Ako je igdje drmalo ovih dana, drmalo je u Planinarskom domu Paklenica u istoimenom nacionalnom parku i kanjonu Velike Paklenice. Dom vodi domarica Irena Šaran, zajedno sa svojom ostalom ekipom, jer u Domu uvijek mora netko biti tko će dočekati planinare, ugostiti ih i nahraniti. Nalazi se na oko 500 metara nadmorske visine, a do Doma treba najmanje dva do dva i po sata dobroga hoda kanjonom Velike Paklenice.
Ravno iznad Planinarskog doma, preko granice Zadarske i Ličko-senjske županije, markacijske staze vode prema Vaganskom vrhu, najvišem vrhu Velebita visine 1.757 m. Možda je Vaganski vrh i narastao koji centimetar zadnjih dana, jer upravo u dubinama ispod njega bio je epicentar velikog potresa koji je prije nekoliko dana zatresao zadarsko područje, a osjetilo ga se dobro i u ostalim dijelovima Hrvatske i susjednih država. Najprije je javljeno da je bio jačine 5,2, da bi kasnije bio smanjen na 4,6. I jučer je zadarsko područje opet zaljuljalo, oko 3,1 pod Richteru. Prvo je javljeno da je epicentar opet Paklenica, kasnije su se ispravili da je blizu Benkovca... Uglavnom, potresi zadnjih dana drmaju velebitskim područjem i ne smiruju se, a najviše su ga osjetili upravo u Planinarskom domu Paklenica koji je bio iznad epicentra tog najjačeg potresa od prije nekoliko dana.
- Iskreno, taj sam sinoćnji potres u Domu prespavala. A kad je zdrmao onaj jaki od prije nekoliko dana, u Domu je bio otac. U taj je trenutak taman pričao s materom i govorio kako je prije desetak minuta bio potres. I onda je dobro zatreso. Kaže da je baš dobro drmalo. Kad je potres bio 1. 11. 2020. godine, isto je bio takav i sjećam se da se to baš lijepo osjetilo, sve se treslo. Ali nije ništa strašno bilo. Mi nemamo straha u Domu jer tu su kuću radili planinari koji su to htjeli, a ne ljudi koji su bili plaćeni da to obave. U temeljima su stari debeli kameni zidovi, a gore je drvena. Kako je bilo i kiša, drvo je povukolo vlagu pa je još elastičnija tako da nema straha za ovu kuću od potresa.
- Ali epicentar je bio baš tu, negdje blizu vas?
- Postoji jedna lijepa knjiga, zove se Geološki vodič kroz NP Paklenica kojega je pisao prof. dr. sc. Ivo Velić. Kad živiš u Paklenici pa šetaš, pa kad je malo promatraš, možeš vidjti kako je ona slojevita. Cijeli Velebit je tako slojevit jer se neprestano izdizao. To je zapravo vrlo mlada planina koja se još i dalje izdiže. U tom geološkom vodiču točno se mogu vidjeti ti rasjedi i kud idu kroz Nacionalni park. Čak se i ovi epicentri ovih dana poklapaju s rasjedima koji su nacrtani u toj knjizi. Tako da je to sve normalno. Velebit uostalom još raste, za par milimetara se stalno izdiže, zapravo tek je počeo i sve je to utjecaj velike ploče koja nas gura, odnosno podvlači se pod nas. Ali nama nema straha jer smo mi na kamenu. Ovakvi potresi bi u ravnici, na blatu, napravili velike probleme, jer blato propada, ali na kamenu ne. Nema to di, što bi mi rekli – kaže Irena pokazujući kartu iz knjige na kojoj se vidi označen rasjed po grebenu kroz Paklenicu.
- Na toj istoj karti sjeverozapadno ima jedan dio gdje se spajaju veliki rasjed i dva sa strane. To je otprilike epicentar potresa od prije četiri godine. Ali i kad šetate Paklenicom, možete u tlu primijetiti promjene u sastavu tla koje mogu upućivati na djelovanje tektonskih sila. Na Stražbenici sam snimila takve promjene, one su vidljive golim okom – pokazuje Irena.
Na području Paklenice nije zamijetila oštećenja, čak niti na starijim kućama.
- Na području do Doma, pa čak i iznad nas, sve su starije kuće, debelih kamenih zidova, s laganom drvenom strukturom prema višim dijelovima, tako da nema nekih ozbiljnijih oštećenja. Te su kuće pregrmile puno više nego što mi možemo znati. Bojim li se potresa? Ma kakvi! Uživam u ovoj divljini. Ne brinite, mi smo ovdje sigurni – zaključuje domarica Irena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....