"Lavčević" bez dozvole dvije i pol godine vadio mineralnu sirovinu iz kamenoloma u Bibinjama. Evo koliko moraju državi platiti

"Lavčević" je dvije godine koristio za građevinski materijal eksploatacijsko polje "Sridnjak" u Bibinjama na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bez valjane pravne osnove i bez plaćanja naknade, zbog čega je država tužila ovu zadarsku građevinsku tvrtku radi isplate naknade za korištenje.

Prema navodima iz tužbe, "Lavčević" je na površini od 35.200 četvornih metara obavljao rudarske radove od 30. siječnja 2018. do 1. lipnja 2020., ne zaključivši ugovor o osnivanju služnosti, kako bi zakonito mogao koristiti tuđe zemljište za eksploataciju mineralnih sirovina.

Na temelju presude koju je 25. travnja donio sudac Trgovačkog suda u zadru Tomislav Jurlina, "Lavčević" je obvezan državi u roku od 15 dana isplatiti 39.290,19 eura, uz zakonske zatezne kamate na iznos od 15.417,08 eura, obračunate od 1. siječnja 2019. do 29. prosinca 2023.,

Inspekcijskim nadzorom koji je provela Lučka kapetanija Zadar i Državni inspektorat – Sektor za nadzor rudarstva, utvrđeno je, naime, da je "Lavčević" na česticama k.č.br. 591 i k.č.br. 173/1 k.o. Bibinje obavljao rudarske radove, bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa. Unatoč postojanju rješenja iz 1982. i 2000. godine, sud je ocijenio da oni ne zamjenjuju pravovaljano rješenje prava služnosti koje bi omogućilo korištenje konkretnih parcela u državnom vlasništvu.

Tvrtka Lavčević nije osporavala da nema važeći ugovor s državom, ali je u sudskom postupku dovodila u pitanje visinu tražene naknade, pozivajući se na prenisku tržišnu vrijednost zemljišta koje je, prema njihovom stajalištu, šumsko i poljoprivredno, a ne građevinsko.

Također, isticali su da je primijenjena stopa kapitalizacije u procjeni bila previsoka.

S druge strane, tužiteljica – Republika Hrvatska – priložila je procjembeni elaborat tvrtke Brlić d.o.o. kojim je utvrđena tržišna vrijednost zemljišta u visini od 6,85 eura/m², te temeljem kojeg je izračunala godišnju naknadu od sedam posto ukupne vrijednosti zauzetih površina. Iz toga je izvedena ukupna visina potraživanja.

Sud je prihvatio nalaz kao valjan dokaz, a dodatno je provedeno i vještačenje na terenu, gdje je utvrđeno da se na spornim česticama nalaze kamenolom, niska vegetacija, šuma te postrojenje za oplemenjivanje mineralnih sirovina s infrastrukturom priključka na prometnicu i struju.

Zaključno, sud je utvrdio da je "Lavčević" koristio državne nekretnine bez pravne osnove i ostvario korist, zbog čega je obvezan platiti naknadu sukladno Zakonu o obveznim odnosima.

U tužbi države koju je zastupalo Županijsko državno odvjetništvo u Zadru (ŽDO), pojašnjeno je da se "Lavčević" pozivao na rješenje bivšeg Općinskog komiteta za privredu iz 1982. godine, kojim je eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena Sridnjak dodijeljeno poduzeću "Ivan Lučić Lavčević", OOUR Građenje. Iako su prava iz tog rješenja kasnije, temeljem rješenja Ureda za gospodarstvo Zadarske županije iz 2000., prenesena na "Lavčević", ŽDO ističe da to rješenje ne zamjenjuje potrebu za rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa s vlasnicima konkretnih parcela.

Budući da "Lavčević" nije sklopio ugovor o služnosti niti platio naknadu za korištenje zemljišta, država smatra da je bez valjane pravne osnove ostvarivao dobit koristeći tuđe nekretnine. Stoga mu je pripisala stjecanje koristi u visini iznosa naknade koju bi bio obvezan plaćati da su imovinsko-pravni odnosi uredno riješeni.