Kad sam naumio pisati ove predizborne dnevnike, u notes sam zapisao: ne zaboravi Beatlese!
John, Paul, George i Ringo. Ali ne ti The Beatles, nego oni iz gradske uprave, što pjevaju Šimi Erliću ”Yellow Submarine”, na onom TikToku. Evo, pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću priznajem: bojim se da sam za to kriv - ja. Pucajte mi u prsa! I nek se zna, i danas bih napravio isto. Zapravo, napisao.
Dogodilo se to u tekstu iz kolovoza 2019. godine kad je Grad Zadar, mislim uz Ludbreg, proglašen najuspješnijim gradom u državi po povlačenju sredstava iz EU fondova.
„Gradonačelniče Dukiću, ako ovaj rezultat nije dovoljan razlog za nagradu tim mladim i pametnim ljudima, neka onda sve ide kvragu! I cijela ta priča o demografskoj obnovi i iseljavanju mladih. Da se nas pita, sve bi ih trebalo staviti na majice kao - Beatlese!” napisao sam tada, pri relativno zdravoj pameti i 0,0 promila alkohola u krvi. I, ponavljam, ponovio bih isto. Jer to su zaslužili, svi do jednoga u tom uredu, na čelu sa Šimom i Antom.
Zbog kojih sam kraj teksta završio ovako: „Oprostit ćete gospodine Dukiću, ali sijecite me gdje sam najtanji ako jednog dana netko od ove ekipe ne završi u vašoj fotelji, možda čak i u Banskim dvorima...”
Što vam rekoh. Lako je biti prorok u svome selu. Samo što sam malo polupao lončiće po pitanju rasporeda. Šime je, apsolutno zasluženo, već okusio ministarske slasti, a sad mu se smiješi i dužnost gradonačelnika. Iskreno, kad sam to pisao, mislio sam da bi Ante mogao biti taj kandidat za gradonačelnika. Računao sam, Šime će sigurno zapeti negdje u Zagrebu, ali znate kako je, planovi su jedno, a politika je kurva.
Šest godina kasnije, istog sam mišljenja: njih dvojica su daleko najbolje što HDZ u Zadru ima u ponudi za vođenje Zadra. Svi drugi unutar stranke, bez uvrede, mislim da im nisu do koljena. Kad se pogleda u široj slici, držim da je to najbolji tandem kandidata koje HDZ uopće ima na ovim lokalnim izborima, u državi. Za dvojac za županiju, Bilavera i Dujelu, vrijedi gotovo isto. I oni su, što bi se reklo, televizor u boji za mnoge stranačke pretendente na njihova mjesta. Ne prema unutarstranačkim anketama, već po osobnom dojmu. Zapravo, nisam još čuo da je HDZ negdje skinuo dva utjecajna čovjeka iz Vlade (na ”osobni zahtjev”, molim lijepo) da bi provjerio njihovu političku težinu na lokalnim izborima.
HDZ se hvasta stranačkom vertikalom kao prečicom do sigurnog uspjeha. Kalmeta toliko vjeruje u tu okomicu da je u stanju, bio lapsus ili ne, sve koji ne misle kao on, proglasiti ludima i zadojenima mržnjom. Kako takva podjela ljudi blago klizi u sferu narcisoidnog poremećaja, ovdje neću o vertikali, nego o horizontali.
Stranačkoj horizontali koje sam se sjetio dok sam, s Kalmetinom "definicijom" u mislima, gledao TikTok video tih mladih i pametnih zaposlenika gradskog ureda za EU fondove kako Šimi i Anti pjevaju Beatlese prilikom ”radnog posjeta ministra”, a zapravo za potrebe predizborne kampanje. Gledam ih kako pjevaju i mislim se kako stvarno nije fer od onog Trogrlića što mi je tako maznuo ideju i pretvorio je u politički PR, a niti me pitao za dopuštenje, niti mi je ponudio honorar za autorska prava.
Gledam zapravo kako funkcionira ta vertikala - ministar-gradski odjel - a ispred očiju mi iskoči horizontala. Među onima koji pjevaju Erliću, naime, vidim i Ivanu Vrsaljko, zaposlenicu tog ureda, čiji je suprug Tomislav Vrsaljko, inače zaposlenik Državnog arhiva u Zadru, već godinama vlasnik koncesijskog odobrenja (kojeg izdaje Grad) za iznajmljivanje skutera na Kolovarama, dok je njegov brat, Dario Vrsaljko, član skupštine Zadarske županije iz redova HDZ-a i zaposlenik gradske tvrtke Nasadi, vlasnik kafića u gradskom prostoru dvorane na Višnjiku, a njihova pak sestra, Iva Perić, prošle je godine završila u medijima kad je nepozvana došla na vrata novinarke Melite Vrsaljko i fizički je napala. Uf, umalo sam zaboravio, novinarku je uz Ivu fizički napao i njihov otac, Ivan Vrsaljko.
Gledam taj TikTok i pitam se u kakvom je odnosu ona vertikala s ovom horizontalom? Koju tu uloga ima ono brzo biranje, kojeg Kalmeta spominje u Pagu? Čovjek se spusti s vertikale i dođe u horizontalu, kad tamo, jedan drugome do uha, sve uglavljeno i stranački poravnato, kao po vertikali.
Ali ostavimo horizontalu i vertikalu, uhvatimo se malo TikToka. Analitičari su usuglašeni da se značajni dio izborne kapanje preselio na društvene mreže. Kažu da su društvene mreže postale važnije od mainstream medija za informiranje građana, ali ja još uvijek nisam vidio, moguće sam preskočio, ispričavam se, neku analizu koja povezuje aktivnosti kandidata na društvenim mrežama s njegovim rezultatom na izborima, odnosno većim izlaskom na izborima.
Državni izborno povjerenstvo ne objavljuje demografske podatke o biračima, tako da demografija - starost i spol birača prema političkim preferencijama - ostaje na znanje samo agencijama za ispitivanje javnog mijenja i naručiteljima anketa. Stvarno bih volio znati postoji li veza između tih objava na društvenim mrežama i izlaska, konkretno, mladih birača na izbore, i ako postoji, kako se ta veza manifestira. Je li zbog takvih objava kod mladih porastao interes za politiku? I za koju vrstu politike?
Točne podatke, ponavljam, nemam, ali moj je dojam da sva ta frka oko društvenim mreža nema veliki utjecaj na političke preferencije birača općenito, poglavito mladih, niti na njihovu veću izlaznost. Na primjer, u zagrebačkoj kampanji Bernardić je objavio video kako pada s klupe u zagrebačkom parku, kojim ismijava Tomaševića. Njegovu objavu pregledalo je preko 350 tisuća ljudi, komentara je na stotine, ali sumnjam da će zbog toga Bernardić pobijediti Tomaševića u Zagrebu, štoviše, ankete pokazuje da nema šanse s njim biti u drugom krugu. Lajkovi i pregledi naravno nisu automatski i glasovi na izborima, ali ako je utjecaj društvenih mreža velik, kako tvrde, neki postotak od tih 350 tisuća bi se trebao preliti na rezultat izbora.
Ljudi društvene mreže uglavnom koriste za zabavu i trošenje novca i sumnjam da će im objave raznoraznih kandidata bitno utjecati na odluku o izlasku na izbore ili o političkom afinitetu, ma koliko poruke takvog sadržaja bile prikrivene iliti subliminalne.
Na zadnjim izborima naš je Enio pridobio mase birača svojim originalnim likom Ričarda i viralnim skečevima na društvenim mrežama. Ričard je bio ultimativni hit, no ne vjerujem da će ovaj put to isto upaliti. Ričard je i dalje Ričard, ali Enio se potrošio, pogotovo u Zadru. Ne pamtim kad je zadnji put ovdje nastupio, iako, kažu mi, ima masu gostovanja po cijeloj državi, čak i po Europi.
Možda, kažem, duboko griješim, ali griješio ne griješio vertikala će ostati vertikala, a horizontala horizontala. S Beatlesima i bez njih. I bez mog honorara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....