U trenucima kada globalne napetosti rastu i neizvjesnost se sve više osjeća, mnogi se s nelagodom pitaju postoji li uopće sigurno mjesto na svijetu, posebno ako bi najcrnji scenarij, poput Trećeg svjetskog rata, postao stvarnost. Znanstvena studija objavljena u uglednom časopisu Risk Analysis pokušala je odgovoriti upravo na to pitanje, identificirajući one države koje bi, prema procjeni znanstvenika, imale najveće šanse ne samo preživjeti nuklearnu apokalipsu, nego i eventualno postati temelj za ponovnu izgradnju čovječanstva.
U istraživanju su znanstvenici analizirali ukupno 38 otočnih država, procjenjujući njihovu sposobnost da proizvedu dovoljno hrane ako bi došlo do katastrofe koja bi znatno smanjila količinu sunčeve svjetlosti: scenarij koji bi mogao nastati nakon nuklearnog rata, erupcije supervulkana ili udara velikog asteroida piše The Guardian.
Autori studije, Matt Boyd i Nick Wilson, rangirali su zemlje na temelju trinaest ključnih faktora. Među tim čimbenicima nalaze se energetska samodostatnost, proizvodni kapaciteti, infrastruktura te utjecaj tzv. “nuklearne zime” na mogućnost opstanka.
Prema rezultatima analize, izolirane države s jakim poljoprivrednim potencijalom i energetskom neovisnošću, posebice one koje se nalaze većinom na južnoj hemisferi, istaknule su se kao mjesta koja bi, prema modelima, mogla imati najbolje izglede u ekstremnim uvjetima. Iako bi, prema autorima, “džepovi” preživjelih ljudi vjerojatno postojali diljem planeta čak i u najtežem scenariju, stanovnici ovih izdvojenih zemalja imali bi relativno povoljnije uvjete za preživljavanje i obnovu društva.
Autori studije pritom naglašavaju da i ovako “najsigurnije” zemlje ne bi imale jednostavnu situaciju. Potencijalni kolaps globalne tehnologije, uključujući nedostatak rezervnih dijelova za strojeve i elektroničke komponente, s vremenom bi ozbiljno otežao funkcioniranje čak i najbolje pripremljenih nacija. Ti nalazi nisu samo zanimljiva spekulacija, već i ozbiljan poziv vladama da razmotre katastrofalne rizike i razviju planove koji bi, u najtežim trenucima, mogli sačuvati djelić čovječanstva.
Prema studiji, zemlje koje bi imale najveće izglede za preživljavanje i moguću obnovu društva uključuju one s ogromnim viškovima hrane, energetskom samodostatnošću i geografski izoliranim položajem. Kao primjer za to navodi se Australija, koja zbog svojih gotovo nezamislivih poljoprivrednih kapaciteta i visokih viškova hrane teoretski može podastrijeti značajne resurse koji bi pomogli u preživljavanju velikog broja ljudi.
Novi Zeland nalazi se odmah iza svojeg većeg susjeda, ova zemlja posjeduje "super efikasno izvozno gospodarstvo koje bi moglo prehraniti Novozelanđane nekoliko puta", ističe jedan od autora studije, profesor Nick Wilson sa Sveučilišta Otago. Čak i u najgorem slučaju, koji predviđa pad uroda od 61 posto tijekom produljene nuklearne zime, stanovništvo ne bi gladovalo.
Daleko na sjeveru, Island se ističe kao jedinstven primjer otpornosti. Njegova najveća snaga je energetska neovisnost. Gotovo u potpunosti se oslanja na geotermalnu i hidroenergiju, što znači da mu za grijanje i električnu energiju nisu potrebni nafta ili ugljen. U svijetu bez globalnih lanaca opskrbe, to je neprocjenjiva prednost.
Pacifička otočna država Vanuatu, smještena u Melaneziji, nudi iznimno visoku razinu izolacije i prirodnih resursa, što je čini jednim od najsigurnijih utočišta na svijetu. Njezina ključna snaga leži u specifičnom spoju geografske pozicije i duboko ukorijenjene tradicije. Čak 80 posto stanovništva živi u ruralnim područjima, oslanjajući se na sustav samoodržive poljoprivrede koji služi kao snažna zaštitna mreža protiv globalnih ekonomskih šokova.
Smješteni u jugozapadnom Pacifiku, Salomonski otoci predstavljaju strateški sigurno utočište zahvaljujući svojoj iznimnoj razvedenosti i bogatstvu morskih resursa. Arhipelag od gotovo tisuću otoka omogućuje decentraliziran način života, što je ključno za očuvanje stabilnosti u slučaju kolapsa globalnih sustava.
Mauricijus se ističe kao jedan od najizglednijih kandidata za očuvanje društvenog poretka nakon globalne katastrofe. Njegova ključna prednost leži u kombinaciji strateške izolacije i napredne infrastrukture; zemlja je provela značajna ulaganja u otpornost energetskog sustava, poput ukopavanja mrežnih kablova i razvoja mikromreža koje koriste obnovljive izvore energije.
Iako su Filipini jedna od država najizloženijih prirodnim katastrofama na svijetu, suočavajući se s prosječno 20 tajfuna godišnje te čestim seizmičkim i vulkanskim aktivnostima unutar Pacifičkog vatrenog prstena, zemlja je razvila sofisticiran sustav unutarnje povezanosti i upravljanja krizama. Ovaj golemi arhipelag u jugoistočnoj Aziji posjeduje izniman potencijal za samodostatnost zahvaljujući raznolikom poljoprivrednom krajoliku te bogatim mineralnim i energetskim rezervama.
Zahvaljujući svojoj ogromnoj površini i raznolikosti ekosustava, Indonezija nudi brojne mikrolokacije koje bi mogle izbjeći najgore učinke nuklearne zime, razdoblja u kojem bi sunčeva svjetlost mogla biti smanjena za 70 do 90 posto. Kao zemlja s golemim ljudskim i prirodnim potencijalom, Indonezija bi mogla igrati ključnu ulogu u očuvanju civilizacijskih tekovina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....