Međunarodni dan muzeja 2025. u SICU: posjetitelji će po prvi put vidjeti reinterpretaciju kostima čuvene anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić

INTERPRETACIJSKA REKONSTRUKCIJA POVIJESNOG KOSTIMA, GOTIKA XIV st. (prema zapisima, reljefu i artefaktima iz SICU) vladavina Anžuvinaca u Hrvatskoj, kraljica Elizabeta Kotromanić

Etnološki odjel Narodni muzej Zadar

Dizajnerski studio EO- NMZ (u razvoju)

Mentorica, idejni koncept, istraživanje, oblikovanje: voditeljica EO-NMZ, kustosica, dr. art. Marija Šarić-Ban

Izrada interpretacijske rekonstrukcije povijesnog stiliziranog kostima:

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zadar:

Mentorice, voditeljice procesa izrade: Vilma Mazija, Nada Mijaljević

Izrada haljina: učenici 2 B razreda, smjer Šivaći

Lana Dragaš, Bruna Dukić, Katarina Grubešić, Marija Matijević, Lea Meštrić, Mateo Čirjak, Banić Šime, Tomislav Sikirić

Dizajn i izrada krune: scenograf Darko Petković

Predstavljanje stiliziranog povijesnog kostima: model Lana Dragaš

Fotografkinja za NMZ: Žeminea Čotrić

Dokumentarne fotografije: Marija Šarić-Ban

Tradicijska baština kao inspiracija; reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić je edukativno izložbeni projekt realiziran u suradnji Stalne izložbe crkvene umjetnosti i Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar te Školom primijenjene umjetnosti i dizajna, Zadar. Međuinstitucionalna suradnja objedinjena je temom sakralne umjetnosti s namjerom valorizacije kulturne baštine grada kao i povijesnih osoba iz razdoblja Anžuvinske vladavine u Zadru.

Glavni cilj je razvoj muzejske edukacije organiziranjem muzejskih pedagoško – edukativnih radionica uz interpretacijsku rekonstrukciju povijesnog kostima i tradicijskog ruha te predstavljanje istog putem izložbe.

Ovakvim koncepcijama izložbi i projektima otvaramo pitanja. Kako umjetnici i muzealci izdvajaju sadržaje, medije i teme; možemo li prema povijesnim artefaktima, zapisima i muzejskim predmetima interpretirati i rekonstruirati povijesni kostim bez postojanja cjelovitog original predloška i stvoriti stilizirani kostim te se time približiti duhu vremena te iz fragmenata dobiti informaciju o istom. Da li stvarajući nove kostime i postavljajući ih u scenografski prostor dobivamo informaciju i nadgradnju spoznaje o njima. Da li na neki način stvaramo paralelne povijesti umjetnosti i paralelne svjetove. Pitamo se u kojoj mjeri i s kakvom točnošću ovakvom interpretacijskom rekonstrukcijom povezujemo prošlost i sadašnjost, izrečeno ili zaboravljeno. Rekonstruirajući i interpretirajući povijesni kostim istražujemo i dokumentiramo prošlost u sadašnjosti krećući u buduće nove spoznaje.

INTERPRETACIJSKA REKONSTRUKCIJA POVIJESNOG KOSTIMA, GOTIKA XIV st.

METODOLOGIJA RADNOG PROCESA

Mentorica pri istraživanju razdoblja, prezentacije, idejnog koncepta, oblikovanja te odabira tkanina i detalja stiliziranog povijesnog kostima doba GOTIKE XIV st. je dr. art. Marija Šarić-Ban.

Prema jedinim izvorima, zapisima iz SICU, muzejskim artefaktima: reljef na stražnjoj strani škrinje sv. Šimuna s prikazom Kraljica Elizabete Kotromanić s kćerima, dio vezenog vela iz škrinje sv. Šimuna (pokrivača) 14. st. te istraživanjem odijevanja povijesnog razdoblja gotike prema literaturi i slikama krenulo se prema izboru odjevnih predmeta vodeći se podacima vezanim uz dvorski stil, kraljevske obitelji s naglaskom na odjeću kraljice i posebnost simbolike odjeće te tekstilnog materijala tog vremena. Odlučili smo se za realizaciju pojednostavljene stilizirane interpretacije razdoblja gotike u odijevanju. Govorimo o stilizaciji i pojednostavljenju, a ne o izradi replike. Ne postoji original po kojem se može izraditi replika, a i izbor materijala je kupovni industrijski, znači ne radi se o rekonstrukciji prema original povijesnom kostimu. Učenici su kroz ovu vrstu radionice i pristup scenskom kostimu saznali više o povijesnom razdoblju Gotike, o vladavini Anžuvinaca, kraljici Elizabeti Kotromanić i o muzejskim artefaktima koje čuva SICU i što se nalazilo u škrinji sv. Šimuna te o samom reljefu na škrinji i njenoj povijesti. Učenici su kroz proces rada na interpretacijskoj rekonstrukciji stekli nova znanja ne samo u izradi već i o važnosti istraživanja i povezivanja povijesti odijevanja uz povijest tradicijske baštine koje čuvaju muzeji i na koji način pristupiti takvom zadatku.

Nakon istraživanja odlučili smo izabrati tipičnu odjeću za razdoblje gotike koja se sastoji od donje i gornje haljine karakterističnog izgleda. Izbor kolorita je određen statusom kraljice, zagasito crvena (grimiz) i zlatna. Originalni materijal brokat se izrađivao od svile i lana i ručno tkao na tkalačkom stanu u doba gotike. Za izradu stiliziranog povijesnog kostima izabrali smo industrijski materijal koji podražava u tkanju boji i motiv tekstil zvani brokat čija je karakteristika da nakon krojenja i oblikovanja stoji kao skulptura ima traženi oblik, oker- zlatnog efekta s cvjetnim uzorkom koji daje efekt veza i simulaciju motiva ljiljana. Donja haljina je tanji zagasiti pamučni brokat s biljnim motivom u kojem dolazi do izražaja vrsta materijala čija je glavna karakteristika efekt svjetlo- mat u tkanju.

Odijevanje u doba GOTIKE XIII i XIV st.

Raskid s antičkom tradicijom, kako kod muške tako i kod ženske odjeće. Glavni odjevni predmet Surcoat (gornja haljina), ispod se nosi donja haljina- tunika koja se razvijala od doba helenizma kao odjevni predmet iz jednog komada spojenog na jednom ramenu preko kroja u obliku T. S vremenom se tunika mijenjala u oblik haljine karakteristične za cijeli srednji vijek tzv. dalmatika (haljina u trapez) ili kod nas tradicijske haljine u dinarskom ruhu- aljine. Na haljine se nosio Hauplend (ogrtač- plašt) i za žene i za muškarce. Važno obilježje gotike su i razna složena i neobična pokrivala za glavu. U našem primjeru govorimo o velu ili tzv. tradicijskoj pokrivači koje su nosile žene prilikom udaje. Pokrivena glava je određivala identitet udane žene. U ovom slučaju ona je nerazdvojni dio uz krunu.

Ženska silueta ističe oblike tijela donjom haljinom koja ispod struka naglašava metalni remen u kombinaciji s gornjom haljinom koja bočno ima ovalne izreze i time ističe i pokazuje struk i

dio boka. Takva haljina je nazvana Prozori pakla radi isticanja ženskih oblina. S vremenom haljine dobivaju i duboke vratne izreze- dekolte.

Prikaz kraljevskog para. Možemo vidjeti dizajn odjeće, siluete i kolorit odjeće u doba gotike, oznake, kraljevske simbole i heraldiku.

Ženski kostim: donja zlatna haljina, gornja haljina plave boje, anžuvinska heraldika s motivom ljiljana. Na glavi obavezna zlatna kruna koja je sastavni dio odjevnog stila i označava kraljevsku titulu s obaveznim motivom ljiljana i dragim kamenjem.