Zadranka tužila državu zbog neosnovanog boravka u pritvoru: “Kasnije sam se stalno bojala zveckanja ključeva..."

“Bojala sam se ključeva, točnije zveckanja ključeva, i nisam voljela da mi se kuca na vrata jer bi me to podsjećalo na zatvorsko okruženje” Ovim riječima opisala je Zadranka traumu koju je pretrpjela nakon neosnovanog boravka u istražnom zatvoru.

Provela je trideset dana u pritvoru u Zadru, od 15. prosinca 2016. do 13. siječnja 2017. godine, da bi nakon toga bila oslobođena svih optužbi za kazneno djelo prevare za koje se sumnjičila. Zbog toga je tužila državu, a Općinski sud u Zadru, u srijedu, 5. ožujka, donio je presudu u njezinu korist, te joj je, procjenjujući trajanje i težinu traume koju je kod nje izazvalo lišenje slobode, dosudio iznos od 2.986,26 eura.

Zadranka je u tužbi navela da je 15. prosinca 2016. godine uhićena, te dan kasnije 16. prosinca predana pritvorskom nadzorniku i dovedena u pritvorsku jedinicu pod sumnjom počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona, nakon čega joj je rješenjem određen istražni zatvor.

U svom iskazu, opisala je da je pritvor bio izrazito stresno iskustvo koje ju je potpuno slomilo. Prilikom ulaska u zatvor imala je 76 kilograma, a po izlasku svega 40. Stalni strah i neizvjesnost odrazili su se na njezino psihološko stanje, a dodatnu traumu izazvalo je i samostalno pritvaranje u ćeliji, bez ikakve podrške. Prema navodima iz tužbe, jedan od zatvorskih čuvara dolazio bi u ćeliju, sjedio i pušio cigarete govoreći joj da je kriva i da nikada neće izaći iz zatvora.

Nakon uhićenja, dovedena je u Opću bolnicu Zadar na psihijatrijski odjel. Liječena je lijekovima za smirenje i spavanje, a njezino psihološko stanje nastavilo se pogoršavati i nakon izlaska iz zatvora. Osjećala je stalan strah, bojala se ponovno biti uhićena, nije se usudila samostalno hodati ulicom, a susjedi su je promatrali s podozrenjem, pa čak i izrugivanjem. Istaknula je i da joj je po izlasku iz zatvora bilo neugodno zbog susjeda, jer su joj se pojedini rugali pitajući je gdje je bila jer je nisu dugo vidjeli, iako su svi bili upoznati s tim da je u zatvoru.

Sud je u presudi naglasio da je zbog neosnovanog pritvaranja povrijeđeno pravo na slobodu, duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, što je rezultiralo duševnim bolima.

- Neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te već i sama činjenica povrede prava na slobodu te boravak u pritvoru ima za posljedicu duševne boli - navedeno je u presudi suca Ivice Marinovića.

Tijekom postupka utvrđeno je da nije počinila kazneno djelo zbog kojeg je bila uhićena, te je protiv nje kaznena prijava u konačnici odbačena. Usprkos tome, nepravda koju je pretrpjela ostavila je trajne posljedice. Osim psihološkog stresa, mjera opreza obaveznog javljanja PU Zadarskoj dodatno je pogoršala njezino stanje. Prilikom svakog javljanja u policiju doživljavala je napadaje panike, osjećala je nesnosan strah, a njezino tijelo reagiralo je simptomima koji su mogli dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.

Tijekom suđenja, sud je uzeo u obzir sve činjenice i procijenio razmjere štete koju je pretrpjela. Prvostupanjski sud je primjenom Zakona o obveznim odnosima dosudio odštetu u iznosu od 2.986,26 eura smatrajući taj iznos primjerom pravične naknade za pretrpljene duševne boli i povredu prava osobnosti.