Šime i Daniel: braća po Zadru ili politički antipodi oko kojih se vrti budućnost grada. Ima li tu potencijala za - koaliciju?

Kao najčitaniji članak zadnjih dana na našem portalu, algoritam je izbacio vijest o verbalnom napadu Daniela Radete na Šimu Erlića zbog njegove izjave iz veljače ove godine o ”našoj djeci i njihovoj djeci”. Radeta je to shvatio kao podjelu na djecu hadezeovaca i ostalu djecu, a Erlić veli kako je mislio na djecu naše djece, dakle na unuke. Pritom je uzvratio Radeti da je opterećen kad u njegovim riječima iščitava kriva značenja, na koja on nije ni pomislio. Možda nije, ali Radetino čitanje nije krivo, jer onako kako je napisano, stvarno se može shvatiti dvojako. 

Mi smo prenijeli Radetinu objavu s društvenih mreža i tražili reakciju Erlića. Na njegov odgovor, Radeta ga je opet ”poklopio”, otvoreno aludirajući na grijeh Erlićevog oca Novice koji je u paketu s Renom Sinovčićem nepravomoćno osuđen za izvlačenje više desetaka milijuna kuna javnog novca iz NK Zadar.

Koliko god se Erlić pokušava distancirati od tih činjenica, Radeta svako malo nađe povod i razlog da staru priču opet zavrti. Tako je bilo kad je Šime trebao postati državni tajnik, pa kad je avancao u ministra, i sada kada je kandidat za gradonačelnika.

Dok je još bio gradski pročelnik za europske fondove, za Erlića sam napisao da nije pošteno prišivati mu očeve grijehe. I danas isto mislim, ali zbog toga ta tema neće nestati iz javnosti, naprotiv, politička konkurencija će svaku priliku iskoristiti da mu je nabije na nos, pokušavajući ga prikazati kao hadezeovskog koljenovića čija se obitelj navodno obogatila na kriminalom stečenim novcem i stranačkim pašalukom. Kao pripadnika hadezeovskog plemstva, kojem je bilo dozvoljeno što drugima nije, koji je mogao ono o čemu drugi nisu mogli ni sanjati, koji je dobio ono što se drugi nikad neće imati. Kao privilegiranog gojenca pod stranačkim kišobranom koji je kastinski podijelio generacije Zadrana, a sada se njihov potomak, njihov proizvod, pojavljuje kao otkupitelj grijeha, i u gandijevskoj kampanji, s prigušenih stranačkih obilježja, želi prodati svoj ispeglani personality kao jamstvo za inkluzivnost, bez eksperimentiranja. U prošlost ne želi upirati prstom, sadašnjost je destruktivna, i on bi samo htio o budućnosti, gdje nas eto čeka hadezeovska nirvana.

Naravno da život tako ne funkcionira, bez onoga jučer ne bi bilo ovoga danas, a bez ovoga danas, nema ni sutra. 

Radeta je u svojim atacima dosljedno okrutan, udara ad hominem, iz nekih formulacija, govora tijela, ali i zadnjeg sučeljavanja u organizaciji Večernjeg lista, vidi se da njegov odnos prema Erliću nije samo verbalno agresivan. Očito je da ti ljudi ne govore, da nemaju niti jednu zajedničku točku, kako jučer, tako danas, a teško i sutra. A to sutra je jako bitno jer o tome sutra ovisimo svi mi građani.

Koja god tema se potegne, Erlić u kupe, Radeta u špade. Sam Radeta ponosno ističe da je Erlićev antipod, sve suprotno od onoga što Šime predstavlja, drugi vrijednosni sustav, druga politička kultura, a Šime pokušava stvari ohladiti i Radetine napade objektivizira u političku poruku kako je upravo takvo ponašanje ono što Zadru ne treba, jer to dijeli ljude, a on, nakon 35 godina razdora, želi bit novi politički lijepak, za dobrobit Zadra. Naravno, isto tvrdi i Radeta za sebe, ali prije toga je potrebno isušiti hadezeovsku močvaru...

U jeku prvih lomova proračuna prošlog saziva Gradskog vijeća, naivno sam jednom sugerirao kako bi u dugoročnom interesu grada najbolje bilo formirati zadarsku ”crveno-crnu” koaliciju, po uzoru na Njemačku, između dvije najjače stranke, dovoljno različite i kompetitivne da se međusobno drže u kontroli i tako ne dozvole jednoj strani da prevagne ili zloupotrijebi svoj položaj. Odnosno, da se njihov antagonizam pozitivno iskoristi za dobrobit građana. Činilo se logičnim rješenjem ako se svi kunu u interes Zadra, ali politički je to bilo potpuno promašeno. S ovakvim odnosom Erlića i Radete slabe su šanse da će Zadar u dogledno vrijeme dobiti ”harmoničan” odnos izvršene i predstavničke vlasti, bez obzira tko bio gradonačelnik a tko vođa većine u gradskom parlamentu. Bez njihovog velikog dogovora, uloga nezavisnih i ”nezavisnih” će sve više rasti, što nije nužno loše, ali je postalo naporno i iscrpljujuće.

HDZ je to shvatio još na prošlim izborima i zato sada Erlića i Bilavera predstavlja kao ”novu paradigmu”, zato na listi za Gradsko vijeće ima čak devet nestranačkih imena od koji bi neka sutra lako mogla uskočiti u izvršnu vlast ili na neka vodeća mjesta u (novim) gradskim ustanovama i tvrtkama.

Kad se odstrani taj PR sadržaj, suština je da Erlić mora dubinski promijeniti zadarski HDZ kako bi promijenio sebe, ako iskreno misli ono što govori. Zadnje korjenite promjene u stranci proveo je Kalmeta, ali uz dosta muke, energije i vremena, no uspio je nametnuti svoju paradigmu po kojom ćemo dočekati i ove lokalne izbore. I tek kada ga Erlić naslijedi na funkciji prvog čovjeka županijskog HDZ-a moći ćemo govoriti o novoj paradigmi bez navodnih znakova. Jer izvan HDZ-a, i Erlić i Bilaver duboko su svjesni toga, ma koliko bili ”paradigmatični”, nikad ne bi došli u priliku biti ono što žele biti.

Prijatelj mi govori kao je cijeli taj sukob između Radete i Erlića namjerno isprovociran, možda u međusobnom dogovoru, s namjerom da na sebe privuku pažnju medija, u drugi plan gurnu konkurente i tako sebi osiguraju drugi krug. Ne vjerujem u takve zajedničke odluke, ali s obzirom na prirodu današnjih medija i utjecaj društvenih mreža, moguće je da se to spontano događa.

Što će pak biti s Radetom ako ne uspije dovesti SDP na vlast, vidjet ćemo, ali njegov flop sigurno neće proći bez posljedica.

Radeta nastupa rezolutno i ustrajno promovira crno-bijeli svijet u kojem je sve što čini HDZ katastrofa i devastacija, a sve što on dotakne je preporod za Zadar i građane. Takav manihejski pogled nikome razumnom ne može sjesti. Dovoljno je sjetiti se što je zadnje četiri godine Radeta poduzimao u Gradskom vijeću i kako je sam upadao u jame iskopane za druge. Pokazao je da nije u stanju prihvatiti notorne činjenice te da je, po osobnom sudu, svojim isključivim i pogrešnim stavovima donio više loših nego dobrih političkih odluka, a posljedice se danas prelamaju preko leđa svih građana.

Ali, reći će netko, što su četiri godine opozicije u Gradskom vijeću prema 35 godina izvršene vlasti HDZ-a. Koja se, kad je trebalo, i najgorom političkim korupcijom, održavala na Narodnom trgu. Povijesni kontekst nastanka današnjeg Zadra mladim je biračima gotovo nepoznat. U vrijeme kada su i Erlić i Radeta bili mala djeca, postavljeni su njegovi politički temelji, ali bogami i oni armiranobetonski. Koji će se teško urušiti bez tektonskih promjena. Pitanje je ima li itko snagu takvog potresa.