Rođena je u Zapadnoj Njemačkoj, ali najpopularnija je na njemačkom istoku i tamo joj je najčvršća izborna baza. Ona je žena koja voli žene, a na čelu je stranke kojom dominiraju sami muškarci. Živi s dugogodišnjom partnericom iz Šri Lanke, i imaju dvoje djece, a okružena je ljudima koji listom zagovaraju turbokonzervativizam i tradicionalnu obitelj te iz dna duše mrze migracije i migrante.
Riječ je o Alice Weidel, čelnici Alternative za Njemačku (AfD), koju su kolege na stranačkoj konvenciji prošloga vikenda jednoglasno izabrali za svoju kandidatkinju za njemačku kancelarku na predstojećim izborima. U govoru koji je uslijedio najavila je promjenu u gotovo svim segmentima njemačke politike. U otporu migrantima, potvrdila je po tko zna koji put, ne isključuje ni masovne deportacije. Najavila je i čvrsto zatvaranje njemačkih granica za sve izbjeglice.
Liberalna je ekonomistica s multinacionalnom i kozmopolitskom karijerom, prilično plaha u govoru i nastupu, no to joj nekim čudom nimalo ne smeta da predvodi političku skupinu koja gaji neskrivene simpatije prema nacističkoj ideologiji, radikalizmu i mnogim isključivostima. Ona je zapravo zbir mnogih današnjih psihološko-političkih paradoksa, premda nisu rijetki oni koji drže kako je tek pomno modernizirani i marketinški stilizirani "Hitler". Ili makar platforma preko koje će se stvarni hitleri iz stranačke pozadine iznova popeti do moći.
Kako god, Alice Weidel postala je njemački politički mainstream, premda predvodi pokret ukorijenjen u starom njemačkom nacionalizmu – ideologiji koja, zbog traumatične povijesti zemlje, uznemiruje i mnoge izvan njezinih granica. Za razliku od svojih krajnje desničarskih kolega u Francuskoj i Italiji, ona u posljednje vrijeme čak i nije ublažavala svoju retoričku isključivost. Stranačkim konsenzusom oko njezine kandidature prilično je uspješno završen mukotrpan posao ujedinjenja različitih frakcija koje su, baš poput hrvatske krajnje desnice, bile kronično zavađene još od osnutka AfD-a 2013. godine. I šira njemačka javnost kao da se pomalo miri s postojanim uzletom svojih desnih ekstremista, koji su po trenutnim anketama druga politička snaga. A još prije samo godinu dana izbijale su masovne ulične demonstracije kad su mediji otkrili da su njemački "alternativci" na tajnom sastanku raspravljali o masovnim deportacijama imigranata, što je jako aludiralo na povijesno "konačno rješenje" i njegova glavnog arhitekta Heinricha Himmlera.
Za kontroverznu njemačku političarku 2024. svakako nije bila nimalo loša. Predstavlja se kao kompetentna stručnjakinja za financije, s iskustvom u privatnom (realnom) sektoru, te s imidžom koji uspješno razbija identitetske konvencionalnosti i stereotipe. U medijskom uzletu jako joj je pomogao prošlotjedni gotovo dvosatni intervju s Elonom Muskom, vlasnikom platforme X, najbogatijim čovjekom na svijetu i savjetnikom novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa. Musk je u više navrata izrazio entuzijastičnu potporu AfD-u, premda ih je ostatak političkog establišmenta u Njemačkoj odavno isključio iz demokratske sfere i oko njih uspostavio sanitarni kordon, kao i permanentni nadzor obavještajnih službi.
Nije tajna da bi i Musk i njegov poslodavac u čitavoj Europi najradije na vlast doveli slične sebi: ljude i stranke koji ne poštuju ni osnovne postulate međunarodnog prava i demokratskih standarda. Uspije li im glavni projekt u Njemačkoj, njegovo ime bit će Alice Weidel, a svi preostali na Starom kontinentu bit će puno lakši. Prvi pokazatelji su više nego odlični: odmah nakon intervjua s Muskom, njemački AfD porastao je u anketama na više od 20 posto glasova, odmah iza demokršćana Friedricha Merza.
Vremena konvencionalnih i pristojnih političara očito su daleko iza nas. Važno je biti "osebujan" i odskakati od kalupa, ma što to značilo. Nesuglasje između privatnih života i vrijednosti koje takvi ljudi javno zagovaraju birači više uopće ne sankcioniraju, nego bezglavo honoriraju. Weidel je studirala ekonomiju prije nego što je počela raditi za Goldman Sachs i Allianz. Živjela je u Kini i ostvarila međunarodnu karijeru koja ju je mogla cijeli život šetati kroz razne multinacionalne korporacije. Ipak, vratila se u Europu i pridružila AfD-u, gdje je – suprotno svim starim logikama – dospjela do samoga vrha. Iako se taktički u par navrata distancirala od ekstremnijih frakcija u stranci, strateški im se naočigled udvarala i dodvoravala. Analitičari su je često nazivali političkim kameleonom, ali to joj evidentno nije fatalnije naštetilo.
Lucidniji promatrači radikalno desne scene u Europi u Njemačkoj ipak vide nešto što drugdje ne uočavaju. Neki od njih smatraju da je Alice Weidel, takva kakva jest, ipak odraz slabosti njemačke ekstremne desnice u odnosu na svoje parnjake u drugim državama. U Italiji, naime, postoji Giorgia Meloni, u Francuskoj Marine Le Pen, u Austriji Herbert Kickl, u Mađarskoj Viktor Orbán, a u SAD-u Donald Trump. Svi oni su redom dominantne figure svojih političkih pokreta, karakteristično snažni vođe. Zbog povijesnih averzija Nijemaca prema takvom vođi – ili Führeru – AfD se još ne usuđuje izići na scenu s takvom autoritarnom figurom. Alice Weidel očito je prijelazni kadrovski oblik, dok "neonacisti" u svojoj pradomovini ne steknu puno pravo legitimiteta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....