Nigora je imala 17 godina i bila je učenica u Tadžikistanu kada je njen otac odlučio udati ju za daljeg rođaka.
Njena majka je umrla dvije godine ranije i Nigora se nije mogla suprotstaviti očevim željama. Udala se za Komila, 25-godišnjeg građevinskog radnika, i napustila školu kako bi postala kućanica svog muža.
"Od ranog jutra čistila sam dvorište, muzla kravu, čistila za stokom, pekla kruh i spremala doručak za sve. Pranje odjeće, suđa, pa ručak, pa večera. I tako svaki dan. Nisam imala ni minutu odmora", rekla je Nigora. "Bila sam iscrpljena i fizički i psihički. Jednom mi je sestra mog supruga pokušala pomoći, ali je to njihova majka odmah prekinula, rekavši: Zašto snaha postoji u kući?"
Nigora je ubrzo ostala trudna, ali je doživjela spontani pobačaj. I druga trudnoća završila se isto. Muževljevi rođaci su je optužili da je "nesposobna da rodi" i inzistirali na razvodu, piše RSE.
Danas, s 19 godina, Nigora ponovo živi u očevoj kući, a san o završetku škole čini se nedostižnim. "Osjećam se beskorisno. Nemam obrazovanje, nemam novca i ne znam odakle počneti", rekla je.
Postoji bezbroj priča poput Nigorine u Tadžikistanu i širom Centralne Azije, gdje se djevojčice često prisiljavaju na brak prije punoljetnosti.
Prema organizaciji Equality Now, međunarodnoj nevladinoj organizaciji koja se zalaže za prava žena, oko 9 posto brakova u Tadžikistanu uključuje djevojčice mlađe od 18 godina. U Kirgistanu, taj broj iznosi oko 13 posto.
Međunarodni sporazumi, poput Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, propisuju da je minimalna starosna granica za brak 18 godina. Međutim, u Tadžikistanu i drugim zemljama, lokalne tradicije i zakonski propusti omogućavaju da se maloljetne djevojčice udaju bez svog pristanka.
Teške i dugotrajne posljedice
U nekim slučajevima, brak maloljetnice odobrava sudac, koji takvu odluku može opravdati financijskim poteškoćama obitelji djevojčice.
Darijana Grjaznova, pravna savjetnica organizacije Equality Now, objasnila je na koje sve načine rani brak može imati, kako je rekla, ozbiljne i dugotrajne posljedice po djevojčice.
"Prije svega, dolazi do gubitka obrazovanja i prilika", rekla je Grjaznova. "Većina djevojčica je primorana napustiti školu čim se uda, a to im, naravno, ograničava mogućnost da nastave školovanje, pronađu posao i postanu samostalne."
Grjaznova ističe da su rane trudnoće česte kod djevojčica koje se udaju kao tinejdžerke, a one mogu nositi povećane rizike, uključujući moguće komplikacije pri porođaju.
Maloljetnički brak također može značiti da su djevojčice izložene fizičkom, emocionalnom i seksualnom zlostavljanju, "jer dječji i prisilni brakovi podrazumijevaju nejednake odnose moći", rekla je Grjaznova. Mlade žrtve često ne mogu napustiti nasilne odnose zbog ekonomske ovisnosti od muževa.
U Kirgistanu, neke djevojčice su čak otimane od strane budućih muževa, uz pomoć prijatelja ili rođaka koji podržavaju prisilni brak.
Asel je imala 16 godina i pohađala deveti razred kada je oteta. Njen otmičar, Ilšat, bio joj je poznanik devet godina stariji od nje.
"Pisao mi je i zvao me, malo smo razgovarali. A onda je jednog dana došao automobilom s prijateljima dok sam išla u trgovinu i jednostavno me oteo", rekla je Asel. "Odveo me kući, gdje su me njegovi rođaci već čekali."
"Sutradan su pozvali moje roditelje", rekla je Asel. "Došli su, ali me nisu odveli kući. Rekli su da sam već Ilšatova žena i da je to kirgistanska tradicija."
Asel je planirala upisati likovnu akademiju prije nego što je bila prisiljena na brak. "Sad se ni ne sjećam kad sam posljednji put držala kist u ruci", kaže. "Želim izraziti ono što nosim u sebi, ali nemam ni vremena ni snage."
‘Ovo je tvoj život‘
Grjaznova kaže da su i Tadžikistan i Kirgistan preuzeli određene korake kako bi uklonili pravne praznine koje omogućavaju maloljetničke brakove.
"U Kirgistanu je kazneni zakonik izmijenjen, i dječji i prisilni brakovi su kriminalizirani", rekla je Grjaznova.
Ali upozorava da pravne mjere imaju ograničen efekt ako nisu praćene širim društvenim promjenama koje se bave marginalizacijom žena i djevojčica.
"Taj višeslojni pristup uključuje jačanje pravnog okvira, podizanje svijesti javnosti, pružanje sveobuhvatne podrške, osnaživanje žena kroz ekonomiju i uključivanje zajednica", rekla je Grjaznova. "Jer nije dovoljno samo promijeniti zakon."
Nigora želi pomoći drugim djevojčicama i mladim ženama da izbjegnu sudbinu koju je ona doživjela. Njena poruka glasi:
"Udajte se samo kad to želite i kad ste spremne. Ovo je vaš život. I treba početi vašim pristankom."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....