Znanstvenike i dalje muči misteriozna eksplozija u Sibiru iz 1908., desetljećima se nije smjela istraživati

Daleke 1908. godine, u zabačenom dijelu sibirske tajge, dogodila se jedna od najsnažnijih i najzagonetnijih eksplozija u modernoj povijesti. Tunguski događaj iz 30. lipnja, nazvan po rijeci Podkamena Tunguska, u čijoj se blizini zbio, sravnio je s tlom goleme površine šume i ostavio znanstvenike bez konačnog odgovora više od stoljeća kasnije.

U ranim jutarnjim satima, oko 7:14 po lokalnom vremenu, nebo iznad Sibira presjekla je svijetla vatrena kugla koju su vidjeli brojni svjedoci. Nekoliko trenutaka kasnije uslijedila je snažna eksplozija koja je proizvela udarni val razorne snage. Procjenjuje se da je oboreno oko 80 milijuna stabala na području većem od 2000 četvornih kilometara, dok su seizmički valovi bili usporedivi s potresom magnitude oko 5 stupnjeva.

Eksplozija se čula stotinama kilometara daleko, a svjetlosni efekti bili su vidljivi čak i u dijelovima Europe, gdje su noći danima nakon događaja bile neobično svijetle. Unatoč razmjerima razaranja, istraživači nikada nisu pronašli klasičan krater niti veće ostatke nebeskog tijela, što je dodatno produbilo misterij.

Snaga eksplozije procjenjuje se na između 10 i 15 megatona TNT-a, što je oko tisuću puta više od atomske bombe bačene na Hirošimu. Upravo zbog takve razorne energije, Tunguski događaj često se navodi kao upozorenje na potencijalne posljedice udara nebeskih tijela u Zemljinu atmosferu.

Najprihvaćenija znanstvena teorija danas govori o zračnom prasku asteroida ili kometa promjera nekoliko desetaka metara, koji se raspao na visini od nekoliko kilometara iznad tla. Pri ulasku u atmosferu, tijelo se zbog ekstremne brzine i trenja zagrijalo i eksplodiralo, oslobađajući ogromnu količinu energije. Ovu hipotezu podupiru mikroskopske čestice pronađene u tlu, poput silikatnih i metalnih kuglica.

Postoji i teorija prema kojoj je uzrok bila jezgra kometa, sastavljena uglavnom od leda i prašine, koja je tijekom eksplozije potpuno isparila, što bi objasnilo izostanak većih ostataka. Iako su se kroz povijest pojavljivale i egzotične pretpostavke, poput eksplozije prirodnog plina ili čak antimaterije, znanstvena zajednica takve ideje uglavnom odbacuje zbog nedostatka dokaza.

Zbog nepristupačnosti terena i političkih okolnosti u tadašnjoj Rusiji, prva ozbiljna znanstvena ekspedicija organizirana je tek 1927. godine. Predvodio ju je ruski znanstvenik Leonid Kulik, koji je dokumentirao karakterističan radijalni uzorak srušenih stabala – jasan znak da je eksplozija došla iz zraka, a ne s tla.

Više od stoljeća kasnije, Tunguski događaj i dalje ostaje predmet istraživanja i fascinacije. Iako je većina znanstvenika suglasna oko osnovnog objašnjenja, potpuni detalji ovog događaja nikada nisu do kraja razjašnjeni, što ga i dalje čini jednim od najvećih prirodnih misterija 20. stoljeća.