Ima li na Poluotoku života osim turizma – radni je naziv fotoreportaže u koju smo se zaputili usred jutarnje vreve u starom dijelu Zadra, na potezu od Narodnog trga do tržnice, pa natrag Klaićevom do Varoši. Taj mitski dio gradske jezgre svakoga je dana u ljetnom razdoblju prenapučen turistima, ali nas je zanimalo ima li na Poluotoku još Zadrana, jesmo li kao Grad postali tek puka kulisa za turizam ili se u starom Zadru još uvijek živi i ako je - kako i tko?
Na Narodnom trgu nismo niti krenuli kad – puf! Ususret novopečeni gradonačelnik Šime Erlić i zaposlenik gradske uprave Boris Artić, bivši kolega Bobo.
- Gradonačelniče, jeste li vidjeli u Klaićevoj „vrtuljke” s đinđama, benkovački sajam izgleda kao Beverly Hills prema centru Zadra? - podbadamo ga odmah na početku.
- Vidio sam puno toga, sve će doći na red – pomirljivo će Erlić koji, kako smo doznali, svakoga dana obilazi grad kako bi se osobno uvjerio što ne valja i što treba pod hitno ispravljati. A treba toga dosta, nereda ima na sve strane, vakuum u upravljanju gradom već predugo traje, sezona se zahutktala, pa je pred gradonačelnikom puno posla. Prvo mora sastaviti tim, neće moći sam, a onda na posao, zasukati rukave do lakta. Ne bi mu bili u koži, pardon, u odijelu na plus 30...
Na Gradskoj tržnici – živahno. Živahne su doduše i cijene. Na mnogim štandovima nisu niti istaknute, valjda od sramote koliko sve košta. Doznajemo tako da kilogram maraški stoji – 10 eura. Ih! Kako bi lakše shvatili, ponovit ćemo kako kilogram maraški stoji – 75 kuna. Je li sad jasnija cijena kila višanja? Naša bi vlada trebala uvesti naredbu da se sve cijene opet imaju isticati u kunama, mi smo se nekako olako naviknuli da je iznos prijašnjih kuna prešao u iznos eura. Pa nam izgleda ništa nije jasno i samo plaćamo nerazumne iznose.
- Vrag onoga ko je euro donija. Guzičari! - iz topa će prodavačica kod koje gledamo u vjerojatno najveću kapulu na tržnici. Jedna je dovoljna za teću gulaša. Ali tko će od straha pitati cijenu?
- Nemojte me slikati – ipak će u obrambeni položaj.
- Sad lipo kupite tu kapulu što ste je slikali - ne izostaje niti poslovni duh piljarice koja očigledno ne zna kolike su novinarske dnevnice... Možda za list od jumbo kapule.
Na tržnici inače ima svega, počele su i krupne smokve petrovke. Eto i Dominika, sina od Brane, poznatih uokvirivača slika, jednog od rijetko preživjelih obrta u staroj jezgri.
- Ima li života na Poluotoku izvan turizma?
- Sad ima, ali zimi... - klima glavom Dominik u prolazu prema svojoj radnji.
Kod maraški od deset eura ne zaustavljamo se puno, strah nas je da nas, čak i onako „pasivne” iz kašete, ne opletu pod džepu. Fažoleti su sedam eura, nisu ni oni jeftini, a to je neizostavna spiza u Dalmaciji, namirnica koja se može spremati na milijun načina. Ali i fažolet je postao deluxe roba, kao da je neko egzotično povrće iz dalekog uvoza, a ne – fažolet.
- Sezonu nam ubijaju cijene. Pilamo granu na kojoj sidimo. Ali lako za strance, nas domaće ovako deru cilu godinu. I svi muče – kaže nam jedan kupac koji „neće javno” iako bi, kaže, mogao pričati o pjaci pet dana i pet noći. Sprema se kod prijatelja na feštu Svetog Ivana Krstitelja u Sikovo, pa ga nećemo zadržavati. Janjci se vrte, ima on pametnijeg posla.
Zato je gužva kod piljarice Gordane. Četiri cure kupuju salatu i rado se slikaju.
- Tko više kupuju, turisti ili domaći?
- A bome turisti. Da ni turista, mogli bi zatvoriti butigu.
- Ma nije valjda?
- Bome je! Preko zime bude naših ljudi što su se navikli doći na pijacu, ali bilo bi svita i više da imaju di parkirati. Ovako, di će s autom, parkirnih mista je malo i nemaju di parkirati, pa sve manje i dolaze. A ljudi imaju novaca, nije točno da nemaju. Niču kuće ko gljive. Puni su kafići. Tko ima taj ne pita koliko što košta. Nije sve crno-bijelo. Ne daj bože jedino rata.
- Kako turisti znaju za našu pijacu?
- Pa kako neće znati, pijaca je centar grada...
- A di ćete me staviti?
- U Slobodnu Dalmaciju i na Zadarski.hr.
- A Boga ti draga. Aj vi nešto kupite pa će meni biti još bolje, poslovno će Gordana.
- Kupit će oni umjesto nas. Mi ćemo slikati, a oni će kupiti – kažemo Gordani dok jedan otac i sin na njenom banku razgledavaju povrće.
- Slikajte ovoga reprezentativca – kaže otac za visokog sina pored njega.
- Košarka?
- Odbojka!
- Prošloga tjedna bili smo na pripremama, a sad smo slobodni tri tjedna. Vratili smo se iz Finske prije dva dana. U osmom mjesecu ćemo na kvalifikacije za Europsko. A trenutno odmaram, u Maslenici imamo vikendicu – kaže nam Gabrijel Cvajnciger (21) mladi reprezentativac Hrvatske.
- Što spremate za ručak otac i vi?
- Danas će biti sataraš i teleće bržolice. A sutra ćemo ribu.
- Znači ručak za šampiona?
- Ma sve jedem, samo je bitno da sam s mamom i tatom. Bio sam cijelu godinu u Italiji...
- Znate li gdje je potpisao za iduću godinu - otkriva otac transfer.
- Kod europskih prvaka, za Perugiu! Eto, on se srami reći, a neka se zna – otac će ponosno.
A do tada, gledat ćemo Gabrijela opet na Višnjiku, na pripremama reprezentacije.
U Varoši živahno kao i na tržnici. Kafići, restorani, štekati. Đir je od podnevne kave, stolovi su puni. Srećemo kolegicu Petru, vrsnu televizijsku reporterku koja radi za francusku TF1. Puca ideje za reportaže iz glave, kao iz šale. Malo niže, kod Tri kantuna kod Nene Kožula u Domi uglavnom Zadrani. Tu i tamo i koji furešt namjernik.
Pitamo Nenu za „dijagnozu Poluotoka u sezoni”.
- Umisto odgovora, pročitajte ovu uokvirenu reportažu na zidu koju ste sami pisali i slikali prije sedam godina. Sve je isto, ništa se nije prominilo. Osim eura – mudro će Neno s prepoznatljivim vijetnamskim šeširom na glavi.
Za kraj reportaže „ima li života na Poluotoku osim turizma” nataknut ćemo fotoreporter Zvone i ja i sami dva Nenina klobuka na glave. I obrnuti uloge. Kad je bal nek je maskenbal. Još ćemo se dati slikati s druge strane šanka, na njegovom mjestu, neka sve bude naopako.
Jer možda na kraju i bude života na Poluotoku. Ali tek - nakon turizma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....