Osorni 80-godišnji klipan iz Bijele kuće već je u nekoliko navrata proglasio rat protiv Irana dobivenim, a ne shvaća, jadan, da ta šahovska partija još nije valjano ni započela (šah su, uostalom, izumili Perzijanci). Modžtaba Hamenei, novi iranski vrhovni vođa, obećao je u četvrtak da će svi mučenici koji su dosad pali u ratu koji je započeo 28. veljače biti osvećeni, a također se zavjetovao i da će Iran sigurno držati Hormuški tjesnac čvrsto zatvorenim i vršiti time ekonomski pritisak na svoje neprijatelje, utjecajem na globalna kretanja cijena nafte, a time i na svjetska tržišta. To sigurno nije pitanje ideoloških ili političkih simpatija, ali iranskom kleriku po pitanju Hormuza treba vjerovati.
Zašto najmoćnija vojna sila svijeta, sa svim svojim najnaprednijim plovilima, tehnologijama i AI oružjima ne može pouzdano zadominirati uskim morskim prolazom širokim ciglih 30-ak kilometara i tamo poraziti višestruko slabiju iransku vojsku? Naprosto zato, upozoravaju analitičari, što je Hormuz idealno bojno polje za iransku asimetričnu strategiju ratovanja. Iranci su očito jako dobro naučili lekciju iz davne bitke svojih predaka Perzijanaca, one slavne kod Termopila. Tamo je, prema legendi, prije 2500 tisuće godina ne više od 300 Spartanaca uspjelo zaustaviti silno moćnu armiju Kserksa Prvog birajući tjesnac kao idealnu lokaciju za zasjedu. U ovom povijesnom slučaju uski prolaz bio je kopneni, dok je u Hormuzu gotovo sve isto, samo je posrijedi morski put.
Vojni analitičari odavno kažu da Iran uopće ne mora pobijediti američku mornaricu – dovoljno je da učini Hormuški tjesnac neupotrebljivim za plovidbu. Hormuški prolaz predstavlja zapravo ulaz u Perzijski zaljev i jedno je od najtežih mjesta na svijetu za vođenje pomorskoga rata. Razlog kompleksnosti tamošnjeg okršaja ne leži u vojnim potencijalima pojedinih država, nego u doktrini koja kontrolu i osiguranje Hormuza čak i Americi čini izuzetno skupom, rizičnom i sporom operacijom.
Iran u Hormuzu baštini strategiju zabrane pristupa/uskraćivanja područja, tzv. A2/AD (Anti-Access/Area Denial). Riječ je o sprječavanju neprijatelja da slobodno djeluje u tom prostoru, mjerama za kontrolu pristupa operativnom okruženju. Strategija A2/AD značajna je briga američke vojne politike, koja je smatra potencijalno učinkovitim oružjem slabijih snaga koju bi se moglo koristiti protiv američke vojske. Pentagon i službeno smatra da bi „neprijateljsko razvijanje strategija protiv ‘pristupa/uskraćivanja područja‘ moglo biti najteži operativni izazov s kojim će se američke snage suočiti u nadolazećim desetljećima".
Hormuška konfiguracija je naprosto idealan poligon za implementaciju takve vrste otpora višestruko jačem neprijatelju. Najuža točka morskog prolaza kojim teče čak petina ukupne svjetske nafte je oko 33 kilometra, no plovni koridori za tankere zbog gaza su znatno uži i iznose ciglih 3-4 kilometra u jednom smjeru. To je definitivno preuzak koridor da bi civilni tankeri mogu dobiti ikakvu vojnu pratnju jer ni jedni ni drugi ne bi imali prostora za minimalno manevriranje. S jedne strane zaljev okružuju obale Irana, a s druge je Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati. To znači da svi brodovi moraju prolaziti vrlo predvidljivim i uskim rutama, što je prosto idealan teren za iranske zasjede.
Iranski korpus revolucionarne garde i mornarice već par dana u Hormuzu vrlo učinkovito koristi taktiku tzv. rojeva (swarming) u presretanju američkih ili tankera njihovih saveznika. Jedan od zadnjih videa koje je Iran objavio rječito ilustrira kako zajedno djeluju fanatični iranski borci za moru. Jedan gliser se fokusira na jednu stranu ciljanog tankera za naftu Safesea Vishnu, drugi ga prati snimajući scenu. Srijeda je oko ponoći i bonacu na površini ubrzo osvijetli jedna eksplozija, pa druga. Tanker se zapalio i iz njega se uzdiže veliki stup dima. Dok se brza plovila odmiču od njega s palube jednoga odjekuje „Alahu Ekber! Uništen američki tanker, na usluzi Hamenei!” Nekoliko sati kasnije cijena sirove nafte premašila je psihološku granicu od 100 dolara.
Taktika stotina malih brzih plovila naoružanih raketama, torpedima i teškim mitraljezima koji napadaju istovremeno iz više smjerova, za velike ratne brodove Mornarice Sjedinjenih Država je veliki problem. Njihovi skupi brodovi moraju istovremeno moći reagirati na mnoštvo malih ciljeva, a čak i mali pogodak može im onesposobiti manevarski trom brod. K tome, ti brodovi imaju i ograničenu količinu presretačkih projektila, dok Iran povrh snaga na moru na obali ima i na stotine mobilnih raketnih sustava, poput Noor anti-ship missile, Oader anti-ship missile i Khalij Fars missile. Njihove komparativne prednosti u odnosu na glomaznu američku flotu su ogromne: skrivaju se u planinama uz obalu, po potrebi brzo premještaju kamionima i mogu pogoditi brodove udaljene i do 100 do 300 kilometara od obale. Da bi SAD neutralizirao sve te sustave, morao bi provesti veliku i opsežnu zračnu kampanju protiv stotina skrivenih ciljeva u iranskim tunelima i brdskim ukopima.
Osim ovoga, Iran posjeduje i na tisuće morskih mina s čijim je raspoređivanjem u Hormuškom tjesnacu otpočeo prije dva dana. Te mine mogu biti plutajuće, magnetske, privezane za dno ili akustične, reaktivne na zvuk brodskih motora. Minira li Iran cijeli Hormuški tjesnac, promet svih tankera staje gotovo momentalno, a čišćenje ovih mina može trajati tjednima, pa čak i mjesecima.
Što kaže ona reklama, to nije sve. Iran za blokadu Hormuza može koristiti i male podmornice klase Ghadir ili Kilo. Riječ je o patuljastim podmornicama duljine 15-30 metara, jako nalik na one koje je svojedobno razvijala Jugoslavenska ratna mornarica. Hormuz je idealno more za njihovo skrivanje jer je prolaz plitak, pun civilnog prometa i akustično iznimno bučan, što otežava detekciju podmornica na sonarima ratnih brodova.
Washington je poslao gotovo 40% svih svojih operativnih brodova na Bliski istok (16 ratnih brodova plus nosače zrakoplova USS Gerald Ford i USS Abraham Lincoln ). Prema strateškim izvješćima američkog središnjeg zapovjedništva, otprilike 60 iranskih ratnih brodova uništeno je ukupno počevši od 28. veljače. Bez obzira na to, ova iznimna demonstracija američke sile pokazala se nedovoljnom jer su suočeni s vrlo učinkovitom asimetričnom odmazdom Teherana.
Nekonvencionalna taktika koju Iran koristi za blokadu Hormuškog tjesnaca gotovo je istovjetna onoj koju je s velikim uspjehom koristila i ukrajinska mornarica suprotstavljajući se moćnoj ruskoj Crnomorskoj floti. Cijena onesposobljavanja brodova koju pritom plaća Iran niska je u usporedbi s velikim udarcem nanesenim tržištu trgovine sirovom naftom o kojemu Zapad kronično ovisi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....