njezinoj povijesti.
Mao Zedong je 1964. godine pokrenuo ambiciozni program nacionalne obrane i mobilizirao je 15 milijuna ljudi kako bi ojačao kinesku obranu od mogućeg napada njezina hladnoratovskog neprijatelja, Sjedinjenih Država, ili od Sovjetskog Saveza, čiji je odnos s Kinom postajao sve napetiji. Za projekt je izdvojeno više od 200 milijardi juana državnih ulaganja i odvijao se gotovo u potpunoj tajnosti 15 godina. Projekt se zvao ‘Treća fronta‘, piše Guardian.
Maova ideja bila je stvoriti treću liniju obrambenh postrojenja koja bi bila manje izložena od "prve fronte" – tvornica na kineskoj istočnoj obali – i "druge fronte", koja se odnosila na manje unutrašnje gradove iza prve linije. Projekt Treće fronte smjestio je tvornice u udaljene, planinske krajeve pokrajine Sečuan, kao i u druge unutrašnje pokrajine poput Gansua i Ningxije, daleko od dometa bilo kakvih potencijalnih napadačkih snaga.
U Sečuanu mnoge od tvornica štiti prirodna tvrđava planinskog lanca Huaying, čiji se vrhovi naziru u daljini.
Nakon Maove smrti 1976. i saniranja odnosa s SAD-om, tvornice su postupno napuštene.
Godine 1985. kineski vođa Deng Xiaoping izjavio je: "Dugo vremena neće biti velikog rata... nakon analiziranja općih svjetskih trendova i našeg okruženja, promijenili smo mišljenje da je opasnost od rata neposredna."
Danas, dok se odnosi između Pekinga i Washingtona pogoršavaju, Dengove riječi zvuče drukčije. Kina se ponovno okreće zavičaju Treće fronte kako bi izgradila program nacionalne obrane, sposoban osujetiti svaki američki napad. U nekim područjima vojne moći Kina je možda već ispred. Nedavna izvješća, temeljena na satelitskim snimkama, pokazuju da Kina, čini se, gradi svoj nuklearni arsenal blizu starih tvornica.
U srpnju 2024. vodstvo Komunističke partije donijelo je rezoluciju o razvoju kineskog strateškog zaleđa i osiguravanju rezervnih planova za ključne industrije - što je referenca na korištenje udaljenih unutrašnjih pokrajina radi povećanja otpornosti zemlje na prijetnju invazije ili izolacije od međunarodnih tržišta.
Xi Jinping, najmoćniji kineski vođa od Maoa, postavio je nacionalnu samodostatnost u središte svoje ideologije. Godine 1964., kada je Mao pokrenuo Treću frontu, Kina je provela svoju prvu nuklearnu probu. Sada se procjenjuje da ima 600 bojnih glava, a američka vlada očekuje da će taj broj više nego udvostručiti u sljedećem desetljeću. Velik dio tog nuklearnog jačanja odvija se u udaljenim područjima koja su nekada bila dom Treće fronte.
Iako Kina i dalje troši znatno manje na vojsku od SAD-a, jaz se smanjuje. Prema Centru za strateške i međunarodne studije, 2012. godine, kada je Xi preuzeo vlast, kineska obrambena potrošnja iznosila je jednu šestinu one američke. Do 2024. taj je udio narastao na jednu trećinu – 317,6 milijardi dolara.
"Ono što je drukčije nego ranije jest to što je Kina sada u znatno jačoj poziciji nego što je bila", kaže Covell Meyskens, kineski povjesničar na Naval Postgraduate School, sveučilištu koje financira američka mornarica, koji je napisao knjigu o Trećoj fronti.
"Pokušavaju izgraditi snagu da osiguraju kapacitet za drugi udar na Sjedinjene Države. Prije toga, uopće nisu imali tu sposobnost."
Kapacitet za drugi udar odnosi se na sposobnost nuklearno naoružane države da odgovori na nuklearni napad protuudarom.
Ključna razlika između 2026. i 1964. jest to koliko su isprepletena američka i kineska gospodarstva – nešto što bi u teoriji trebalo smanjiti rizik od izbijanja sukoba. No budući da je trgovinski rat vidio obje strane, posebice Peking, kako koriste izvoz vitalnih sirovina poput rijetkih zemnih metala kao polugu, kreatori politike u Pekingu i Washingtonu radili su na razmrsivanju svojih opskrbnih lanaca, smanjujući međuovisnost.
Milijuni radnika raspoređeni su u ta udaljena planinska mjesta kako bi pomogli ojačati kinesku obranu.
Unatoč ogromnim ulaganjima, tvornice su uglavnom napuštene ili pretvorene u civilne pogone 1970-ih, kad su se odnosi sa Zapadom popravili. Kina se više nije bojala napada i počela se fokusirati na gospodarski razvoj.
"Zašto bi imali tvornicu automobila u špilji 500 kilometara udaljenoj od ikakvog većeg grada? To ekonomski nije imalo smisla", kaže Meyskens.
Xi je dao prioritet samodostatnosti i veličini na svjetskoj sceni. Njegova retorika odjekuje Maovim snovima o tome da Kina postane globalna supersila, ali u vrijeme kada taj san može postati stvarnost. Kineski uvoz oružja pao je za više od 70% između 2021. i 2025. u usporedbi s prethodnih pet godina, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira, zahvaljujući povećanim domaćim kapacitetima.
Šest desetljeća poslije ideje iza Treće fronte oživljavaju – a s njima, neki se boje, i geopolitičko okruženje.
- Definitivno se vraća neprijateljsko stanje. Nalazimo se u nekakvom hladnom ratu - smatra Meyskens. Cilj je, kaže on, održati rat hladnim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....