– Nije vergul, dobar je – kaže gospođa Ana dok na koljenima preko prove ulazi u kaić. Otvori pukaportu, uđe do bokova i okrene se prema našem fotoreporteru Luki.
– Eli dobro ovako? Ovako ja dižem mriže – nasmije se.
Gospođa Ana Glavan u veljači je napunila 75 godina i, s mirovinom pokojnog muža od 400 eura, za sebe kaže da je poljoprivrednik i profesionalni ribar.
– Ajde ti živi od te mižerje, da nije ići na kaić...
Šta ste zadnje uhvatili?
– Trlja, arbunić, barakudice... Vruće je pa se slabo lovi.
Svaki dan idete na more?
– Dok mogu ući u kaić, dobro je – vedro će.
A kaić je novi, ispod čekića. Bijela banda, siva unutrašnjost i bočna debela crvena linija, od prove do krme, kao neki dizajnerski trademark poznatog brenda kojeg prepoznajete iz daleka. Porinut je prije dva tjedna, baš tu u mandraču Mletak, u Privlaci kod Zadra, gdje smo došli upoznati kalafate koji su taj kaić izgradili u svojoj garaži. Zapravo batelu, privlačku batelu, kako je ovdje zovu, koja sliči, ali je ipak različita, od ninske batele, poznate plazulje. I ovdje je iskustvo mora i života od mora ugrađeno u oblikovanje tih malih drvenih brodova o kojima je nekada, ali i danas, kako nam gospođa Ana kazuje, ovisio život.
Plitak gaz
Nekada su Privlačanci batelama prevozili sabun (salbun, pijesak), po kojem je poznat cijeli kraj, kao i po brodovima, sabunjarima. Za razliku od leuta batela ima plitak gaz, maksimalno do 20 centimetara, pa su i nakrcane morskim pijeskom lagano klizile do obale. S leutima, koji su puno teži, jače kolumbe i dubljega gaza, nije se moglo raditi. Privlačka obala je naime pjeskovita ali i – plitka.
– Batelu su zamijenili veći brodovi, ali je ostala u upotrebi kao ribarica. Nova funkcija je zahtijevala određene prilagodbe. Kako onda, tako i danas. Ribarica je bila duga i uska, na krmi i provi, kako bi na vesla mogla biti brža. Danas batela ima pentu zbog čega smo joj ispravili provu, a krmu učinili širom i jačom. I madiri su joj viši nego prije. Sve ono što smo mislili da na njoj treba poboljšati mi smo za batelu naše susjede Ane poboljšali. Učili smo se na našoj, staroj bateli, koja je sad u remontu – objašnjava nam Tomislav Kršlović (56), zvani Tomić, glavni meštar ove pet i pol metara duge drvene ljepotice, tu malu brodograditeljsku evoluciju koja poboljšava performanse tradicionalne privlačke batele.
Iako je po struci tokar, vezanost uz more i brod navelo ga je da pokuša sam, najprije popravljati, a onda i izgraditi novi drveni kaić. Batela za gospođu Anu je prvi drveni brod koji je u cijelosti izradio. On i njegova desna ruka, sin Tomislav, a u pomoć bi priskočio, kad ne bi imao studentskih obveza, i drugi sin Marko.
Kršlovići imaju radionicu u garaži obiteljske kuće u predjelu Žegar, u Ulici don Marka Kršlovića, a svoju četrdeset godina staru batelu držali su u uvali Škornica. Držali, jer su je prije nekoliko dana doveli na servis...
– Promjena kolumbe koju je pojeo morski crv, izmjena dijela dna i redovni remont. Potrajat će koliko budemo imali vremena – kaže sin Tomislav (31). Po struci je inženjer pomorstva i već deset godina plovi na tankerima zadarske Tankerske plovidbe. Dogurao je do drugog časnika palube, a kad ne tuče more, ili se igra sa sinom, također Tomislavom, onda najradije s ocem u radionici obnavlja ili gradi drvene brodove.
Četiri Tomislava
– Nitko od nas nije školovani kalafat, ali smo se uputili u taj posao. Ja sam slučajno prije nekoliko godina upoznao betinske kalafate. Počeli smo se družiti, zajedno brodom ići na more i tako, malo po malo, sprijateljili smo se. Kad te nešto zanima, to te počne pratiti. Znate kako kažu, nemoj previše željeti da ti se želje ne ostvare – šali se otac.
Već smo rekli da njega zovu Tomić, sina mu zovu po imenu Tomislav, a malog unuka Tome, po didu Tomi koji je isto bio – Tomislav. Četiri generacije Tomislava u istoj kući Kršlovića!
– Ovo nam je bila prva novogradnja, dosad smo imali desetak renovacija – kaže sin Tomislav i detaljno nas upućuje u svaku fazu izgradnje batele za gospođu Anu. Danas je dokumentacija takvog postupka relativno jednostavna, uzmeš mobitel i svako malo okineš sliku. Ali njegova sestra Lucija, od tih je slika i kratkih videa napravila odličan prezentacijski materijal, u kojem se cijeli postupak, od početka do kraja, u svojevrsnom timelapsu, može proći za nekoliko sekunda. Moderna tehnologija nije služila samo za dokumentiranje već i za projektiranje.
– Najprije smo isprintali plastični model u 3D printeru – pokazuje nam Kršlović stariji držeći u rukama trideset centimetara dugu batelu od crne plastike. Na njoj su odmah vidjeli što će i kako učiniti boljim od one stare, pa su tako odlučili ispraviti provu za desetak centimetara te pojačati krmu zbog pente, jer batela je radni brod, nije zamišljena za glisiranje.
Kršlovići su tako postali jedini kalafati, ne samo u Privlaci, nego na cijelom potezu od Vira do Petrčana. Ljubav prema batelama i drvenoj brodogradnji gurnula ih je u novi svijet i nova iskustva s kojima se za sada odlično snalaze. Kupili su i moderan stroj s pet funkcija za obradu drva tako da nema drvenog broda kojem po potrebi ne mogu biti lječilište ili rodilište.
– Dobili smo narudžbu za jednu ninsku plazulju. Neki bi htjeli da im napravimo pasaru. Pomalo, vidjet ćemo... – kažu nam.
Smreka, brijest, hrast
Za batelu gospođe Ane trebalo im je skoro pet mjeseci. Kolumbu su postavili u veljači, a porinuli je početkom srpnja. Ali to nije realno vrijeme, upozorava nas mladi inženjer Tomislav, jer su paralelno s batelom prihvaćali mnoge druge, manje ali hitnije poslove.
– Da smo svaki dan nas dvojica na njoj radili osam do deset sati, od početka do kraja trebalo bi nam najviše mjesec i pol dana. Ali Ani se nije žurilo, pa nismo ni mi...
Dno broda i bande su od smreke, rebra od lokalnog brijesta (brista, napominje nam Tomić), a cijela konstrukcija, vertikalna i horizontalna rebra te katine, od slovenskog hrasta. Batela od pet i pol metara na kraju teži oko 600 kilograma. No što to znači u eurima, pitamo Tomića.
– Materijal vam je minimalno oko tri tisuće eura, a ruke su vam uvijek jedna naprema tri. Mislim da ispod deset tisuća eura danas teško igdje možete dobiti ovakav brod.
Uska, elegantna, skladna i čvrsta batela gospođe Ane prekrasan je primjer kako se stoljetna tradicija može održivo razvijati u 21. stoljeću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....