A...
kao atomska bomba. U kolektivnoj svijesti ne postoji direktnija asocijacija na Japan od atomske bombe. Nijednu drugu zemlju ne povezuje se tako izravno s najrazornijim oružjem koje je čovjek izmislio. Prije Hirošime i Nagasakija strah od nuklearne katastrofe realno nije postojao, a zadnjih 80 godina živimo ga svakodnevno. Nakon Hirošime (uranijska bomba) i Nagasakija (plutonijska bomba) svijet je na velika vrata ušao u nuklearno doba, svi znaju što su atomska i hidrogenska eksplozija u stanju učiniti, ali je pitanje koliko je svijet uistinu svjestan razornih posljedica njenog djelovanja. Pogotovo kad su meta gradovi i civili. Japan je, ne zaboravimo, jedini na svijetu osjetio razornu moć i dugogodišnje posljedice tog užasnog oružja.
Atomska bomba je zabranjena Ženevskom konvencijom, njena upotreba je ratni zločin s predumišljajem, ne postoji nijedan racionalni razlog da se ona ikad više upotrijebi. Ali njome svakodnevno prijete, i “dobri” i “loši”, u ime dobra i u ime zla. Ta politika nuklearnog odvraćanja nastavak je politike hladnog rata u globaliziranom svijetu, a opciju njenog dokidanja nitko ne vidi na horizontu.
Ne postoji nijedan humani razlog da se sve nuklearno oružje ne zabrani i ne uništi. Da je živ, uvjeren sam, Oppenheimer bi prvi na tome inzistirao. I svake godine, 6. i 9. kolovoza, u prvom redu sjedio na komemoracijama u Hirošimi i Nagasakiju. Nijedan američki predsjednik to dosad nije napravio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....