Zamislite da jedno ljetno popodne, dok u tišini vlastitog doma odmarate nakon ručka, iznenada u kuću uđe potpuni stranac – bez kucanja, bez pozdrava, bez najave! – i pita: "Gdje je WC? Meni je sila!" Upravo ta, gotovo nevjerojatna scena dogodila se Mihovilu Valčiću na otoku Ošljaku, najmanje naseljenom otoku u Hrvatskoj, i označila je trenutak kad je – kako kaže – "vrag odnio šalu".
Nekadašnji miran komadić raja između Preka i Zadra, Ošljak je posljednjih godina postao žrtva neplanskog i divljeg turizma. Dolasci organiziranih brodara, bez izdanih dozvola i upravljačkih planova nadležnih institucija, pretvorili su život otočana u teški kaos. Iako na otoku stalno živi tek desetak ljudi, a tijekom ljeta ih se okupi oko stotinu, broj turista koji svakodnevno u sezoni stižu nerijetko premašuje i više od 600 osoba.
Rezultat? Gužve, brojno smeće, urin i fekalije po prirodi, ulasci u privatne posjede, branje voća iz dvorišta, oštećeni stari suhozidi i potpuni gubitak privatnosti.
– Naši su ljudi čak plakali od muke, neki su odlučili napustiti otok u špici sezone i vratiti se u grad jer više nisu mogli izdržati. Ovdje nisu mogli izdržati! Ma, ne možete više ni prozor otvoriti, a da netko ne zaviri u kuću - govori Valčić, inače vijećnik u Općini Preko, koji veliki dio godine provodi na otoku i na sebe je preuzeo nezahvalu ulogu borbe za vraćanje stoljetnog mira na otok.
Podsjetimo, cijeli je otok je u privatnom vlasništvu brojnih potomaka obitelji Petra Valčića.
Pomorsko dobro, kako naglašava Mihovil, nije sporno - nitko ne zabranjuje dolazak pojedincima, šetačima, zaljubljenicima u prirodu. Pa i trajekt staje na otok! Problem su, tvrdi, isključivo oni koji na tuđem zarađuju - komercijalni brodari koji bez potrebnih dozvola i koncesija prevoze turiste, organiziraju izlete i koriste otok kao svoje sredstvo zarade.
Prema informacijama kojima raspolaže Valčić, neke od tih tura naplaćuju se i do 600 eura, uz 12 gostiju po turi, tri do četiri ture u danu. Mjesečna zarada pojedinaca time doseže vrtoglavih 30.000 eura – bez ikakve pravne osnove.
- Mi smo vlasnici ove zemlje. Moji preci su je gradili, čuvali, pa i darivali: dio svojih posjeda dali su da bi se sagradio put kroz otok. A sada se događa da se u vlastitom domu ne osjećamo sigurno. Ovo je moja kuća, moja svetinja! Branio sam domovinu, nisam mislio da ću u ovim godinama morati braniti vlastita vrata i vrata svojih rođaka - kaže ljutito Valčić.
Zato su se i odlučili na radikalne mjere: zaknoski se zaštiti.
Na traženje Valčića, nakon niza sastanaka, ako i peticije koju su potpisali mještani (95 posto njih) Općina Preko donijela je odluku o privremenoj zabrani spomenutog načina dovoženja turista, jer postoji i redovna trajektna linija za Ošljak kojom oni koji žele, mogu doći na otok.
Kako nam je pojasnio: nije ovo ništa “od jučer“. On je naime, još u ožujku 2024. upozorio vijećnike na sve neregularnosti i upoznao ih sa svim detaljima s kojima se mještani Ošljaka moraju nositi te je započeo proces koji je kulminirao nizom sastanaka. Na jednom su se, baš nedavno, pojavili i sami brodari – na što, tvrdi, nisu imali pravo - i otvoreno se rugali prijedlozima otočana.
- Ipak, pokušali smo naći kompromis, zamislite! Čak smo nudili mogućnost dogovora, da nekako dobiju odobrenja točnije naša dopuštenja: jer ponavljam, mi smo vlasnici zemlje, ali nisu htjeli ni čuti - prepričava Valčić.
- Išli su toliko daleko da su čak rekli da bi prevozili od 9 do 19 sati pa da se “Valčići“ iapk malo odmore – prisjeća se.
Dodaje kako je dodatni problem taj što dvije ključne institucije, Općina Preko (koja je nadležna za pomorsko dobro) i Natura Jadera (nadležna za zaštićena područja) nikada nisu donijele obvezne planove upravljanja otokom Ošljakom.
Općini Preko je nadležnost dodijeljena tek Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine, dok je JU Natura Jadera ovlaštenik upravljanja zaštićenim dijelovima prirode još od osnutka 2003 godine. No, naglašava, bez njih zakonski je nemoguće raspisati, a kamoli dodijeliti koncesiju bilo kojoj gospodarskoj djelatnosti. Prema važećim propisima, prije toga, mora se, na temelju stručne studije za konkretni dio zaštićenog područja, izraditi Plan upravljanja, bitni dio kojeg je i upravljanje posjećivanjem, uključujući i geodetske analize kao i upisati pomorsko dobro u katastar nekretnina.
- Upravo su iz tog razloga ti brodari, odnosno njihova rabota, ilegalni! Nemaju dozvole, potrebne koncesije. Ne postoji pravni temelj za njihov rad - tvrdi Valčić.
Važno je naglasiti kako je otok Ošljak već 40 godina zaštićeni krajobraz, te s tim stausom posebno zaštićeno područje prirode. I dok su druge lokacije na Jadranu već dobile jasnu zaštitu, poput Školjića kod Preka (gdje Crkva brani dolaske turista brodovima) ili Galebove stijene u Puli (gdje je radi zaštite staništa sredozemne medvjedice donesena potpuna zabrana pristupa), Ošljak je tek sad dobio svoju - zasad privremenu mjeru.
- Ako možemo štititi jednu ugroženu životinjsku i biljnu vrstu, zašto ne bismo mogli štititi ljude koji žive na jednom otoku cijeli život? Obitelj Valčić je kroz generacije gradila ovaj otok, civilizirala ga, čuvala ga od svih nedaća, a vjerujte mi, bi itekako ih je kroz burnu povijest bilo. Ovo nije nikakav elitizam: ovo je samo pravo na dostojanstvo i mir - zaključuje Mihovil Valčić.
Nada se da će privremena zabrana uskoro postati trajna.
Ne zbog inata, nego zbog onoga što Ošljak doista jest – jedinstven, tihi i ranjivi komadić Jadrana, koji ne može i ne smije postati žrtvom divljeg turizma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....