FOTO: KAKO SKUPINA S UGLJANA NAJPRIJE IGRA, A ONDA NASTUPA: Spojili su dvije omiljene stvari i tako se i zovu: Klapa "Basket" pjeva da se sve ori, a koševi podrhtavaju!

FOTO: KAKO SKUPINA S UGLJANA NAJPRIJE IGRA, A ONDA NASTUPA:

Je li klapa "skup muškaraca koji se zagrle pa zajedno plaču" ili nešto više? Bilo kako bilo, definiciju klape, tog autohtonog i svjetski unikatnog dalmatinskog proizvoda, unaprijedila je klapa naziva – pazite sad! – "Basket" s Ugljana, otoka zadarskog arhipelaga. Pomaknula granice barem onoga što klapa jest. Čitatelji iole upućeni u engleski jezik vjerojatno već naslućuju da klapaši iz "Basketa" imaju neke veze s košarkom...
Dakle, prvi put smo ih na javnom nastupu čuli skoro deset godina nakon što su osnovani (!), i to na festivalu "Melodije hrvatskog juga – Opuzen 2019.". Iako bi možda bilo originalnije da se "Basketu" prva javno izvedena pjesma zove, recimo, "Teren bez koša", oni su posegnuli za tipičnim dalmatinskim motivom i nazvali je "Cvit bez vode". Zapravo, nisu je nazvali oni, nego njezin autor Denis Maričić Dendo (iz popularnog dueta Pino&Denis), kojemu je u pisanju teksta dao ruke Marko Donatov. Oni su je samo prekrasno otpjevali kao da su, božeprosti, pjevači, a ne košarkaši.
Realno govoreći, šestorica momaka u pedesetim i šezdesetim godinama života, u tehničko-menadžerskom smislu predvođeni Mladenom Končuratom, i jedno su i drugo.
– Mi smo nastali stvarno spontano, kao neki "after party band" – govori Mladen dok sjedi udobno zavaljen u lučici "Olive Island Marina" u Sutomišćici, mjestu gdje klapa svaki petak tijekom sezone ima dogovorenu svirku za goste na večeri. Lagano, više revijalno nego borbeno. Pa nastavlja:
– Postojimo kao udruga Košarkaški klub veterana otoka Ugljana i stalno smo sportski aktivni. Imamo nekoliko turnira godišnje, nastupamo pod koševima u cijeloj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji... A nakon svake utakmice pjevamo. Ma pjevamo makar izgubili; uz pjesmu se slavi pobjeda, ali i lakše prebrodi poraz! A onda smo prije devet godina, točnije na turniru u Cazinu (BiH, nap.a.), pozvali da se nama veteranima na fešti nakon utakmica pridruže pjevači Alen Svorcina (52) s Ugljana i Željko Torbarina (65), iskusni pjevači koji su ranije pjevali u sastavu jednog lokalnog trija. I onda je pjesma bila tako milozvučna da smo u sklopu naše veteranske udruge registrirali i klapu sastavljenu od naših košarkaša plus ova dvojica iskusnih glazbenika, također košarkaša! Vidite nas, kako smo samo svi kršni i visoki – zafrkantski će Končurat, uz napomenu da im je u njihovu muziciranju i bavljenju sportom svih ovih godina velika potpora lokalna zajednica: uprava općina Kali i Preko, kao i Turistička zajednica otočića preko puta Zadra koji ima svega oko 5500 stanovnika. A do sada je izvan okvira županije bio poznat najviše po ustanovi za psihijatrijsko liječenje; e, sad su tu "basketovci" da promijene širu percepciju Ugljana!
– Ja sam sve do prije nekoliko dana bio zaposlenik Psihijatrije na Ugljanu – nadovezuje se spomenuti Torbarina, friški umirovljenik i umjetnički voditelj klape, iskusni pjevač ponikao još iz klape "Mostir" 1981. godine, te svirač akustične gitare.
– Igrao sam još 1972. godine u Rijeci košarku kao student, Druga liga zapad. Prestao sam igrati s 33 godine, ali sam zato nastavio pjevati. Pjevao sam čak i nakon teških radnih dana provedenih sa psihičkim bolesnicima, kojima sam bio radni terapeut. Sve je lakše i ljepše uz pjesmu: i rad i sport – sažima Torbarina, ujedno najstariji klapaš "Basketa".
Najmlađi, njihova "beba" je Anđelko Miškov, 41-godišnjak kojega zbog izražajnih brkova koje "goji" zafrkavaju da bi mogao kao dubler (vizualna alternacija) priskočiti Mrletu iz "Leta3". I Anđelko, premda mlad, ima bogatu košarkašku povijest.
– Igrao sam u juniorskom sastavu Zadra kad su postali prvaci Hrvatske 1996. godine. Desetak godina igrao sam i u Zadru2 – navodi Mišlov, danas pomorac na "Jadroliniji", te također nastanjen na škoju, u Kalima.
Red je nabrojiti i ostale mladiće sportsko-pjevačkog duha: simpatični 59-godišnji Tomislav Šoša iz Preka svakako je jedan od njih, kao i Branko Kolega (60) iz Poljana, te Zlatko Mrva iz Ugljana na istoimenom otoku.
Ipak, tenor Alen Svorcina glasovno je dominantan, kako to već s tenorima biva, a njegov je potencijal vidljiv (čitaj: slušljiv) još u prvom autorskom broju "Ona neće čuti", kojom se "Basket" premijerno medijski "oglasio", i to lani na CMC televiziji.
– Nikad u ovih deset godina, koliko postojimo, nismo govorili za novine, ali nastupili smo u TV showu "Lijepom našom" u Preku, a sada u suradnji s KUD-om "Điran" snimamo spot i za drugu pjesmu, ovu s opuzenskog festivala. To je jedini festival, naš prvi na kojemu smo zapjevali, tako da nismo ni debitanti, nego baš gušteri, pačići – smiju se klapaši, koji su oba spomenuta spota snimili na lokalitetima svojega krasnog otoka, u raznim mjestima u kojima i žive. I više od toga: svaku subotu i srijedu u Osnovnoj školi "Valentin Klarin" u Preku imaju košarkaški trening, i tako održavaju duh otoka živim ljeti i zimi. Čeka ih, naime, turnir u Kranjskoj Gori u studenom, pa u Svetom Martinu u siječnju, i tko zna koliko još nastupa, utakmica. Valja biti spreman, reklo bi se, "utreniran". A nakon treninga, razumije se, "basketovci" pjevaju da se sve ori, a koševi podrhtavaju...
 

Naslovnica Zadar plus

Najčitanije

GURMAN I HEDONIST KOJI OBOŽAVA TRIPICE Naš čovjek iz Zemunika i svjetski poznati neuroznanstvenik s Yalea puca od sreće: U Americi smo konačno zavrtili i janje! Žena se bojala da će nas proglasiti divljacima...

Naš čovjek iz Zemunika i svjetski poznati neuroznanstvenik s Yalea puca od sreće: U Americi smo konačno zavrtili i janje! Žena se bojala da će nas proglasiti divljacima...
- Pristao sam s vama na razgovor samo zato što ste rekli da nećemo pričati o znanosti. Ma obećajem da nećem...
Naš čovjek iz Zemunika i svjetski poznati neuroznanstvenik s Yalea puca od sreće: U Americi smo konačno zavrtili i janje! Žena se bojala da će nas proglasiti divljacima...