Nismo htjeli kvariti zabavu, ali nismo izdržali. Direktori i direktorice turističkih zajednica s područja Šibensko-kninske županije danas su u idiličnom vrtu sv. Lovre, u najstarijem dijelu starog dijela Šibenika, na Gorici, predstavili ovogodišnje izdanje uspješnog projekta "Taste like... marenda". Gastronomski je to projekt koji se vrti oko autohtone hrane i lokalnih vina.
Sezona je službeno startala tijekom uskrsnih dana, tradicionalni doručci i ostale manifestacije na otvorenom bili su iznimno posjećeni, pa je i laičkom oku bilo jasno da su turisti došli i da, ako ćemo suditi prema tim ranim lastama, sezona ne bi trebala omanuti.
Nakon konferencije za novinare, a prije nego što su govornici stigli do stola s kojeg su ih dozivale prozirne čaše s jagodama, šlagom, tiramisuom, čokoladnim preljevima, rižotom i još nekim sastojcima koje nismo prepoznali, uhvatili smo neke od njih pitanjem: Koji biste problem željeli riješiti uoči nove turističke sezone?
Očekivali smo razne odgovore, a dobili smo gotovo pa jednoglasno: hoteli!
Prvo smo taj odgovor dobili od najviše rangiranog, Krešimira Šakića, direktora turističke zajednice Šibensko-kninske županije:
– Bilo bi dobro da se povećaju kapaciteti, odnosno da se privuku investicije ljudi koji se profesionalno bave turizmom. Jednom riječju: trebaju nam hoteli, hosteli i kampovi. Znači, trebamo investitore kojima turizam nije jedna dodatna djelatnost. Recimo, u našoj strukturi je jedva trećina kreveta u objektima kojima je turizam profesija. Poticanje i privlačenje investitora da otvore nove kapacitete ili urede neke već postojeće, to je jedan od prioriteta.
Budući da Šakić po svojoj tituli ima i širu sliku, nije se zaustavio samo na smještaju.
– U sferi javnog sektora, moramo unaprijediti ponudu koja se odnosi na jedan od naših vrijednih aduta – prirodu i aktivni turizam. Dio s gastronomijom očito je puno bolje krenuo i vidljiviji je, a u sljedećem periodu trebamo staviti naglasak na dio koji produžuje sezonu. Tu su, naravno, i standardni problemi koji prate cijelu Dalmaciju: upravljanje prostorom, organizacija i koordinacija cijelog sustava... – reći će Šakić i zaključiti sa sljedećim:
– Postoji i dosta prostora za napredak u sferi privatnog agencijskog poslovanja u smislu povezivanja različitih usluga. Mi smo bogati na terenu s ponudom, ali mogli bismo puno bolje odraditi povezivanje i objedinjavanje te ponude.
Što se tiče Mije Pešić, direktorice Turističke zajednice Primošten, dvojbe koji je najveći nedostatak u ponudi – nije bilo.
– Veći hotel i kompletnija usluga! Hoteli su nam glavni pokretači turizma, jer njihova dodatna ponuda jača i apartmanski sektor. Znači, ne možemo se osloniti samo na brojnost apartmana, jer svaki turist, pogotovo u predsezoni i posezoni, traži, primjerice, sportske sadržaje ili wellness, a sve to dolazi s jednim ozbiljnim hotelom. Mi imamo i nautiku i kamp, imamo i hotel, ali taj hotel iz godine u godinu ne radi na kvaliteti i na podizanju usluge, ne prilagođava se tržištu. Ljudi vole imati sve na jednome mjestu, a onda će oni napraviti izlete gdje žele, u Šibenik, Vodice ili na Krku, ali žele imati bazen u slučaju da je loše vrijeme, radionice za djecu i slično – kaže nam Pešić te nastavlja:
– Što se tiče plaže, čistoće mora i sigurnosti, posjetitelji nam ističu da su time zadovoljni. No, nakon određenog broja dana nama se u Uredu Turističke zajednice pojave turisti koji traže da im mi nešto osmislimo, što znači da ponuda nije na zadovoljavajućoj razini. Čim oni nešto traže, nešto nedostaje. Zato smo i podizali vidikovac Gospu od Loreta, sad ćemo urediti i lokaciju Bojana. To je nešto što financira Općina, ali mislim da bi se trebao pojaviti i neki kvalitetan gospodarstveni subjekt.
Direktor Turističke zajednice grada Šibenika Dino Karađole počeo je obilaziti problem kao mačak oko vruće kaše.
– Naš najjači resurs i potencijal je stara gradska jezgra, treba sustavno raditi na njoj, da se ona uljepša i sačuva od devastacije. Turisti dolaze u Šibenik zbog stare gradske jezgre i tvrđava...
Da, ali što nedostaje?
– Nama definitivno fali hotela u staroj gradskoj jezgri. Kvalitetan hotelski smještaj mora biti baza razvoja turizma u bilo kojoj destinaciji. Samo pogledajte koliko su živnuli istarski gradovi u kojima su izgrađeni hoteli, a mi, nažalost, u samom gradu imamo vrlo malo kapaciteta. Problem je što nema prostora, zato čekamo jednog dana Batižele, da se nešto napravi u tom smislu – kazao je čelnik šibenskog TZ-a.
Batižele koje spominje je prostor na kojem je nekad bila smještena Tvornica elektroda i ferolegura, a danas je potencijalno najveća investicija u gradu. Međutim, zainteresiranih investitora nema pa nema.
U Vodicama ima deset hotela, od kojih tri velika, ali ima potrebe za još. Tako barem tvrdi Anita Franin Pečarica, direktorica tamošnjeg TZ-a.
– Nedostaju nam hotelski kapaciteti koji imaju cjelogodišnje poslovanje, pa da turizam i sezona počinju puno ranije. Mi smo ove godine imali dobar start upravo zahvaljujući hotelima koji su mogli primiti veće grupe gostiju, a radi se uglavnom o kongresnom turizmu. U tom segmentu imamo vidljivo produljenje turističke sezone i ne bi bilo naodmet da imamo dodatnih kvalitetnih hotelskih smještaja. U mjesecima kad nema kupanja dolaze poslovni ljudi, sve je zastupljeniji i "naturing", traži se wellness, a u porastu je i zdravstveni turizam. Za takve goste trebamo dobru hotelsku ponudu. Naravno, ne traže svi hotele, no privatnih je smještaja malo i ne mogu ponuditi kvalitetan dodatni sadržaj.
Slični su problemi i na otoku Zlarinu. Tamo trenutačno nema nijednog hotela.
– Imamo potrebu za većim obiteljskim smještajem, takav bi nam hotel bio idealan. Imali smo hotel "Koralj", koji ne radi i ne znam se hoće li proraditi – kazala nam je Sineva Grabić, direktorica TZ-a Zlarin.
No nju muči jedan teži problem.
– Brodske linije! To nam je problematično. Ljeti se uvodi i dodatna linija, ali fali nam jedan kasniji brod. Zadnji brod je u 21.40 za Šibenik, međutim, zadnji za Zlarin je u 19.30. I onda se ovisi o taxi boatu, čije cijene divljaju. Linija oko 23 sata ili ponoći bila bi idealna. Da se sa Zlarina, recimo, može otići na tvrđavu na koncert i vratiti se na otok – tvrdi Grabić, koja nam otkriva da je na Zlarinu pedesetak smještajnih kapaciteta, ali da u srcu sezone ni dvostruko više ne bi bilo dovoljno.
Našli smo jednog direktora kojemu hoteli ne nedostaju. To je Filip Henjak iz TZ-a Tisno. Njemu fale kampovi.
– Imamo problem s kampovima, dva najveća su zatvorena. Zasad je status quo, stvar se rješava na pravnoj razini. To nas trenutačno najviše opterećuje. Što se tiče hotela, mi smo više-manje pokriveni. Imamo dva obiteljska, a u gradnji je i treći, što bi bilo ukupno 250 kreveta. Ali, kao i u svim malim mjestima, privatni smještaj je najzastupljeniji – kaže Henjak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....