StoryEditorOCM
4 kantunaPRESEDAN

Ošljak više ne želi biti žrtva "turističkog terorizma": stanovnici otoka izborili privremenu zabranu dolazaka turističkih brodova; brodari - negoduju

Piše Matea Magaš
20. travnja 2025. - 19:10

Zamislite da jedno ljetno popodne, dok u tišini vlastitog doma odmarate nakon ručka, iznenada u kuću uđe potpuni stranac – bez kucanja, bez pozdrava, bez najave! – i pita: "Gdje je WC? Meni je sila!" Upravo ta, gotovo nevjerojatna scena dogodila se Mihovilu Valčiću na otoku Ošljaku, najmanje naseljenom otoku u Hrvatskoj, i označila je trenutak kad je – kako kaže – "vrag odnio šalu".

Nekadašnji miran komadić raja između Preka i Zadra, Ošljak je posljednjih godina postao žrtva neplanskog i divljeg turizma. Dolasci organiziranih brodara, bez izdanih dozvola i upravljačkih planova nadležnih institucija, pretvorili su život otočana u teški kaos. Iako na otoku stalno živi tek desetak ljudi, a tijekom ljeta ih se okupi oko stotinu, broj turista koji svakodnevno u sezoni stižu nerijetko premašuje i više od 600 osoba.

Rezultat? Gužve, brojno smeće, urin i fekalije po prirodi, ulasci u privatne posjede, branje voća iz dvorišta, oštećeni stari suhozidi i potpuni gubitak privatnosti.

image

slika brodara koji su se prošlo ljeto vezivali po otoku

Privatni Album/Slobodna Dalmacija

– Naši su ljudi čak plakali od muke, neki su odlučili napustiti otok u špici sezone i vratiti se u grad jer više nisu mogli izdržati. Ovdje nisu mogli izdržati! Ma, ne možete više ni prozor otvoriti, a da netko ne zaviri u kuću - govori Valčić, inače vijećnik u Općini Preko, koji veliki dio godine provodi na otoku i na sebe je preuzeo nezahvalu ulogu borbe za vraćanje stoljetnog mira na otok.

Podsjetimo, cijeli je otok je u privatnom vlasništvu brojnih potomaka obitelji Petra Valčića.

Pomorsko dobro, kako naglašava Mihovil, nije sporno - nitko ne zabranjuje dolazak pojedincima, šetačima, zaljubljenicima u prirodu. Pa i trajekt staje na otok! Problem su, tvrdi, isključivo oni koji na tuđem zarađuju - komercijalni brodari koji bez potrebnih dozvola i koncesija prevoze turiste, organiziraju izlete i koriste otok kao svoje sredstvo zarade.

Prema informacijama kojima raspolaže Valčić, neke od tih tura naplaćuju se i do 600 eura, uz 12 gostiju po turi, tri do četiri ture u danu. Mjesečna zarada pojedinaca time doseže vrtoglavih 30.000 eura – bez ikakve pravne osnove.

- Mi smo vlasnici ove zemlje. Moji preci su je gradili, čuvali, pa i darivali: dio svojih posjeda dali su da bi se sagradio put kroz otok. A sada se događa da se u vlastitom domu ne osjećamo sigurno. Ovo je moja kuća, moja svetinja! Branio sam domovinu, nisam mislio da ću u ovim godinama morati braniti vlastita vrata i vrata svojih rođaka - kaže ljutito Valčić.

image

Mihovil Valcic 

Luka Gerlanc/

Zato su se i odlučili na radikalne mjere: zaknoski se zaštiti.

Na traženje Valčića, nakon niza sastanaka, ako i peticije koju su potpisali mještani (95 posto njih) Općina Preko donijela je odluku o privremenoj zabrani spomenutog načina dovoženja turista, jer postoji i redovna trajektna linija za Ošljak kojom oni koji žele, mogu doći na otok.

Kako nam je pojasnio: nije ovo ništa “od jučer“. On je naime, još u ožujku 2024. upozorio vijećnike na sve neregularnosti i upoznao ih sa svim detaljima s kojima se mještani Ošljaka moraju nositi te je započeo proces koji je kulminirao nizom sastanaka. Na jednom su se, baš nedavno, pojavili i sami brodari – na što, tvrdi, nisu imali pravo - i otvoreno se rugali prijedlozima otočana.

- Ipak, pokušali smo naći kompromis, zamislite! Čak smo nudili mogućnost dogovora, da nekako dobiju odobrenja točnije naša dopuštenja: jer ponavljam, mi smo vlasnici zemlje, ali nisu htjeli ni čuti - prepričava Valčić.

- Išli su toliko daleko da su čak rekli da bi prevozili od 9 do 19 sati pa da se “Valčići“ iapk malo odmore – prisjeća se.

Dodaje kako je dodatni problem taj što dvije ključne institucije, Općina Preko (koja je nadležna za pomorsko dobro) i Natura Jadera (nadležna za zaštićena područja) nikada nisu donijele obvezne planove upravljanja otokom Ošljakom.

image
Luka Gerlanc/Cropix
image

slika brodara

/Slobodna Dalmacija

Općini Preko je nadležnost dodijeljena tek Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine, dok je JU Natura Jadera ovlaštenik upravljanja zaštićenim dijelovima prirode još od osnutka 2003 godine. No, naglašava,  bez njih zakonski je nemoguće raspisati, a kamoli dodijeliti koncesiju bilo kojoj gospodarskoj djelatnosti. Prema važećim propisima, prije toga, mora se, na temelju stručne studije za konkretni dio zaštićenog područja, izraditi Plan upravljanja, bitni dio kojeg je i upravljanje posjećivanjem, uključujući i geodetske analize kao i upisati pomorsko dobro u katastar nekretnina.

- Upravo su iz tog razloga ti brodari, odnosno njihova rabota, ilegalni! Nemaju dozvole, potrebne koncesije. Ne postoji pravni temelj za njihov rad - tvrdi Valčić.

Važno je naglasiti kako je otok Ošljak već 40 godina zaštićeni krajobraz, te s tim stausom posebno zaštićeno područje prirode. I dok su druge lokacije na Jadranu već dobile jasnu zaštitu, poput Školjića kod Preka (gdje Crkva brani dolaske turista brodovima) ili Galebove stijene u Puli (gdje je radi zaštite staništa sredozemne medvjedice donesena potpuna zabrana pristupa), Ošljak je tek sad dobio svoju - zasad privremenu mjeru.

image
Luka Gerlanc/Cropix

- Ako možemo štititi jednu ugroženu životinjsku  i biljnu vrstu, zašto ne bismo mogli štititi ljude koji žive na jednom otoku cijeli život? Obitelj Valčić je kroz generacije gradila ovaj otok, civilizirala ga, čuvala ga od svih nedaća, a vjerujte mi, bi itekako ih je kroz burnu povijest bilo. Ovo nije nikakav elitizam: ovo je samo pravo na dostojanstvo i mir - zaključuje Mihovil Valčić.

Nada se da će privremena zabrana uskoro postati trajna.

Ne zbog inata, nego zbog onoga što Ošljak doista jest – jedinstven, tihi i ranjivi komadić Jadrana, koji ne može i ne smije postati žrtvom divljeg turizma.

Brodari su odmah reagirali: poslali su demantij 

Nakon što je Mihovil Valčić, općinski vijećnik i predstavnik mještana otočića Ošljaka, u javnosti iznio tvrdnje o zabrani dolaska turista i navodnoj ilegalnosti prijevoza, brodari koji dovoze posjetitelje na otok odlučili su reagirati i ispraviti neke informacije na jednom portalu.

Štoviše, kad su saznali za ovu zabranu, odlučili su se udružiti i osnovati Udrugu.

Tvrde, navod da je Općina Preko zabranila prijevoz nije točan – dokument koji se spominje nije zabrana, već tek prijedlog upućen nadležnim institucijama, bez pravne snage.

- Tvrdnja da je prijevoz turista ilegalan nije potkrijepljena niti jednom stručnom analizom ili pravnim rješenjem. Za takvu tvrdnju trebala bi postojati službena odluka nadležnih tijela, a ona ne postoji - stoji u njihovom obraćanju javnosti.

Također, prema njima je sporno i Valčićevo isticanje da je čitav otok u privatnom vlasništvu jedne obitelji. Iako dio zemljišta jest u privatnom vlasništvu, obala i pomorsko dobro, uključujući pristanište, javni su, što je definirano zakonom. Osim toga, vlasništvo na otoku je mješovito – postoji više vlasnika, a na otoku su prisutne i javne površine - napisali su među ostalim.

Brodari smatraju da su zbog neprovjerenih izjava i njihovog prenošenja u javnosti narušeni ugled i njihove djelatnosti, ali i lokalne zajednice. Smatraju važnim da se javnost informira točno i na temelju službenih činjenica.

Na demantij brodara, reagirao je i Mihovil Valčić ispred Udruge za zaštitu prirodnih i povijesnih vrijednosi Ošljaka (u osnivanju), priopćenjem koje prenosimo u cijelosti: 

S obzirom da je Odluka Općine Preko i reakcija brodara dobila, ne našom voljom, pažnju javnosti moramo onda javnost i informirati o cjelini razloga zašto je Općina Preko tako postupila.

Na reagiranje, nesuvislo i paušalno, skupine brodara na Odluku o privremenoj zabrani prijevoza turista na Ošljak Općine Preko moramo staviti problem dovoženja posjetitelja (turista) u okvire zakonskih normi, a ne želja i pozdrava nezajažljivog poduzetništva.

Za one koji su savladali vještinu čitanja sa razumijevanjem (prvi razred osnovne škole) nedvojbeno je jasno da Općina Preko:

- je donijela Odluku o privremenoj zabrani prijevoza turista na Ošljak, a ne prijedlog, kako se u reagiranju neistinito tumači i prenosi po medijima,

- nije zabranila dolazak i upotrebu pomorskog dobra, nego je ograničila način na koji posjetitelji mogu dolaziti na otok, zabranjujući pritom dolazak sa brodovima privatnih brodara  i uputila ih na dolazak redovnim linijama trajekta,

-  je zatražila od zakonom nadležnih službi postupanje u sprječavanju daljnjih nezakonitih radnji brodara, tj. nepoštivanja javno objavljene Odluke,

- je uputila poziv nadležnim institucijama da donesu što prije zakonom propisane akte o upravljanju zaštićenim područjima, sačinjene sukladno Smjernicama za planiranje upravljanja i donesene u propisanoj proceduri.

Dakle, niti jednom riječi nije zabranjeno ili ograničeno korištenje pomorskog dobra, nije zabranjena gospodarska aktivnost koja je zakonom i drugim aktima dopuštena, ali je istovremeno izvršila svoju zadaću nadležnog upravnog tijela prema naselju i stanovnicima otoka.

Nadležnost i ovlaštenje za njeno donošenje Općina Preko je vrlo jasno i precizno objasnila u tekstu same Odluke.

Razlog traženja ošljačana za donošenjem ovakve odluke je višegodišnje teroriziranje mještana masovnim i nekontroliranim dovođenjem turista, tj. posjetitelja, u organizaciji privatnih brodara, koji je unatrag dvije godine rapidno narastao, da bi prošle godine dosegao u pojedinim trenucima u danu broj od 14 brodova u luci. Broj posjetitelja dnevno je tako znao biti i preko 600 ljudi. Taj novi vid, nelegalne i stihijske, turističke ponude ostavlja negativne posljedice na sastavnice okoliša, prirodu, prostor i stanovnike (buka, metež, smeće, urin, fekalije, urušeni suhozidi, smetanje posjeda, ubiranje plodova, uništavanje nasada). Dakle, sve suprotno od tvrdnje brodara kako Ošljaku i mještanima čine neviđenu uslugu i ogromnu novčanu korist. Najveća korist za mještane bi bio prestanak njihovog pojavljivanja. Jer, ošljačani su generacijama navikli na život od svoga rada i to ne preko tuđih leđa.

Otok Ošljak je, sukladno čl. 123. st. 3. Zakona o zaštiti prirode, proglašen značajnim krajobrazom u Zadarskoj županiji i prostire se na 33,89 hektara (0,3389 km²), od čega cca. 31 hektar (0,31 km²) u privatnom vlasništvu te cca. 2,8 hektara (0,028 km²) u javnom vlasništvu (pomorsko dobro, luka, javne površine). Od tih 2,8 hektara javne površine 2/3 čini pomorsko dobro, dok preostalu 1/3 čine putevi, vodosprema i stara škola. Privatno vlasništvo, objekti i zemljište, je rukama niza ljudi koji vuku svoje porijeklo sa Ošljaka, dok su svega tri objekta u vlasništvu osoba koje nisu sa Ošljaka. Otok je povremeno naseljen još od ranokršćanskog vremena, jedno je vrijeme bio karantena grada Zadra, ali stalni razvoj naselja datira od 1760. godine kada ga naseljava obitelj Valčić. Generacije obitelji stvarale su vrijednosti koje se manifestiraju kroz stoljećima oblikovane prirodne resurse u svrhu omogućavanja suživota stanovnika, otoka i mora. Kroz svo to vrijeme nastaju obilježja temeljem kojih je Ošljak 1985. godine proglašen park-šumom, a potom, sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti prirode,  i značajnim krajobrazom. Na otoku, koji je proglašen i najmanjim naseljenim otokom u Hrvatskoj, tijekom zime živi tridesetak ljudi, dok u ljetnoj sezoni stalni broj raste na oko 150 ljudi. Uz njih, na otoku u to vrijeme boravi i tridesetak turista u obiteljskom smještaju te pedesetak turista koji dolaze na dnevni izlet trajektom. Posjećivanje trajektom je desetljećima bilo uobičajeni način posjećivanja i nikada sa takvim posjetiteljima otočani nisu imali problema.

Važno je istaknuti specifičnost otoka kao značajnog krajobraza. To je spoj njegovog prirodnog i ruralnog područja koji čini raritetnu cjelinu, pri čemu nije moguće razdvajanje posjećivanja prirodnih vrijednosti bez doticanja naselja i njegovog stanovništva. Odnosno, da bi se obišle prirodne vrijednosti otoka i mjesta za kupanje, posjetitelji se moraju iskrcati u luci koja se nalazi u središtu naselja i proći kroz njega. Upravo ta okolnost je predmetom nastalih problema, jer gomile ljudi u kratkom vremenu prolaze kroz mjesto ometajući mještane u svakodnevnim aktivnostima i narušavaju mir i tišinu, koji su bili jedna najvećih vrijednosti otoka. Pri prolasku kroz naselje zalaze u dvorišta, vrtove, beru plodove i obavljaju nuždu u dvorištima, ako vide da vlasnici nisu kod kuće.

Spoj prirodnog i ruralnog područja je istovremeno spoj dviju nadležnosti, Općine Preko nad naseljem i pomorskim dobrom te Javne ustanove Natura Jadera nad prirodnim područjem. Nažalost, Općina Preko je tek 2023. godine stekla nadležnost nad pomorskim dobrom u značajnom krajobrazu i još nije uspjela, iz financijskih razloga, uskladiti svoje akte, Plan upravljanja pomorskim dobrom i Odluku o redu na pomorskom dobru, zbog potrebe prethodne izrade stručne studije kojom bi se, uz analizu stanja zaštićenog područja, procjenu rizika od korištenja, definirali, s obzirom na navedenu nerazdvojivost prirodnog i ruralnog dijela, specifični uvjeti i način posjećivanja Ošljaka.

Međutim, JU Natura Jadera je stekla nadležnost na zaštićenim dijelovima prirode još od osnutka, 2001. godine, ali do danas nije donijela Plan upravljanja značajnim krajobrazom otoka Ošljaka. Treba napomenuti da je do danas izradila planove upravljanja za više područja raznih razina zaštite, ali ne i za Ošljak. Ne znamo da li je problem u stručnim kapacitetima JU ili u financijama, ali bez takvog planskog dokumenta nije moguće, niti upravljati korištenjem niti posjećivanjem otoka, te time nema niti osnove za raspisivanje natječaja za koncesijska odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti u zaštićenom području. Jer, ne može bez osnove biti poznata razina sposobnosti apsorpcije i ugroženosti područja korištenjem i posjećivanjem, dok bi sve drugo bio voluntarizam institucija koji smo, nadamo se, napustili još 1990. godine. A, gospodarsko korištenje prirodnih dobara i/ili obavljanje drugih dopuštenih djelatnosti na zaštićenom području, sukladno čl. 188. Zakona o zaštiti prirode, može se obavljati samo uz koncesijsko odobrenje koje izdaje nadležna javna ustanova. Za ozbiljnost razumijevanja te odredbe, i posljedica ponašanja koje nije u skladu sa njom, u čl. 228. st. 1. podstavak 36. Zakona, predviđena je prekršajna kazna za pravnu osobu u iznosu od 3.000 – 27.000 Eura, a sa 1000 – 4000 Eura odgovorna osoba u pravnoj osobi.

S obzirom na obvezu javne ustanove na upis izdane koncesijske dozvole u Upisnik koji vodi Ministarstvo, kao i objavu na mrežnoj stranici javne ustanove, jasno je da nitko od brodara nema koncesijsko odobrenje za obavljanje gospodarske djelatnosti na području značajnog krajobraza otoka Ošljaka. Time je dodatno ojačana legitimnost Odluci Općine Preko, jer je doslovno primorana na obustavljanje nezakonitih aktivnosti na svojem području, a što bi nadalje svojim postupanjem trebale spriječiti nadležne službe, koje su obaviještene o tome. Nepostojanje planova upravljanja ne daje legitimitet ponašanju koje je Zakonom definirano kao nedozvoljeno. Ukoliko brodari nisu zadovoljni takvim stanjem mogu Ministarstvu uputiti zahtjev za provedbu upravnog nadzora, jer ne mogu upražnjavati svoje poduzetničke aktivnosti po svojim željama. Svejedno, dok se ne steknu uvjeti za eventualna koncesijska odobrenja, biznis je nezakonit. Isto tako, nikakva druga zakonska regulativa, kao npr. Zakon o prijevozu u pomorskom prometu, ne može poništiti ili zamijeniti odredbe Zakona o zaštiti prirode.

Kod spominjanja Ustava RH treba, pored prava koja se njime štite, uvažiti i ograničenja koja se postavljaju. U ovom slučaju, temeljem čl. 50. st. 2., poduzetničke slobode i vlasnička prava mogu se iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Tako su Zakonom o zaštiti prirode omogućena ograničenja već na razini Planova upravljanja zaštićenim područjem, čl. 138., a temeljem rezultata stručnih studija, kao i izričite zabrane, čl. 139., te Mjerama zaštite i očuvanja zaštićenog područja, čl. 142., koji donosi Predstavničko tijelo područne (regionalne) samouprave i naredbom Ministra, čl. 146. st. 3. Dakle, nije sve podređeno poduzetničkom interesu, nego prvenstveno zaštiti prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske. A, mi ćemo ići kroz sve instance, nadamo se samo, u Republici Hrvatskoj u zaštiti svojih prava i interesa.

Na kraju, tužna je spoznaja o eklatantnom neznanju i nerazumijevanju problema te sklonosti izvrtanju činjenica koju iskazuju brodari u svojim nastojanjima da se nezakonito poslovanje pretvori u „bussines as usual“, a sebe prikažu kao cijenjene poduzetnike. No, još je tužnija njihova žalopojka o, tobože, narušenom ugledu, ne primjećujući pritom svoje ponašanje prema ljudima na teret kojih žele ostvariti svoju nezakonitu zaradu, gazeći im pritom dostojanstvo i mir. Što se tiče ugleda, njega se zaslužuje i stvara, a ne traži ili kupuje. U našim očima ga nemaju.

26. listopad 2025 23:29