Zašto se najbogatije zemlje EU-a tajno sastaju u Beču? Prijedlog je izazvao kontroverze, ‘težak‘ je 1,816 bilijuna eura

U Beču će se u četvrtak okupiti predstavnici sjevernoeuropskih zemalja kako bi stvorili zajednički stav prije dugih i žestokih pregovora koji će trajati iduće dvije godine, a tiču se novog sedmogodišnjeg proračuna EU-a.

Prvi put se vodeći dužnosnici iz bogatijih država, poput Francuske, Njemačke i nordijskih zemalja, nalaze u istoj prostoriji kako bi usuglasili strategiju prema prijedlogu Europske komisije o proračunu od 1,816 bilijuna eura koji je izazvao kontroverze, piše Politico.

Cilj im je formirati savez prije početka pregovora s Poljskom, Španjolskom i Italijom, zemljama koje se zalažu za veći proračun, posebno za poljoprivredu i slabo razvijene regije. Od predstavljanja plana 16. srpnja, predstavnici su tek zagrebali po površini dokumentacije, procjenjujući potencijalne dobitke i gubitke pod novim rasporedom trošenja.

Iako službeni pregovori tek započinju, državne službe prijateljskih zemalja već rade na pripremama iza scene. Ministara neće biti na bečkom sastanku – sljedeći službeni razgovori planirani su u listopadu na razini EU. U proračunskim pregovorima zemlje sličnih interesa se ujedinjuju kako bi uskladile stajališta, zajednički razgovarale s Komisijom i podijelile zadatke poput ispitivanja formula za raspodjelu sredstava.

Konačni cilj je nadmašiti suparnički blok, osigurati povoljan ishod i usmjeriti opsežan EU proračun prema vlastitim prioritetima. „Kad bi ovo prenosili kroz nogometne metafore – radi se o slobodnom udarcu,” rekao je Janusz Lewandowski, bivši povjerenik za proračun EU-a i zastupnik u Europskom parlamentu, za Politico.

Umjesto da svaka članica djeluje sama za sebe, sve zemlje EU slažu se u dva velika tabora. Prvi tabor čine bogate zemlje koje daju više nego što primaju – od Švedske do Francuske – koje preferiraju sveukupno umjereniji proračun.

Drugi, suparnički, poznat kao Prijatelji kohezije, okuplja južne i istočne članice poput Italije, Španjolske i Poljske, te se zalaže za veće izdvajanje, osobito za fondove koji potiču razvoj slabije razvijenih dijelova Unije.

„Baš kao i mnoge stvari, dugoročni financijski okvir EU-a ne određuje se samo ekonomskim brojkama, nego dubokom povijesnom iskustvu,“ rekao je austrijski dužnosnik Stefan Imhof.

Čak i unutar blokova postoje značajna neslaganja. Francuska i Nizozemska imaju sasvim različite stavove o zaduživanju EU – Pariz ga podržava, dok ga Haag odbija. Kad je riječ o poljoprivrednim subvencijama, Francuska stoji bliže Poljskoj nego nekim članicama svoje vlastite skupine. Takve razlike rješavaju se unutar samih klubova, gdje se formiraju ključne pozicije poput visine proračuna.

Sastanak u Beču predvode Francuska i Njemačka.

„Na koncu, Francuska i Njemačka se dogovore o iznosu, a ostali slijede,“ kazao je jedan visoki diplomat iz skupine neto uplatitelja, koji je želio ostati anoniman, piše Politico.

Poljska je tradicionalno jedna od zemalja koja najviše koristi sredstva EU-proračuna i često vodi inicijative unutar bloka Prijatelja kohezije. No, uspon Viktora Orbána i njegovo udaljavanje od demokratskih normi narušili su odnose između Poljske i Mađarske, što daje priliku mediteranskim državama da budu važniji čimbenik unutar koalicije. 1. rujna Malta je organizirala sastanak stručnjaka iz Prijatelja kohezije, pripremajući teren za tehnički sastanak svih država članica idući dan.

Neformalni susreti stručnjaka često odrede smjer, primjerice, neto uplatitelji su u Helsinkiju prošle godine dogovorili izdvajanje 175 milijardi eura za Horizon program, što je Komisija kasnije službeno podržala.

Europska komisija promatra situaciju i nastoji uvjeriti vlade da ostanu vjerne izvornom prijedlogu tijekom razgovora s Vijećem i Parlamentom. Piotr Serafin, povjerenik za proračun i bivši poljski veleposlanik u EU, očekuje se da će igrati važnu ulogu u usklađivanju neto uplatitelja i Prijatelja kohezije.

Lewandowski savjetuje Serafinu da umjesto konflikta dvaju velikih blokova, pristupa pojedinačnim zemljama – strategija „podijeli i vladaj“ može Komisiji dati veću pregovaračku moć.

Iako su predstojeće teme teške i emotivne, postoji uvjerenje da će se i ovaj put postići kompromis.

„Ovaj prijedlog neće ostati kakav jest – svi će morati ustupiti na nečemu… Ali u prošlosti je uvijek postignut dogovor – i sada će biti isto,“ zaključio je austrijski dužnosnik.