Brdo smeća kraj Gračaca završava u jezeru Štikada, odakle odlazi u Zrmanju i zagađuje vodu koju pijemo!

Pred ulazom u Gračac, odmah pored jezera Štikada, nalazi se ilegalni deponij. Već godinama je tamo odloženo oko 3.500 tona otpada, mahom plastičnog. Smeće završava u jezeru, odakle odlazi u Zrmanju, rijeku iz koje se napajaju stanovnici Zadarske županije, donosi Klimatski portal 

“Trebali ste ovdje doći na ljeto. Da vidite kakav je to smrad, jedva se može disati”.

Riječi su to mještanke ličkog naselja Štikada, koje se nalazi tik pred ulazom u Gračac, a spada pod Općinu Lovinac. Razgovaramo u dvorištu njene kuće koja je udaljena svega nekoliko desetaka metara od bivšeg pogona za obradu plastike, u čijem je dvorištu nepropisno zbrinuto oko 3.500 tona plastičnog otpada i starih automobilskih guma.

Potencijalna ekološka katastrofa, u čijoj je neposrednoj blizini desetak naseljenih kuća, nalazi se tik uz jezero Štikada, udaljeno svega stotinjak metara.

“Kada puše, vjetar raznosi plastiku svuda okolo, završava u jezeru i po poljima. Tamo je sve prepuno zmija, zavlače se u te odbačene gume valjda”, nastavlja dalje mještanka.

Iako se nepropisno zbrinut otpad na ovoj lokaciji nalazi više od deset godina, država je cijeli taj period odbijala kazniti odgovorne. Država je ujedno i jedan od glavnih krivaca za ovakvu situaciju, budući da je kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), prije skoro 20 godina, sufinancirala uređenje pogona.

Ugrožena Zrmanja

Drugi krivac za ovakvu situaciju je tvrtka Proizvodnja Maun d.o.o. koja je u studenom 2023. godine završila u stečaju, a koju je vodio Ivan Ivančić.

Nešto više od dvije i pol godine nakon što je otvoren stečajni postupak, stečajna upraviteljica Marina Mamić u ožujku ove godine šalje email na adresu Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT). Navodi kako je zabrinuta zbog specifične okolnosti u kojoj nije moguće zbrinuti otpad niti prenijeti takvu odgovornost na potencijalne kupce zbog ekonomske neisplativosti.

Sve to dok lokaciji prijeti ekološka katastrofa s dalekosežnim posljedicama.

“S obzirom na to da se radi o velikoj količini otpada zbog koje potencijalno prijeti ekološka katastrofa jer se nalazi u blizini jezera Štikada te postoji mogućnost ekološkog zagađenja vodotoka Ričice i vodospremnika Štikada, kao i zagađenje rijeke Zrmanje iz razloga što se voda iz Štikade u sustavu reverzibilne hidroelektrane Obrovac vraća u Zrmanju, te nadalje postoji i velika opasnost od požara obzirom da je lokacija izolirana, nema mogućnosti da ju netko nadzire cjelodnevno jer društvo odavno ne posluje, a posljedično niti za takve minimalne aktivnosti nema osiguranih sredstava”, navodi u emailu.

Foto: Melita Vrsaljko/Klimatski portal

Resorno ministarstvo pitali smo što su točno napravili u skoro tri mjeseca otkad su zaprimili dopis stečajne upraviteljice. Nisu nam odgovorili. Kako je za Klimatski portal potvrdila stečajna upraviteljica Mamić, ni ona nije dobila nikakav odgovor.

“Čini mi se da nitko nema sluha za ovaj problem”, kaže Mamić.

Opasnost od požara

Da lokaciji prijeti opasnost od požara, država je utvrdila godinu ranije, 26. ožujka 2024. godine, kada su pogon posjetili djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), točnije Odjela inspekcije Gospić pri Službi civilne zaštite. Tom prilikom proveo se inspekcijski, požarno-preventivni nadzor kojim je ustanovljeno da se na površini od 21.000 m2 nalazi pet proizvodnih pogona okruženih vanjskim dvorištem na kojem je odložena veća količina plastike.

“Dva su objekta devastirana i prokišnjavaju, a u proizvodnom pogonu je prema izjavi gospodina Ivančića pogon za proizvodnju bio-dizela iz polimernih materijala”, navodi se u izvješću u kojem također stoji kako je obilaskom svih objekata utvrđeno da su neodržavani.

Pregledom je također utvrđeno da vatrogasni aparati nisu periodično pregledavani; zadnji je pregled aparata u proizvodnom pogonu vrijedio do 2010. godine. Dva dana nakon požarnog pregleda, 28. ožujka 2024. godine, lokaciju je posjetio i Državni inspektorat.

Inspektori su utvrdili kako se u četiri godine, otkada su zadnji put posjetili lokaciju, gotovo ništa nije promijenilo. Naime, u rješenju se navodi da je inspekcija još u siječnju 2020. naložila uklanjanje nepropisno zbrinute plastike. Lokaciju su posjetili i dvije godine kasnije, početkom 2022. godine, te utvrdili kako se nije postupilo po rješenju o uklanjanju.

Državni inspektorat je, dakle, još prije pet godina mogao podići kaznenu prijavu zbog ugrožavanja zdravlja okoliša i ljudi otpadom. Nisu to napravili.

Koja je uloga države?

Tvrtka je još 2007. godine (tada se zvala Eko Velebit d.o.o.) sklopila ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost o korištenju sredstava Fonda u svrhu sufinanciranja uređenja poslovnih hala za zbrinjavanje posebnih kategorija otpada. Ivančiću je odobren zajam u iznosu od tadašnjih 1.700.000 kuna. Predsjednik FZOEU-a bio je Vinko Mladineo, koji je prošle godine nepravomoćno oslobođen od optužbi u jednom od krakova afere Fimi media.

Mladineo je tada htio razviti sustav prikupljanja plastične ambalaže za koju se ne plaća povratna naknada. Država je imala veliki plan za “biznis” u Štikadi.

Medijski napisi iz tog perioda otkrivaju da je tvrtka Eko Velebit od tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva dobila desetogodišnju koncesiju za prikupljanje i reciklažu polimernih materijala za cijelu Hrvatsku, i to za 550 tadašnjih kuna po prikupljenoj toni. Neka komunalna društva još tad su, pisao je Poslovni dnevnik, tvrdila da je riječ o fikus tvrtki koja je dobila koncesiju na temelju obećanja da će nešto napraviti, i koja je, u trenutku sklapanja posla s državom, postojala tek dvije godine.

Već na samom početku tvrtka je dospjela u medije zbog dojava da se otpadne vode iz pogona ispuštaju u tlo, kao i zbog neisplate plaće radnicima. Kako je 2012. godine izvijestila Nova TV, tvrtki je još tad, nakon 12 inspekcijskih nadzora, naloženo da ukloni otpad koji se nalazio u dvorištu. Da se posao na kraju nije isplatio, može se zaključiti po svjedočenjima mještana Štikade koji su 2015. godine govorili da tvrtka radi samo povremeno.

Oporaba guma

Ivančić je u međuvremenu nanizao dugove prema državi, piše Klimatski portal. 

Unatoč tome, tvrtka Maun d.o.o (pravni nasljednik tvrtke Eko Velebit) je 2016. godine na adresu FZOEU dostavila zahtjev za sklapanjem ugovora o obavljanju usluge obrade otpadnih guma. U trenutku predaje tog zahtjeva tvrtka je imala dug prema Fondu u iznosu od oko 7,2 milijuna kuna bez kamata po osnovi prethodno odobrenih, a nevraćenih zajmova, zbog čega iz Fonda nisu htjeli sklopiti novi posao s Ivančićem [Večernji list].

Kako je 2018. pisao Jutarnji list, Ivančić je tvrdio da ga se namjerno opstruira kako bi se zaštitila monopolska pozicija tvrtke Gumiimpex, koja je tada jedina imala dozvolu za oporabu guma.

Tvrdio je da je pogon u Gračacu inovativno postrojenje koje principom rasplinjavanja materijala na temperaturi do 450 stupnjeva Celzijevih i uz tlak do 1,5 bara, proizvode kojima je baza nafta ponovno pretvara u naftu, odnosno dizel i benzin.  Nadalje, Ivančić je tvrdio i da su s njegovim problemom upoznati i tadašnji ličko-senjski župan Darko Milinović koji mu je dao podršku, kao i članovi Vlade, uključujući premijera Andreja Plenkovića.

Kada je riječ o postrojenju koje pretvara gume u gorivo, stanovnici ovog kraja nemaju dobra iskustva.

“Kada se tu jedno vrijeme radilo gorivo, zrak je bio jako zagađen. Ako bi stavili bijelu robu sušiti, ona bi postala crna”, kaže nam mještanka Štikade s početka priče.

Hoće li itko odgovarati?

Iz Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću su nam potvrdili da provode izvide “radi utvrđivanja postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv okoliša koje bi bilo počinjeno u blizini mjesta Gračac na način da bi protivno propisima bio odložen otad koji po vrsti i količini može predstavljati ugrozu za okoliš”.

Poslali smo im dodatni upit jer nas je zanimalo kada su točno počeli provoditi izvide. Naime, prema satelitskim snimkama može se zaključiti kako je otpad stoji nepropisno zbrinut na lokaciji od 2012. godine.

Odgovorili su nam da su prva saznanja o lokaciji zaprimili krajem ožujka ove godine, kada im je na adresu stiglo posebno izvješće nadležne policijske uprave.

Drugim riječima, institucije su više od deset godina ignorirale činjenicu da tvrtka nepropisno zbrinjava tisuće tona plastičnog otpada u neposrednoj blizi naseljenih kuća, a pokrenule se tek onda kada je u javnom prostoru odjeknula afera oko ilegalno odloženog opasnog otpada u Benkovcu, Gospiću i Poznanovecu.

Kad će sanacija?

Stečajnu upraviteljicu Mamić upitali smo je li se na lokaciju u Štikadi i naknadno dovozio dodatni plastični otpad. Također smo je pitali jesu li se provodile ikakve analize koje bi potvrdile da kvaliteta tla, zraka i vode u okruženju pogona nije narušena.

“U zadnje dvije godine, koliko sam stečajna upraviteljica, nisam upoznata s tim da se radilo takvu vrstu analize. Je li ranije toga bilo, to vam ne mogu reći. Što se tiče dovoženja dodatnog otpada na lokaciju, dobila sam nekoliko dojava oko toga, no nikad nismo uhvatili nekog. Teško mi je procijeniti koji otpad tamo stoji deset godina, a koji je dovezen tek nedavno, ako je toga bilo”, kaže Mamić.

Dodaje kako u stečajnom postupku nema nikakvih sredstava te da istovremeno traži pomoć od države koja je, kroz Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, FZOEU i Croatia banku, vjerovnik u stečajnom postupku.

“Jedino što mi ostaje na raspolaganju je da pokušam unovčiti tu nekretninu. Otvaranjem stečajnog postupka uspjeli smo se uknjižiti kao vlasnici, ranije nismo bili navedeni u zemljišnim knjigama. Iduća nam je faza brisanje jednog ovršnog postupka od prije desetak godina koji je još uvijek vidljiv na nekretnini, što bi se trebalo dogoditi ubrzo. Na koji način će se to unovčiti, odlučit će vjerovnici, no sasvim je izgledno da će kupac koji preuzme nekretninu imati obvezu zbrinjavanja tog otpada”, kaže Mamić te dodaje kako rješenje situacije zasad nije izgledno, osim ako se ne nađe kupac.

Mamić se raspitivala oko troška zbrinjavanja otpada kod vodećih tvrtki koje se u Hrvatskoj bave tim poslom. Stekla je dojam da nitko od njih nije zainteresiran za takav posao.

“Mogu reći da u 15 godina rada još nisam imala ovakav slučaj, nalazim se u pat poziciji i dojma sam da me sustav blokira na sve sve strane”, kaže Mamić.

Poslali smo upit Općini Lovinac jer nas je zanimalo jesu li na lokaciji rađene analize kvalitete tla i zraka. Dodatno nas je zanimalo jesu li možda prijavili lokaciju na nedavni natječaj FZOEU-a koji se odnosi na sanaciju deponija za koje je izdano rješenje o uklanjanju.

“Općina je prijavila navedenu lokaciju na natječaj Fonda za zaštitu okoliša te je prema zadnje dostavljenim Informacijama o stanju u gospodarenju otpadom od 27.03.2025. utvrđena lista prioriteta koja uključuje lokacije u Gospiću, Samoboru, Bedekovčini, Lovincu, Pazinu i Benkovcu”, odgovorili su nam kratko.

Kada je riječ o ispitivanjima koja bi utvrdila potencijalnu zagađenost okoliša i zraka, iz općine navode kako ih dosad nisu radili.