Rusko‑japanski rat od 1904. do 1905. bio je kratki, ali brutalni sukob koji je zauvijek promijenio odnos snaga u istočnoj Aziji – i pokazao da jedna azijska sila može poraziti europsko carstvo. Carska Rusija i rastuće Japansko Carstvo sudarili su se zbog istog plijena: utjecaja nad Korejom i Mandžurijom, ključnim prostorima za luke bez leda i željezničke pravce prema Pacifiku.
Rusija je gradila Transsibirsku željeznicu i tražila toplu luku na Tihom oceanu, pa je od Kine dobila u zakup poluotok Liaodong s lukom Port Arthur, koji je trebao postati glavno uporište ruske flote na Dalekom istoku. Japan, svjež pobjednik u ratu s Kinom 1894. - ‘95., također je oko bacio na Koreju i jug Mandžurije, vidjevši ih kao "strateški zračni jastuk" prema vlastitom otočju i polazište za daljnju ekspanziju. Diplomatski pokušaji da se dogovori podjela utjecaja propali su – Rusija je odbila priznati Japan kao gospodara Koreje – pa je Tokio odlučio prvi povući okidač.
U noći između 8. i 9. veljače 1904. japanski torpedni čamci izveli su iznenadni napad na rusku flotu u Port Arthuru, bez formalne objave rata – potez koji je svijet podsjetio na kasniji Pearl Harbor. Nakon toga rat se razbuktao na kopnu i moru: Japanci su prešli rijeku Yalu, pobijedili kod Liaoyanga i Sha‑Hoa, te od kolovoza 1904. opsjedali Port Arthur, tvrđavu koja je pala tek nakon 156 dana krvavih borbi i unutarnjih podjela u ruskom zapovjedništvu. Vrhunac kopnenih operacija bila je golema bitka kod Mukdena (21. veljače – 10. ožujka 1905.), u kojoj su Rusi izgubili oko 60.000 ljudi, a Japanci oko 41.000 – jedna od najvećih bitaka prije Prvog svjetskog rata.
Na moru je rat kulminirao bitkom kod Tsushime 27. - 28. svibnja 1905., kada je japanska flota pod admiralom Tōgōom presrela rusku Baltičku flotu nakon njezina sedmomjesečnog putovanja oko Afrike i gotovo je potpuno uništila. Bio je to šok za europsku javnost: prvi put u modernoj povijesti jedna neeuropska država potpuno je potukla veliku europsku silu, čime je Japan zakoračio u klub svjetskih velesila, a ugled Rusije teško narušen. Istodobno, neuspjeh rata i ogromni gubici pridonijeli su izbijanju Ruske revolucije 1905., prvog ozbiljnog potresa carskog režima.
No ni Japan nije izišao neokrznut. Rat je trajao samo šesnaest mjeseci, ali je iscrpio japansko gospodarstvo; procjenjuje se da je poginulo oko 80–100 tisuća Japanaca i približno 100 tisuća Rusa, uz desetke tisuća umrlih od bolesti. Obje su strane trebale predah, pa su prihvatile posredovanje američkog predsjednika Theodorea Roosevelta, koji je u kolovozu 1905. u Portsmouthu (New Hampshire) okupio izaslanstva Sergeja Wittea za Rusiju i Komure Jutarōa za Japan.
Ugovor iz Portsmoutha donio je Japanu formalno priznanje nadzora nad Korejom i dominacije u južnoj Mandžuriji: dobio je Liaodongski poluotok s Port Arthturom, kontrolu nad Južnomandžurijskom željeznicom i južnu polovicu Sahalina. Rusija je morala evakuirati južnu Mandžuriju, ali nije plaćala ratnu odštetu, niti je u potpunosti izbačena iz regije – što je Roosevelt smatrao ključnim za održavanje ravnoteže, a Japanci doživjeli kao poniženje nakon niza vojnih pobjeda. U Japanu su izbili nasilni prosvjedi jer javnost nije mogla prihvatiti da “pobjednička” država ne dobije odštetu ni cijeli Sahalin; iz tog osjećaja nepravde kasnije će se hraniti rastući militarizam i ogorčenost prema Sjedinjenim Državama i Europi.
Na karti svijeta, rusko‑japanski rat označio je početak kraja stare europske hegemonije u Aziji. Japan je dokazao da moderna, industrijalizirana azijska sila može ne samo pratiti nego i nadigrati Europu, inspirirajući antikolonijalne pokrete od Indije do Turske. Za Rusiju je to bio bolan alarm: poraz na dalekom Istoku, pobuna kod kuće i erozija prestiža koji će samo nekoliko godina kasnije dodatno nagristi Prvi svjetski rat i revolucija 1917. A iz američke perspektive, uspješno posredovanje u Portsmouthu dovelo je Roosevelta do Nobelove nagrade za mir i najavilo novu ulogu SAD‑a kao svjetskog arbitra – u regiji koja će, manje od četiri desetljeća poslije, ponovno eksplodirati u ratu, ovaj put s Japanom kao protivnikom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....