Poljski turist (podaci poznati redakciji) objavio je razočaravajuće iskustvo nakon što je s obitelji preživio prometnu nesreću na autocesti u povratku iz Zadra u Poljsku.
- Ovo je osobno svjedočanstvo o stvarnom događaju, s ciljem da upozorim druge vozače i potaknem odgovorne na djelovanje. U kolovozu 2025. godine, vraćajući se s odmora u Hrvatskoj u Poljsku, krenuli smo na povratno putovanje iz Zadra. Samo oko 15 minuta nakon izlaska iz grada dogodila se tragedija. Na kolnik je istrčala divlja svinja. Takva životinja nema što tražiti na autocesti. To je naplatna cesta, ograđena i pod upravom velike javne korporacije koja je odgovorna za održavanje sigurnosti i zaštitnih ograda.
Na mjestu nesreće policija je utvrdila krivnju upravitelja autoceste i izrekla mu kaznu – potvrđujući da je do nesreće došlo zbog nedostatka odgovarajuće zaštite od divljači. Moj automobil, Renault Laguna, potpuno je uništen. U autu su bili moja djevojka, dvoje djece i njezina majka. Srećom, nitko nije teško ozlijeđen, ali šok i strah bili su ogromni.
Umjesto pomoći, doživjeli smo poniženje. Šest osoba, uključujući vozača kamiona za vuču, bilo je nagurano u malu kabinu s tri sjedala. Dakle, nas pet putnika sjedilo je pokraj vozača, bez mogućnosti da se vežemo sigurnosnim pojasom, u iznimno neugodnim i opasnim uvjetima. Djeca su bila prestravljena, a cijela situacija bila je nehumana i ponižavajuća.
Noću su nas izbacili u Zadru i rekli da sami pronađemo smještaj putem Bookinga. Cijelu smo noć lutali gradom, s djecom, bez sna, iscrpljeni i uplašeni. Takvo postupanje prema obitelji s djecom bilo je nehumano i nedostojanstveno. Nitko nam nije ponudio pomoć, prijevoz niti privremeno sklonište.
Sljedećeg dana sam morao samostalno predati olupinu automobila u otpad, jer bi njegov prijevoz do Poljske bio potpuno neisplativ i besmislen. Pola dana sam proveo hodajući po Zadru, pokušavajući sve organizirati i istodobno brinuti o sigurnosti svojih najbližih. Sam sam organizirao povratak u Poljsku, jer se ni upravitelj autoceste ni osiguravajuće društvo nisu osjećali odgovornima da nam pomognu.
Na aerodromu sam morao baciti alate, dječje igračke i mnoge osobne stvari kako bismo se mogli ukrcati s dopuštenom prtljagom. Osiguravajuće društvo ponudilo je samo smiješnih 800 eura, iako su stvarni gubici koje smo pretrpjeli više od deset puta veći. Nisam prihvatio taj iznos, jer bi to bilo ponižavajuće za moje dostojanstvo i nepravedno s obzirom na sve što smo prošli.
Taj iznos ne pokriva ni vrijednost uništenog automobila, a kamoli troškove povratka, stres, izgubljene stvari i traumu nakon nesreće. Nisu nam dodijelili ni zamjenski automobil. Sada, u Poljskoj, gdje je klima posve drukčija, a jutarnje temperature jedva prelaze 0°C i uskoro stižu mrazevi, moram voziti djecu motociklom ili taksijem i ne mogu obavljati svoj volonterski rad izvan Łódźa (grada u središnjoj Poljskoj), koji sam godinama radio s predanošću i strašću.
Najviše boli to što se nitko iz uprave autoceste niti iz osiguravajućeg društva nije javio, nije se ispričao i nije pitao jesu li djeca sigurna. Tijekom cijelog boravka imali smo Hrvate za izuzetno ljubazne, srdačne i uslužne ljude. Zato nam je još teže shvatiti kako je moglo doći do tako nehumanog postupanja prema nama nakon nesreće.
Objavljujem ovaj video kako bih pokazao kako izgleda „sigurna autocesta“ u Hrvatskoj i kako su nas tretirali nakon nesreće. Ne tražimo ništa više osim poštenja, ljudskosti i odgovornosti - stoji u njegovoj objavi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....