- Morate malo pričekati, žena je otišla kupiti čarape - obavijestila je djelatnica zadarskih “Nasada” grupu ljudi koji su se okupili na Gradskom groblju u Zadru, ne da bi obišli grobove svojih najmilijih, već kako bi razgledali napuštene grobnice stavljene na prodaju. Početna cijena? Prava sitnica – 10 tisuća eura!
U nedostatku grobnih mjesta gradsko trgovačko društvo "Nasadi" objavilo je javni natječaj za prodaju jednog mjesta u zidu za urne, te 11 napuštenih grobnica, među kojima ih pet ima smjernice za uređenje Konzervatorskog odjela u Zadru, dok ostale nemaju “posebnih uvjeta”.
Čarape su, doduše, bile neplanirani dio ovog nesvakidašnjeg događaja. Kiša je lila kao iz kabla, a nesretna djelatnica koja je vodila turu skroz se smočila.
- Jadna, nije nitko očekivao ovakvo vrijeme - suosjećajno je objašnjavala njezina kolegica dok su zainteresirani kupci čekali da im netko konačno pokaže – njihov potencijalni zagrobni apartman.
Kad se kišom iscrpljena djelatnica konačno vratila – s čarapama u ruci, ali bez volje da nastavi - druga joj je kolegica preuzela dužnost i povela malu grupu na turu po osam napuštenih grobnica.
- Nećemo na talijanski dio, ostajemo na našem - složili su se sudionici, valjda želeći izbjeći posthumni multikulturalizam ali i činjenicu da su grobnice na talijanskom groblju zaštićeni spomenici kulture. Na njih, naime, ne bi mogli staviti svoja obilježja, već bi morali ležati pod bivšim “okupatorom”.
- Mi smo sve počistili, nema nikoga unutra - rekla je zgodna crnka, nova voditeljica ture, dok su sudionici zbunjeno gledali svježe raskopanu zemlju jer su pokojnici ranije premješteni u zajedničku grobnicu.
Jedna starija gospođa sumnjičavo je zurila u fotografiju na jednom grobu. Naime, iako su grobovi proglašeni napuštenima, na njima su ostale oznake onih koji su u njima bili pokopani.
- Ali ovdje piše Šime. Evo mu slike... Kako ću ja tu biti?! Pa ne mogu uzeti nečije mjesto - rekla je skrušeno.
- Ma nema vam nikoga unutra, sve je prazno! - uvjeravala ju je vodička, kao da prodaje stan s pogledom na more, a ne grobnicu iz koje su pokojnika iselili “pod okriljem noći”.
Muškarac iz grupe bio je očito pod stresom – hodao je brzo, šutio i gledao oko sebe kao da je prisiljen na najbizarniju nekretninsku ponudu ikad.
- Ovaj grob vam ima dva ukopna mjesta, ali može tu još stati. Snimila sam iznutra, nema problema - veselo je objašnjavala vodička, gotovo kao da reklamira apartman s dodatnom sobom.
- Tabla se može maknuti, a možete dodati svoju, nema problema - nastavila je, pokazujući kako se grobnice mogu iznova personalizirati.
- Ali što ću ja s tom pločom i slikom? Gdje ću ja s tim? – pitala je žena zabrinuto.
- Ma možete što hoćete. To je vaša stvar! – pojasnila je voditeljica ture. Možete ga, recimo, baciti u smeće.
I dok su zainteresirani kupci pokušavali probaviti cijelu situaciju, vodička ih je upoznala s pravnom regulativom. Prema Zakonu o grobljima, ako ne plaćate naknadu deset godina, grob se smatra napuštenim, a nakon 30 godina ostaci pokojnika sele se u zajedničku grobnicu – što je eufemizam za posthumnu deložaciju.
Drugim riječima – možete uredno kupiti grob i smatrati da ste riješili pitanje zagrobnog života, ali ako niste na vrijeme platili račune, čak ni u smrti nećete - počivati u miru.
Osim, ako niste u grobu koji je proglašen spomenikom kulture i koji se ne može smatrati napuštenim već ga treba održavati lokalna samouprava, ili ako su vaši posmrtni ostaci, odnosno vi sami - “značajna povijesna osoba”. O tome pak mišljenje daje Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za povijest.
Kako je većina običnih ljudi prema procjeni tih institucija povijesno nevažna, tako je u ovoj turi razgledavanja bio i grob “nevažnih osoba”, a među njima očito i dijela onih srpske nacionalnosti.
- Ajme kud baš on... Joj..joj... Pa to su Srbi, oni nisu ni mogli dolaziti održavati grob zbog rata. Auf, bit će toga još onda... Pa možda je čovjek bio sam, a tko će mu onda plaćati održavanje groba? – mrmljala je gospođa iz grupe podižući pogled prema sivilu neba, zbunjena i pomalo potresena prizorom pred sobom.
- Isto vam je to meni nekako neugodno... Ma nije to pravedno. Pa kako na onaj svijet otići u nepravdi, a cijeli si život nastojao biti pošten?, rekla je tiho, kao da traži odgovore od viših instanci.
Odgovora, naravno, nije bilo. Osim kasnije kiše, koja je opet počela sipiti – baš kao i osjećaj nelagode među sudionicima ove neobične grobne nekretninske ture koja je doznala da u sloganu “počivali u miru” ipak vrijedi pravilo: deset godina neplaćanja i tvoj mir postaje - nečija nekretnina.
- Igrajte se s centima u ponudi. Ali računajte još plus oko 370 eura, ali jednokratno. To ako dobijete grobnicu. To platite jednom i nikad više - uputili su savjet iz gradske tvrtke za održavanje groblja sudionicima ture koja do 3. ožujka mora predati ponudu u kuverti koje će se otvarati u sjedištu “Nasada” na javnoj licitaciji.
- Vidiš ti ovo, ni u smrti nismo isti. Tko nema novca, ide u zajedničku grobnicu. Tko ima, kupi si apartman za vječnost – zaključili su potencijalni kupci razmatrajući zabrinuto imaju li dovoljno novca u štednji i hoće li i nakon toga uspješno “počivati u miru”, a nisu bili u procjeni Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog instituta za povijest. Naši roditelji, naši bližnji. "Neznačajne" povijesne osobe. Ako u smrti ostanu sami.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....