Prošlo je dugih osamanest godina otkad je prestižnu nagradu Adrian – za najbolji mali obiteljski hotel – dobio San Rocco u Brtonigli, u Istri. Ipak, vlasnik Tullio Fernetich sjeća se toga dana kao da je bilo jučer, trenutka kad je u ruke primio statuu, koju danas obitelj brižljivo čuva u vitrini.
– Da, bilo je to na svečanosti u Dioklecijanovim podrumima. Pjevao je Gibonni – s osmijehom Fernetich priziva u sjećanje vrijeme kad je nagrađeni hotel praktički krenuo s poslovanjem, a već bio prepoznat od struke te, dakako, od zadovoljnih gostiju.
Razgovaramo u vrtu hotela, kasno je ljeto, ali istarske temperature osjetno su ugodnije od vrelih dalmatinskih celzijusa.
Smjena je turista, neki upravo odlaze nakon raskošnog doručka, zahvalno se pozdravljaju s domaćinima, supružnicima Ritom i Tulliom, uz blagi žal što napuštaju bajku u srcu velikog jadranskog poluotoka – Istre.
Brtonigla nije na moru, ali hotel radi bolje od mnogih tik uz obalu. Rezultat je to pomno promišljenog poslovanja, poštivanja tradicije i autohtonih karakteristika, uz najsuvremenije civilizacijske standarde. U osamnaest godina, koliko nas dijeli od nagrade "Adrian" koja je tada stigla u ruke Fernetichevih – štošta se promijenilo, ali je ono najvažnije ostalo isto: dobro, stabilno poslovanje hotela u kontinuitetu, hotela koji je obiteljski životni projekt. Uz to, Fernetichi i dalje imaju i pizzeriju "Primizia" u centru mjesta kao nekad. Hvala Bogu, i zdravlje ih služi; a sve ostalo su, jasno je, sitnice. No, neke, ipak, krupnije od ostalih.
Energetska obnova
– Lani smo poduzeli veliku energetsku obnovu. To je bilo zahtjevno i skupo, trajalo je dobrih šest mjeseci tijekom kojih smo bili zatvoreni. Uspjeli smo sve riješiti, realizirati projekt pametnih soba, energetski smo visoko certificirani... Uložili smo vlastita sredstva, a dio je financiran putem HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvoj, nap.a.) – kaže Tullio Fernetich, inače član Upravnog vijeća Udruge malih hotelijera Hrvatske, kojom već dugi niz godina predsjeda Šime Klarić iz Trilja.
Tullio i Rita složno su radili na "podizanju" hotela, kao i svojih troje djece.
Danas velik dio poslovanja drže i oni, njihov pomladak koji je u međuvremenu stasao u sposobne poslovne ljude: glavni menadžer je 46-godišnji Teo i nešto mlađa Luana, koja upravlja hotelom i restoranom. Treći i najmlađi Fernetich, Rocco, koji je u doba primitka nagrade Adrian imao samo devet godina, danas je 26-godišnjak. On je vrsni picajol u obiteljskoj pizzeriji.
"Primizia" nije u sklopu hotela nego na drugoj lokaciji, a priziva u sjećanje na davne poduzetničke početke supružnika Fernetich, koji su još "u doba mraka", sad već daleke 1989. godine, otvorili prvi privatni objekt: prodavaonicu mješovite robe naziva "Primizia" u Brtonigli, a potom i jednu u nedalekom Novigradu.
Vratimo li se još malo u prošlost, prisjetit će se šarmantna Rita i Tullio doba kad su oboje bili zaposlenici nekoć moćne tvrtke "Digitron" iz obližnjih Buja; Rita u kadrovskoj službi, a Tullio u sektoru plana i analize. Tempi passati...
Brzo je proletjelo i razdoblje tijekom kojega je Tullio odradio dva mandata na čelu općine, kao načelnik: bilo je to od 1993. do 2000. godine. Četiri godine kasnije, rasterećen od općinskih obveza, sa suprugom otvara hotel.
Kadar je najvažniji
– Znate, bili smo pobratimljeni s općinama iz talijanske Toscane, ponekad smo se posjećivali a ja bih se, priznajem, iz tih posjeta vratio doma pomalo frustriran nakon što bih vidio njihove hotele i način upravljanja resursima. Zašto i mi ne bi radili tako u Istri, mislio sam. I odlučio pokušati... Čini se da smo uspjeli – osmjehuje se uz odobravanje supruge, koja mu je najveća podrške od prvog dana, i ne samo kad je u pitanju rukovođenje hotelom "San Rocco". A mnogi su mu skeptici govorili da je lud, što će ulagati u mjesto bez mora, tko će mu tu doći i slično... Srećom, nije se dao obeshrabriti.
– Ljudima su puna usta priče o održivosti turizma, ali to zna biti prazna priča. A mi tu priču živimo; vidite, nakon 22 godine, još smo u vrhu. Trudimo se, ulažemo u objekt i ljude. Ako želite imati dobre radnike, koji su neizmjerno važni, morate ih plaćati cijelu godinu. Nije dobro riskirati sa sezoncima koje ne poznajete – smatra iskusni istarski hotelijer.
– Naš je hotel otvoren tijekom cijele godine, što nam je omogućilo da formiramo sjajan i uigran tim zaposlenika, od kojih su mnogi s nama već više od petnaest godina. Familija Fernetich u Brtonigli je nekih petsto godina, baš na tom mjestu! - veli naš sugovornik, signore Tullio, pokazujući lokalitet gdje je niknuo šarmantni, istodobno nenametljivo luksuzan visokokategornik heritage-tipa.
– Krenuli smo oprezno, lagano, nešto smo okolnog zemljišta i otkupili. Dvijetisućite smo aplicirali na kreditni poticaj za turizam; to nam je bio važan vjetar u leđa. Istodobno sam, više za svoju dušu, uz hotel podizao i maslinik, pa danas imam oko 1200 stabala i vrhunsko ulje koje, jasno, poslužujemo u hotelu u restoranu otvorenog tipa. Višestruko je nagrađivano, nosi etiketu "San Rocco". Imamo tri monosortna ulja i jedan blend – ponosno veli Istrijan koji sam održava cijeli maslinik uz pomoć najsuvremenije mehanizacije. Osim izraslih stabala, novitada u hotelu "San Rocco" je i drukčiji razmještaj bazena.
– Onaj koji je u doba primitka nagrade bio u vrtu sad je premješten nešto dalje jer je ranije ipak bio preblizu stolova. Umjesto tog bazena imamo lijepu fontanu – kazuje gazdarica Rita.
Hotel je vrhunski opremljen, danas ima jednu smještajnu jedinicu manje, a nauštrb te sobe nastao je luksuzniji suite. Postoji i ugodan unutarnji bazen, kao i vinski podrum te oleoteka.
Restoran u "San Roccu" je posebno uzbudljiva priča, otvorenog je tipa i u njemu uživaju bonkulovići koji nisu nužno gosti hotela. Zaštitni znak je tartuf, puno jela je oplemenjeno tom istarskom delicijom.
– Imamo Michelinovu preporuku, kao nekakvo "signature" jelo bih izdvojio sipe sa bijelim tartufom, zatim jelo naziva "cappuccino" koje poslužujemo u velikoj šalici, slano. Od deserata izmedu ostaloga imamo ono što je od sezonskog voća, tu se uvijek provlače smokva, maslinovo ulje i također tartuf – otkriva Teo Fernetich.
Gianna čuva glasnice
U priču se uključuje Luana, također involvirana u obiteljski posao. Prisjeća se nekih poznatijih gostiju u hotelu, te njihovih želja i željica.
– Tijekom ove dvadeset i dvije godine poslovanja, imali smo čast i zadovoljstvo ugostiti gotovo sve domaće poznate i istaknute osobe iz svijeta zabave, politike i javnog života općenito, a neki od njih s vremenom su postali naši veliki prijatelji, česti posjetitelji "San Rocca". Od stranih osoba, recimo, padaju mi na pamet simpatični glazbenici iz obližnje Italije: Jovanotti i Gianna Nannini, koji su više puta boravili u "San Roccu". Lorenzo Cerubini zvan Jovanotti, vrlo je jednostavan čovjek, nije tražio ništa posebno. Gianna je, pak, zaželjela da joj donesemo klavir u sobu, i mi smo to ispoštovali. Također je tražila točno određenu temperaturu u prostoru u kojem odsjeda, vjerojatno zbog svog najdragocjenijeg instrumenta: glasnica – prisjeća se Luana Fernetich s osmijehom.
– Ugostili smo i neka velika imena Hollywooda, a u posebno lijepom sjećanju ostali su nam legendarni glumci Donald Sutherland i Jeremy Irons. Jedna simpatična zanimljivost jest i to da smo imali priliku ugostiti austrijskog predsjednika Alexandera Van der Bellena, koji je prije nekoliko godina kod nas proveo nekoliko dana. U "San Rocco" stigao je gotovo inkognito, privatno i u društvu samo svoje supruge – domeće Luana Fernetich.
A upravo ona, Luana, najzaslužnija je za dvije najvažnije promjene, nazovimo ih tako, koje su se zbile u obitelji i hotelu "San Rocco" od osvajanja "Adriana" do danas: rodila je dvije kćerkice, Albu i Auroru. E, pa to je ipak najvažnija "novitada"; čestitke familiji, neka ih čuva sveti Roko!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....