Dugogodišnja tradicija kaže da pape mijenjaju svoje krsno ime, iako to nije uvijek bio slučaj, osobito u prvim stoljećima kršćanstva. Pape su često birale imena svojih neposrednih ili dalekih prethodnika iz poštovanja, divljenja ili kao znak kontinuiteta, ali su znali birati i druga imena kako bi označili promjenu.
Prvi čin novog Pape, odmah nakon prihvaćanja kanonskog izbora za Vrhovnog svećenika i prije ispunjavanja drugih obaveza, jest izbor imena. To ime objavljuje kardinal protodiakon nakon poznate formule „Habemus Papam”, uz navođenje papinog krsnog imena na latinskom jeziku.
Dugotrajna tradicija mijenjanja krsnog imena
Prema dugogodišnjoj tradiciji, papinsko ime razlikuje se od krsnog imena — običaj koji slijedi primjer prvog pape, svetog Petra, čije je rođeno ime bilo Šimun.
Taj se običaj pojavio već u prvom tisućljeću kršćanstva kako bi se označilo da je izbor na Petrovu stolicu svojevrsno drugo rođenje, prenosi Vatican News.
Zašto pape mijenjaju imena
U ranim stoljećima kršćanstva mnoge su pape mijenjale imena jer su njihova izvorna imena bila poganskog podrijetla.
Međutim, nisu sve pape slijedile tu praksu. Od ukupno 266 papa u povijesti (267 s idućim), samo je njih 129 odabralo novo ime.
Ova se tradicija ustalila 955. godine s papom Ivanom XII., i traje do danas, uz iznimke pape Hadrijana VI. (1522.–1523.) i Marcelina II. (1555.). Za neke pape, novo ime bilo je čak i njihovo treće u životu, jer su potjecali iz redovničkih zajednica.
Najčešća imena: Ivan, Grgur, Benedikt i Pio
Što se tiče izbora imena, mnogi su birali isto ime kao i njihov neposredni ili nedavni prethodnici iz poštovanja, divljenja ili prepoznavanja, što ujedno signalizira želju da nastave istim putem.
Drugi su birali drugačija imena, ponekad kao znak posvećenosti promjeni i obnovi. To je simbolično učinio papa Franjo, prvi papa u povijesti koji je uzeo ime po svetom Franji Asiškom.
U povijesti papinstva najčešće korišteno ime bilo je Ivan, prvi put odabrano 523. godine od svetog Ivana I., pape i mučenika. Posljednji papa s tim imenom bio je Talijan Angelo Giuseppe Roncalli, izabran 1958. kao Ivan XXIII., a svetim ga je proglasio papa Franjo 2014.
Druga česta imena su Grgur — u čast pape Grgura I., poznatog kao sveti Grgur Veliki (590.–604.), a posljednji put korišteno kod Grgura XVI. 1831. — te Benedikt, koje je izabrano šesnaest puta, uključujući Josepha Ratzingera 2005.
Druga česta papinska imena uključuju Klement, Inocent, Lav i Pio.
Od 1775. do 1958., od 11 papa njih 7 nosilo je ime Pio, od Pia VI. (1775.–1799.) do Pia XII. (1939.–1958.). Eugenio Pacelli izabrao je ime Pio XII. jer je bio u daljnjem srodstvu s Piom IX. (1846.–1878.), ali i iz zahvalnosti prema Piou X. (1903.–1914.), koji je kanoniziran 1954., te kao priznanje Piu XI. (1922.–1939.), koji ga je imenovao kardinalom i državnim tajnikom.
Imena koja nikada nisu izabrana uključuju Josip, Jakov, Andrija i Luka. Nitko nikada nije uzeo ime Petar, iz poštovanja prema prvom papi.
Šest papa s imenom apostola Pavla
No, šest papa uzelo je ime apostola Pavla, uključujući papu Montinija (Pavao VI., 1963.–1978.), čiji je izbor odražavao jedan od ključnih aspekata njegova pontifikata — početak apostolskih putovanja u inozemstvo.
Dva pape s dvostrukim imenom
Prvi papa koji je uzeo dvostruko ime bio je Albino Luciani 1978., koji je postao Ivan Pavao I., naglašavajući kontinuitet s pontifikatima Ivana XXIII. i Pavla VI. Njegov nasljednik, Karol Wojtyła, ponovio je taj izbor kao Ivan Pavao II.
Što se tiče Benedikta XVI., on je na svojoj prvoj općoj audijenciji 27. travnja 2005. objasnio da je izabrao ime Benedikt kako bi simbolično povezao svoj pontifikat s papom Benediktom XV., koji je vodio Crkvu u burnom razdoblju Prvog svjetskog rata, te sa svetim Benediktom iz Nursije, "ocem" zapadnog monaštva i suzaštitnikom Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....