Već dva tjedna traju antivladini prosvjedi u Iranu. Situacija je ozbiljna: izvještaji govore o desecima mrtvih prosvjednika, američki predsjednik Donald Trump prijeti oružanom intervencijom SAD-a, a Iran upozorava da će u tom slučaju gađati američke baze diljem Bliskog istoka.
Nemiri u Iranu započeli su 28. prosinca, nakon novog pada vrijednosti iranske valute rijala, što je samo produbilo ionako tešku ekonomsku situaciju perzijske države. Prosvjede su poveli trgovci s Velikog bazara (Grand Bazaar) u Teheranu – koji zbog pada valute više ne mogu nabavljati ni prodavati robu - a uskoro su im se pridružili studenti i šire društvene skupine, nakon čega su se nemiri proširili na većinu iranskih provincija.
Prema podacima nevladine organizacije Human Rights Activists News Agency (HRANA), čije je sjedište u SAD-u, samo do 6. siječnja u prosvjedima je ubijeno najmanje 36 osoba – od čega 34 prosvjednika i dva pripadnika sigurnosnih snaga - dok je više od 2000 prosvjednika uhićeno.
Promatrači ističu da se radi o najvećim prosvjedima u Iranu od 2022. godine, kada se narod pobunio zbog ubojstva 22-godišnje kurdske djevojke Mahse Amini, koju su u teheranskom pritvoru do smrti pretukli pripadnici iranske Moralne policije, jer je navodno nepropisno nosila hidžab. Ti su prosvjedi trajali mjesecima i odnijeli stotine života, ali teokratski režim u Teheranu je ostao stabilan.
Hoće li ajatolah pobjeći u Moskvu?
Ekonomska situacija u Iranu je blizu kritične. Dok je 2015. godine jedan američki dolar vrijedio oko 32.000 rijala, krajem prosinca prošle godine trgovalo se po tečaju od čak 1,47 milijuna rijala za dolar, što je najniža razina od izbijanja Islamske revolucije 1979. godine. Uz inflaciju od oko 40 posto godišnje, osnovne namirnice (ulje, meso, riža, sir) postale su preskupe za većinu od 90 milijuna stanovnika Irana.
Glavni razlog ekonomskog kolapsa su dugogodišnje američke sankcije – uvedene zbog odbijanja Irana da obustavi svoj nuklearni program - a situacija se dodatno pogoršala nakon lanjskog rata s Izraelom. Raširena korupcija u zemlji također ne doprinosi poboljšanju stanja.
Nakon izbijanja prosvjeda iranske su vlasti pokušale smiriti situaciju hitnim uvođenjem subvencija za osnovne namirnice, ali taj potez nije zaustavio prosvjede. Osobito je nemirno na zapadu zemlje u provinciji Ilam, gdje većinom žive Kurdi. Izraelski TV kanal i24news čak je objavio da su kurdski prosvjednici zauzeli dva grada u toj provinciji, Abdanan i Malekshahi, nakon što su se sigurnosne snage iz njih povukle, ali međunarodne agencije zasad nisu potvrdile tu vijest.
Na meti prosvjednika je i vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei. Opozicijska TV stanica Iran International, sa sjedištem u Londonu, navodi da prosvjednici uzvikuju slogane poput „Smrt Hamneiju!”, „Ova godina je krvava godina, Sayyed Ali (Hamnei) bit će svrgnut!” i „Smrt diktatoru!”. Britanski list „The Times” čak je objavio da je ajatolah, za slučaj da mu sigurnosne snage otkažu poslušnost i prijeđu na stranu prosvjednika, već isplanirao bijeg u Moskvu.
Trump: Spremni smo i naoružani!
Reakcije visokih iranskih dužnosnika nisu jednoznačne. Dok je glavni državni tužitelj Mohammad Movahedi-Azad oštro upozorio prosvjednike da će svaki pokušaj destabilizacije zemlje naići na „odlučan odgovor”, predsjednik Irana Masoud Pezeshkian izjavio je da će njegova vlada poslušati „legitimne zahtjeve” prosvjednika,
ocijenivši da su za tešku situaciju u zemlji „odgovorne iranske vlasti, a ne studenti ili narod”.
„Kako je moguće da studenti na sveučilištu prosvjeduju protiv nas (...)? Zašto se ne okrenemo prema unutra i ne vidimo vlastite nedostatke, već tražimo samo nedostatke druge strane? Mi smo ti koji su obrazovali ove studente i bivše studente. Tko je odgovoran za to što se studenti distanciraju od nas? Vjerujem da smo mi odgovorni, a ne studenti ili narod. Ovi ljudi su naš kapital i naš kredibilitet, a bez njih nemamo legitimitet”, rekao je Pezeshkian.
Predsjednik Irana također je naglasio važnost očuvanja jedinstva društva, kako eventualnu destabilizaciju ne bi iskoristili iranski neprijatelji.
„Moramo se uključiti u dijalog s narodom kako bismo pokazali da smo im na usluzi. Svaki diskurs koji uzrokuje podjele, razdor ili eliminira jedinstvo i koheziju je diskurs Izraela i neprijatelja. Upravo to jedinstvo i kohezija mogu održati ovu zemlju živom i održati nas otpornima i čvrstima protiv svake agresije”, poručio je Pezeshkian.
Iranski predsjednik time se referirao na prijetnje koje su njegovoj zemlji stigle iz Amerike. Naime, američki predsjednik Trump još je prošlog tjedna, čim su stigle vijesti o prvim mrtvim prosvjednicima, upozorio iranski režim da će SAD reagirati u slučaju nasilnog gušenja prosvjeda.
„Ako Iran zapuca i nasilno ubije mirne prosvjednike, što im je uobičajena praksa, Sjedinjene Američke Države priteći će im u pomoć. Spremni smo i naoružani”, napisao je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social.
Savez Caracasa i Teherana
Predsjedniku SAD-a odgovorio je predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Ghalibaf, poručivši da je u slučaju američke vojne intervencije Iran spreman gađati američke baze širom Bliskog istoka.
„Svi američki centri i snage u cijeloj regiji bit će naša legitimna meta kao odgovor na svaki mogući avanturizam”, napisao je Ghalibaf na platformi X, dodajući da Iran jasno razlikuje legitimne građanske prosvjede od stranog poticanja nasilja, te da neće tolerirati vanjske pokušaje destabilizacije.
Ulje na vatru dolio je jedan od najvećih američkih „jastrebova”, notorni republikanski senator Lindsey Graham, koji je 6. siječnja zaprijetio Iranu da će u slučaju nastavka smrtonosne represije protiv prosvjednika Trump „ubiti” ajatolaha Hamneija.
„Ajatolasima: morate shvatiti, ako nastavite ubijati svoje ljude koji zahtijevaju bolji život, Donald Trump će ubiti vas”, izjavio je Graham u intervjuu za Fox News, najavivši da „promjena dolazi u Iran”, čiji je režim nazvao „nacističkim”.
Zbivanja u Iranu prolaze u sjeni američkog napada na Venezuelu i nečuvene otmice tamošnjeg predsjednika Nicolasa Madura, koji je s iranskim ajatolasima bio u dobrim odnosima. Nije to bio savez iz ideološke bliskosti. Naprotiv, teško je i zamisliti veći ideološki jaz nego onaj između progresivne socijalističke ljevice u Venezueli i krajnje konzervativnog teokratskog režima u Iranu. Taj je savez nastao iz gole egzistencijalne nužde, jer su obje zemlje pod sankcijama SAD-a.
I upravo taj neprirodni savez Caracasa i Teherana govori o tome da se borba protiv američkog imperijalizma – kao daleko najveće prijetnje sigurnosti svijeta – može dobiti samo udruživanjem svih aktera koje gazi američka čizma. Tragično je što će Europa to shvatiti tek kad Trump odigra golf-partiju na Grenlandu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....