Volonterka Lana: zadarska studentica provodi slobodne vrijeme uz žrtve nasilja! "Najteže mi je kad su u priči djeca"

Zadarska studentica koja u slobodno vrijeme najviše voli čitati Dana Browna, a svoju budućnost vidi kao klinička psihologinja, dobitnica je ovogodišnje nagrade “Volonterska ruka” za volonterku godine. Lana Kasalo, 22-godišnja studentica psihologije, rođena Splićanka, čak je više od 200 volonterskih sati provela pružajući podršku žrtvama i svjedocima kaznenih djela na Županijskim sudovima u Zadru i Splitu. Priznanje joj je dodijelio zadarski Volonterski centar povodom Međunarodnog dana volontera, dana kojim se ističu aktivnosti i doprinos volontera na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. 

- Uvijek mi je bilo najteže raditi sa žrtvama i svjedocima u situacijama koje uključuju djecu. Iako nemam osobnog kontakta s djecom, nije lako čuti izravno citirane rečenice djece iz, primjerice, nasilnih obitelji, te imati saznanje da će nedužno dijete takve ožiljke nositi sa sobom doslovce od početka do kraja života - iskreno priznaje.

Lana Kasalo 

Luka Gerlanc/Cropix

Upravo su takve situacije one koje se najdublje urežu u pamćenje, iako Lana svjesno izbjegava prepričavanje konkretnih slučajeva. Smatra da bi to bilo nepravedno prema onima koji još uvijek pokušavaju pronaći načine kako se nositi sa svojim iskustvima. Ipak, jasno kaže da će djeca uvijek imati posebno mjesto u njezinim mislima.

- Bilo bi nezahvalno navoditi primjere situacija u kojima su se nalazile žrtve i svjedoci koje vjerojatno još procesiraju i pronalaze načine za nošenje s okolnostima svojeg slučaja. Ostala bih na tome da će mi posebno mjesto u pamćenju ostati rezervirano za djecu – rekla je.

Lana volontira od druge godine srednje škole, još od 2020. godine, a u Odjelu za podršku žrtvama i svjedocima aktivna je od studenog 2024. godine. Put do suda započeo je kroz zadarski Volonterski centar, gdje se prijavila, prošla selekcijski intervju i potom edukacije. One su obuhvaćale upoznavanje s pravosudnim sustavom i kaznenim postupkom, ali i stjecanje znanja o emocionalnim stanjima žrtava, te načinima pružanja adekvatne podrške. Tek nakon toga započela je raditi uz superviziju voditeljice Odjela, Dragane Marine. 

Najčešće se susretala sa slučajevima obiteljskog nasilja, od partnerskih odnosa do nasilja između roditelja i djece. U takvim okolnostima njezina je uloga bila pripremiti žrtve i svjedoke na ono što ih čeka, informirati ih o tijeku suđenja, te biti uz njih u trenucima kada postoji strah od ponovnog susreta s počiniteljem, bilo u hodniku suda ili u sudnici.

- Slučajevi su varirali od nasilja između bračnih ili izvanbračnih partnera do nasilja na relaciji roditelj-dijete. S obzirom na to, podrška je najčešće bila usmjerena na pripremu za samo suđenje i nošenje sa situacijama u kojima će osoba potencijalno ponovno vidjeti ili naići na počinitelja poput susreta u hodniku suda, svjedočenje pred njim ili njom u sudnici…- opisuje.

Luka Gerlanc/Cropix

Iako je posao emocionalno zahtjevan, Lana ga opisuje kao jednako ispunjavajućeg.

- Zahtjevnost situacije ovisi o emocionalnom stanju žrtve, stoga nisu sve situacije jednako teške. Profesionalne granice i supervizija pomažu mi da ostanem stabilna i fokusirana - kaže. Dodaje i kako emocionalni teret ne doživljava nužno negativno, jer je on sastavni dio ovakvog rada. Pritom naglašava da je njezina uloga vremenski i sadržajno ograničena, dok se žrtve s posljedicama svojih iskustava nose svakodnevno, i daleko od sudnice.

- Prije susreta sa radom pravosuđa smatrala sam sustav puno hladnijim i strašnijim, međutim stvarno velika većina ljudi uključenih u rad sustava, barem na razini županijskih sudova s kojima sam upoznata, trudi se pružiti određenu dozu empatije i razumijevanja prema žrtvama i svjedocima, pogotovo kada je riječ o osjetljivim temama i bolnim sjećanjima. Što se tiče ljudi, jedna od najbitnijih stvari koju ću pamtiti je koliko su često žrtve stigmatizirane, a koliko zapravo nema jasnih obrazaca među slučajevima. Odnosno, da se takve situacije mogu dogoditi svakome – bez obzira na osobnost, godište, razinu obrazovanja, spol ili bilo što slično.

Poriv za volontiranjem Lana povezuje s odgojem i vrijednostima koje su joj odmalena usađene. Tijekom srednje škole sudjelovala je u humanitarnim akcijama Crvenog križa Split, od pomoći nakon potresa u Petrinji do pakiranja pomoći za ratom pogođenu Ukrajinu. Tijekom studija volontirala je i u konjičkom klubu Wild Spirit u Zadru, radeći na rehabilitacijskim jahanjima s djecom s posebnim potrebama, a danas je već drugu godinu dio Odjela za podršku žrtvama i svjedocima.

- Mislim da je uloga volontera značajna, ne samo kako bismo donekle "olakšali" sustavu, već i kako bismo pokazali ljudima da je nekome stalo i da cijeli proces, iako nekada spor, ne mora biti hladan. Odjel za podršku generalno radi jako dobar posao u informiranju i angažiranosti oko žrtava, međutim, po mom iskustvu žrtvama i svjedocima izaziva neki poseban osjećaj sigurnosti i zbrinutosti kada saznaju da je netko izdvojio neplaćeno vrijeme kako bi bio s njima i pomogao im u tim trenutcima opisuje te naglašava kako najveća nagrada u tom radu dolazi u - tišini.

- Pogled olakšanja i zahvalnosti odmah po izlasku iz sudnice, kada shvatite da to što radite nije samo formalnost, nego nekome zaista znači puno. Ponekad je dovoljna i sama prisutnost druge osobe, a da se ništa ne kaže - opisuje Lana.

Luka Gerlanc/Cropix

Znanja stečena na studiju psihologije svakodnevno primjenjuje u volontiranju, od razumijevanja ponašanja i motiva ljudi, preko postavljanja etičkih granica, do kritičkog razmišljanja. Ipak, ne izdvaja nijedan kolegij kao presudan jer, kako kaže, svaka osoba i svaka situacija zahtijeva drugačiju kombinaciju znanja.

- Ono što učim na fakultetu stalno mi se prelijeva u volontiranje. Prvotno mi je pomoglo u samom razumijevanju ljudi i motiva iza njihovih ponašanja. Također, pomaže u postavljanju etičkih granica da mogu znati gdje završava moja uloga i kada nekoga treba uputiti dalje, a kritičko razmišljanje omogućuje mi razlikovati činjenice od interpretacija. I na kraju, volontiranje mi omogućuje da sve to primijenim u stvarnim situacijama, dobijem iskustvo i stvaram profesionalnu sigurnost - kaže ova volonterka godine.

Iako svoju budućnost trenutno vidi u kliničkoj psihologiji, a sve više je zanima i zdravstvena psihologija, Lana ne želi zatvarati vrata nijednom putu. Zadovoljna je iskustvom koje trenutačno ima i svjesna da će je život možda odvesti u smjeru koji danas još ne može jasno predvidjeti.

- Moj profesionalni put još uvijek je uvelike neodređen. Prvenstveno se vidim kao klinički psiholog u radu s patološkim poremećajima. Također, nakon pisanja završnog rada koji se temeljio na populaciji onkoloških pacijentica, postala mi je jako zanimljiva zdravstvena psihologija i psihologija iza nošenja s težim dijagnozama. Međutim, s obzirom koliko sam zadovoljna s trenutnim iskustvom, ne bih eliminirala ni nastavak ovog puta. Ne bih se voljela trenutno ograničavati na zamišljanje jednog puta, jer smatram da su mnogi mogući, a pitanje je kamo će me život usmjeriti - razmišlja Lana.

Nakon teških dana najviše je opušta vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima. A kada se socijalna baterija isprazni, povlači se na kauč s dobrom knjigom. Po mogućnosti, kako sama kaže, s potpisom Dana Browna.