StoryEditorOCM
Turizama gdje su hrvati?

‘Teški krkanluk od 0 do 24‘; vapaj iz mirne hvarske uvale: ‘Ispuštaju izmet, vade ježeve...‘

Piše Stjepan Mijat Zaninović
8. kolovoza 2026. - 18:19
Krkanluk na HvaruČitatelj/
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Snimka glasne zabave s brodica u jednoj maloj uvali na istočnom dijelu Hvara ponovno je otvorila pitanje ponašanja nautičara i kontrole udaljenijih dijelova otoka.

Na problem je upozorila otočanka koja tvrdi da ovakvi prizori tijekom ljeta nisu rijetkost. Riječ je, kaže, o maloj i mirnoj uvali sa samo jednom kućom, u koju tijekom sezone ulaze brodice i jedrilice, vežu se "na divlje", puštaju glasnu glazbu i ostavljaju otpad. Tvrdi i da se iznad plaže mogu pronaći ljudske fekalije.

Prošle godine je, na njezin zahtjev, postavljena "krunica" kako bi se uvala barem djelomično zaštitila, no puknuta je već treći dan.

– Teški krkanluk od 0-24 – opisala je situaciju te upitala zašto nema više komunalnih redara i kontrole Lučke kapetanije na istočnom dijelu Hvara.

Upozorava da problem nije samo buka. Navodi ispuštanje fekalija u more, ostavljanje smeća po plažama i šumama, vađenje ježeva i školjki te druge prekršaje za koje, smatra, počinitelji prolaze nekažnjeno.

– Zašto je problem reći DOSTA ovakvom turizmu? – pita se, naglašavajući da ljudi na otoku žive te da mnogi gosti u ovakve uvale dolaze upravo zbog mira i tišine.

Nakon što je snimka prikupila više od 120 tisuća pregleda (možete je pogledati na dnu članka) i brojne negativne komentare, pojasnila je da nije protiv zabave niti joj smeta vrsta glazbe, nego ponašanje koje drugima onemogućava miran boravak u prirodi.

– Nismo svi isti u turizmu. Ima nas kojima je stalo do otoka i kojima nije sve na prodaju – poručila je.

Zaključila je kako plaćeni odmor nikome ne daje pravo da se prema otoku ponaša bez poštovanja.

"Ako ste platili smještaj na deset dana, to ne znači da se možete ponašati kako vam se sprdne", oštra je ogorčena​ otočanka.

‘Jel nan dekolte predubok?‘

No, tu nije problem u turistima, problem je u nama. Problem je što smo narod pun mekanih kukavica koji bi dozvolili nekome da nam se popiša u frižider samo ako će to platit, a to znači da ćemo mi cilu zimu moć uzgajat drobine i otupljivat moždane. I to nas čini predvidivima, to nas čini potkupljivima, to nas čini pijunima u igrama bilo koga tko sjedne za stol s vrećicom novčića…

Problem je i nedostatak domaće radne snage u turizmu, htjeli političari i poduzetnici sebi to priznati ili ne. Ne razumiju da zapošljavanjem jeftinije radne snage štete svom poslu i budućnosti destinacije. No opet, mnogo je tih političara i poduzetnika nomadska sorta kojoj dvije generacije nisu ostavile kosti na istome mjestu još od kamenog doba… Takvima ništa nije sveto osim njihova probavnog sustava.

I takvi ne razumiju da je autentičnost najviša razina turizma i ne razumiju da kada gost pita skipera ili konobara odakle je žele čuti "odavde".

Autentičnost je vrhunac turizma.

Prije tjedan dana smo pričali s dvije dame, žive u Australiji, u 50-im godinama. Jedna Argentinka, druga Kolumbijka. Liječnice. Inteligentne žene željne iskustva i otkrivanja kulture. Upoznali smo ih na izrazito autentičnom kušanju vina. Rekle su da im je usluga tijekom cijelog boravka u Hrvatskoj bila loša i da osim razgovora s nama nisu imale ništa pozitivno za pamtiti Hrvatsku.

Slovkanje

Je li sad jasnije?

Nije… Ok… Slovkanje…

Ako zaposlite ljude koji nemaju apsolutno nikakve veze s mjestom na kojem se nalaze, ako ti ljudi sami po sebi nemaju ponos koji im brani da budu loši radnici, ako te ljude još tretirate kao stoku, onda ti ljudi nemaju razloga niti nasmijati se gostima.

Dame su nam rekle da su u Dubrovniku u jednom restoranu pitale odakle mogu gledati zalazak. Htjele su neko mjesto u blizini restorana jer je sunce taman padalo. Pitale su konobare gdje mogu gledati zalazak. Konobar, iz neke susjedne zemlje, one nisu ni znale koje, nije niti važno, im je odgovorio:

– Nisam odavde, tu sam tek mjesec dana, ne znam.

Došao je tko zna odakle u Dubrovnik. U Dubrovnik, dragi moj. Pročitaj to opet. U Dubrovnik. I u mjesec dana nisi napravio đir oko restorana u kojem radiš da bi shvatio odakle je lijepo gledati zalazak?

Nije problem samo što nekvalitetnim gostima koji nemaju poštovanja prema Hrvatskoj dajemo da rade što žele, već što gostima koji su došli iskusiti hrvatsku kulturu kao prvi kontakt dajemo ljude koje, u najboljem slučaju, nije niti malo briga za Hrvatsku i o njoj ne znaju ništa.

Apsolutno pogrešna strategija turizma koja ima još jednu negativnu stranu…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. kolovoz 2026 18:20