Više od godinu dana nakon što se Donald Trump vratio u Bijelu kuću, Ukrajina je - barem za javnost - gajila nadu da će ga pridobiti na svoju stranu. Trump, koji je stalno iznova pokazivao naklonost ruskom vođi Vladimiru Putinu, u velikoj je mjeri zaustavio američku vojnu pomoć Kijevu, redovito vrijeđao ukrajinske čelnike, pa i osobno izgrdio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu u veljači 2025. (uz golem ‘doprinos‘ američkog potpredsjednika JD Vancea u nezapamćenom i skandaloznom omalovažavanju i ponižavanju jednog gosta u Bijeloj kući, op. a.).
Unatoč tome, Ukrajina je uporno i smjerno sudjelovala u Trumpovim mirovnim pokušajima i pregovorima, koji su stalno “naginjali” nagrađivanju Putinove invazije na susjednu zemlju i na kraju su se pokazali bezuspješnima. Zelenski je pristao i na sporazume o mineralima koji su navodno trebali obogatiti Amerikance, čak je i na sva usta hvalio samog Trumpa. Unatoč rastućim sumnjama ukrajinskih čelnika, u Kijevu su ipak procijenili da laskanje američkom predsjedniku ne može štetiti i da bi možda moglo dovesti do pridobivanja njegove naklonosti.
No, sada se, kako u svojoj analizi za The Atlantic piše Phillips Payson O’Brien, profesor strateških studija na Sveučilištu St Andrews u Škotskoj, čini da je Kijev odustao od Sjedinjenih Država. Sada vrlo “agresivno” traži nove diplomatske i vojne partnere, primjerice dijeleći svoje mukom stečeno iskustvo u ratovanju dronovima sa Saudijskom Arabijom, Katarom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima te sklapajući sporazume o proizvodnji oružja s Njemačkom.
‘Rusija je ponovno nadigrala Amerikance‘
Ukrajina je slala dronove u napade na naftna postrojenja u blizini Sankt-Peterburga, duboko unutar neprijateljskog teritorija, unatoč onome što je Zelenski nazvao “signalima” neimenovanih “partnera” da izbjegava napade na rusku energetsku infrastrukturu. Koristeći retoriku koja bi donedavno bila nezamisliva, Zelenski je naznačio da Washington više ne smatra pouzdanim saveznikom te, što je, kako navodi autor, još iznenađujuće, da cijela Europa mora početi s odmicanjem od transatlantskog odnosa.
U pokušaju da spriječi daljnji rast cijena energije usred američko-izraelskog rata protiv Irana, Trumpova administracija ublažila je sankcije ruskim proizvođačima i trgovcima naftom. U intervjuu za talijanski radio prošlog tjedna Zelenski je kritizirao tu odluku. “Po mojem mišljenju, Rusija je ponovno nadigrala Amerikance – nadigrala je predsjednika Sjedinjenih Država”, rekao je Zelenski (izuzeće od sankcija isteklo je ranije prošlog tjedna, da bi ga u novom obratu SAD u korist Putina i njegova ratnog stroja ponovno produžio, op. a.). Kako nitko izvan Italije ne bi propustio njegovu poruku, Zelenski je na X-u podijelio verziju svojih izjava na engleskom jeziku.
Ukrajinci vide kako su održali ratne napore vlastitim resursima i uz pomoć europskih partnera, čak i dok se SAD povlačio “iz igre”. Nekad bi otpisivanje Sjedinjenih Država kao saveznika značilo sigurnu propast za Ukrajinu, ali danas to više nije slučaj
Nedugo zatim, Zelenski je ustvrdio da, ako se SAD doista planira povući iz NATO-a, kao što je Trump zaprijetio, europske demokracije trebaju potpuno novu sigurnosnu arhitekturu. Kako bi se obranila od Rusije bez američke pomoći, Europska unija trebala bi, prema njegovim riječima, uključiti kapacitete Norveške, Velike Britanije, Turske i Ukrajine.
Time je, ističe O’Brien, povukao jasnu razliku u odnosu na europske čelnike koji su u proteklih 15 mjeseci očajnički pokušavali održati privid da Washington ostaje predan svojim tradicionalnim saveznicima. U tom su se procesu neki i ponizili, poput glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, koji je Trumpa nazvao “tatica”, da bi nedavno taj komentar opisao kao “jezični problem”.
Nitko, naglašava autor, nije želio priznati da je Trumpov povratak od SAD-a stvorio prijetnju europskoj sigurnosti.
Nova spremnost Ukrajine
Nova spremnost Ukrajine da govori otvoreno rezultat je kombinacije čimbenika. Sjedinjene Države smanjile su isporuke i ono malo oružja koje su prodavale Ukrajini kako bi očuvale zalihe za rat protiv Irana. Iako je Trump povremeno spominjao uvođenje oštrih sankcija Rusiji - možda kako bi umirio one s proukrajinskim stavovima unutar vlastite stranke - u posljednje se vrijeme nije ni time bavio.
Najviše obeshrabrujuće za Ukrajince jest to što ih je Trumpova administracija često pritiskala da se odreknu svojeg teritorija i svojih građana u Donbasu u sklopu mirovnog sporazuma. Takav je razvoj događaja potaknuo Zelenskog i druge da otvoreno progovore o sve jačem približavanju SAD-a Putinu te da upozore ostale europske zemlje na opasnost s kojom se sada suočavaju.
Promjena u javnom nastupu Ukrajine dolazi u trenutku kada se njezina vojna situacija poboljšala, barem u odnosu na prošlu godinu. Oslanjajući se gotovo u potpunosti na vlastitu industriju dronova i vojnu strukturu, ukrajinske su snage ponovno preuzele inicijativu na mnogim područjima bojišta.
U posljednjim mjesecima Ukrajinci su navodno nanijeli Rusiji više gubitaka nego što ih ona može nadoknaditi te su vratili više teritorija nego što je Rusija osvojila. Duž bojišnice, Ukrajina je ojačala i proširila svoj “zid dronova”, koji ograničava kretanje ruskih snaga na terenu. Ranije prošlog tjedna Kijev je tvrdio da je zauzeo ruski položaj i zarobio više ruskih vojnika a da nije izložio opasnosti ijednog ukrajinskog vojnika, koristeći isključivo bespilotne zračne i kopnene sustave.
Otpisivanje SAD-a više ne znači propast
Istodobno, Ukrajinci su stekli veće samopouzdanje u izvođenju napada dronovima na srednje i velike udaljenosti duboko iza bojišnice, kao što pokazuje napad kod Sankt-Peterburga. Usto, Ukrajina i dalje ograničava rusku pomorsku moć u Crnom moru - čak ni brodovi u najzaštićenijim bazama više nisu sigurni od ukrajinskih napada.
Posljednjih 15 mjeseci američki su dužnosnici i mnogi zapadni analitičari fokusirali se na slabosti Ukrajine. Trump je tako prošle godine zloguko tvrdio da Ukrajinci “nemaju karte s kojima bi mogli igrati”, no njihova se sposobnost prilagodbe, čak i bez američke pomoći, pokazala zapanjujućom. Danas globalni lider u razvoju i proizvodnji dronova, Ukrajina navodno planira proizvesti do 7 milijuna vojnih bespilotnih letjelica 2026. godine.
Ukrajinci bi mnogo radije imali Sjedinjene Države na svojoj strani nego na strani Rusije. Od 2022. do 2024. Washington je pružio više vojne pomoći Ukrajini nego bilo tko drugi.
Iako je velik dio te pomoći stizao sporo i uz frustrirajuća ograničenja, bio je ključan za opstanak Ukrajine u prvim godinama rata. No, Ukrajinci ne vjeruju da će gubitak američke podrške neizbježno dovesti do poraza. Vide kako su održali ratne napore vlastitim resursima i uz pomoć europskih partnera, čak i dok se SAD povlačio “iz igre”. Nekad bi otpisivanje Sjedinjenih Država kao saveznika značilo sigurnu propast za Ukrajinu, ali danas to više nije slučaj, zaključuje Phillips Payson O’Brien za The Atlantic.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....