- Ej, jeste li vidjeli novu zastavu na zgradi gradske uprave?
- Zastavu?! Misliš onu modru traku.
- Da, to je novi vizualni identitet Zadra!
- Misliš Grada Zadra ili Zadra?
- Valjda Grada Zadra. Kako vam se čini?
- Kao reklama za Adidas.
- Adidas ima tri crte, a ovdje su četiri.
- To je Adidas s Temua.
- Ja vidim da tamo piše - Nin.
- Je, malo baca na Nin, ali to je Donat.
- Ne kužim zašto je u modro. Niti je to ona plava boja iz gradske zastave niti je to dres KK Zadra. Ovo je sad neka treća plava...
- Meni je ova plava depresivna, a sam znak starinski. Kao da je iz prošlosti.
- Pa i je tako, studenti su rekli da su se inspirirali Donatom i glagoljicom.
- Studenti? A koji studenti?
- Sa Studija dizajna na Arhitektonskom faksu u Zagrebu.
- Misliš, tamo di je i Feđa Vukić?
- E, on ti stoji iza toga.
- Pa on je napravio i novi logo za Sveučilište i za Donatske večeri.
- Nije on ništa napravio, nego njegovi studenti, a on je tu kao mentor i profesor.
- Ma to je neka finta za fuš, a studenti su skuža da se ne napravi javni natječaj, nego se ispod banka dijele ozbiljni poslovi.
- Ajde nemoj tako, Feđa je naš, Zadranin, i svi ga cijene kao pedagoga i teoretičara dizajna.
- Je, stoji, samo ne znam da je on neki dizajn baš potpisao.
- Isto su mogli raspisati natječaj, ali Zadar nema dobrih dizajnera? Evo onaj mali Filip Perajić. On je svjetska faca, je li tako? Nije li on, baš za Adidas, radio neki dizajn?
- Istina, ali i u Hrvatskoj ima dobrih dizajnera, trebalo je dati priliku svima.
- E jebaji ga sad! Znaš kako to ide, ipak je ovo Zadar. Zna se kako se dolazi do poslova.
- Meni se znak ne sviđa. Zatvoren je, konzervativan, nema nikakvu emociju. Skroz je demodiran.
- U pravu si, nema dinamiku, skroz je lešo. U njemu vidiš prošlost, ali ni zrna budućnosti.
- Ni vedrine, topline, životnosti, optimizma, duhovitosti, različitosti...
- Bez duha i duše.
- Sreća što su to radili studenti, mladi ljudi. Šta bi bilo da su ovi od 40-50 godina i stariji.
- A sigurno ne bi bio ovako bez veze. Uostalom, kao da je današnja mladost nešto modernija. Pa vidiš da su konzervativniji od svojih roditelja.
- Problem je što Zadar, nakon dvi-tri tisuće godina postojanja, nema snage razmišljati o svojoj budućnosti. Ovaj znak je sidrenje u prošlost, nema ni trunke nade, veselja, perspektive, kreacije, potencijala...
- Čisto cementiranje u prošlosti.
- I opet crkva.
- Kao to misliš.
- Pa i za Sveučilište i za Donatske večeri inspiracija je crkva.
- Ajme šta će biti drago ovima u Nadbiskupiji!
- I onima junkijima s Trga. Konačno su dobili gradski logo na lajne...
- Ali kad je tako! Gradska uprava, najveća obrazovna institucija i najstarija kulturna priredba u Zadru imaju crkveni znak!
- Mogli su stavit raspelo, da ne bi bilo zabune.
- Za Donatske večeri još i razumijem, vezane su uz lokaciju, kao i Sveučilište, koje je za uzor uzelo rozetu...
- Koju? Sv. Dominika, Sv. Marije ili Sv. Stošije?
- ...ali da to mora i Grad, ne kužim? Samo je to identitet Zadra? Crkve?
- Dosjetka bez veze, a značenje je nejasno.
- Nemojte tako, meni je znak dobar. A i ispast će da imamo nešto protiv crkve.
- Nemamo, ali je smiješno da se cijeli Zadar svodi na crkvene asocijacije. To je laž.
- I kič.
- Ali to su mladi studenti dizajna prepoznali kao našu konstantu. Kao naš identitet. I to je nešto što nije lažno. Drugi je par rukava što nitko nema ideju budućnosti ovog grada, pa je ne može ni uobličiti u nešto simbolično.
- Opet pretjeruješ, za ovaj su dizajn radili veliko istraživanje, navodno oko 300 stručnjaka, građana, intelektualaca... To se godinama analiziralo, istraživalo, razgovaralo...
- Da bi se dogovorili oko Donata. Vau, kako je to originalno!
- Koje prodavanje magle...
- Dobro govoriš, nakon tog mudrovanja postigli se dogovor oko daleke prošlosti. A budućnost? Nove generacije? Mašta? Snovi? Promjene? Nula bodova.
- Možda su mogli iskoristiti Morske orgulje, evo slave 20 godina.
- Za neke su one jači simbol Zadra nego Donat.
- I više se zbog njih čulo za Zadar nego zbog Donata. Takvih rotondi po svijetu imaš oho-ho, ali Orgulja baš i nemaš.
- Ali Donat ima svoje korijenje, što je i naglašeno, vidiš kako se ove Adidasove trake spuštaju... Ako ne znamo odakle dolazimo, nećemo znati ni kamo idemo.
- Aha, Donat ima korijene u Bizantu! Ma nemoj mi prodavati te nacionalističke floskule.
- Meni se generalno ne sviđa ideja da neki spomenici ili objekti pretvaraju u logotipove gradova. To pojednostavljuje i iskrivljava ideju grada, njegovu suštinu i identitet, koji je apstraktan i promjenjiv.
- A ovaj njihov Donat je statičan. Mrtav.
- Zašto nam Orgulje ne mogu biti identitet?
- Zato što ih je Čistoća uzela za svoj logo.
- Meni je sve to glupo, sad bi po ovom Donatu trebalo sve drugo prilagoditi, od gradskih firmi do gradskih ustanova...
- Da bi Feđa opet mogao nešto malo zavrtiti...
- Uvijek će netko nešto zaradit, nije to tema, ali ovako je to pola posla.
- Je, ali s ovakvim znakom bolje je da ništa dalje ne rade.
- A šta bi ti uzeo za znak?
- Ne mora uopće nešto biti, može biti poruka. New York ima ”I love NY”, Zagreb je nekidan izbacio ”Zagreb volim te!” Mi smo uvijek nešto mrki, mrzovoljni, zatvoreni, depresivni, stariji nego što jesmo.
- Misliš dosadni.
- Uzeo si mi riječ iz usta.
- Dosadni kao ovogodišnji Advent.
- Na kojem će nas za Novu zabavljati neki trla-baba-lan bend iz Italije.
- Di si ti sad završio na Adventu, majko mila...
- I to napravi Turistička zajednica grada koja bi se trebala baviti destinacijskim menadžmentom!? Mislim, ono, probit ću, stvarno...
- Čekaj malo, što vam tu sad smeta? Zar nije dobra ideja da se ne fokusira sve na doček, nego da nešto bude i drugih dana?
- Ma koga ti praviš ludim? Doček je Nove godine, i ako bude, i ako ne bude dobro vrijeme, grad će biti pun. A kad nastupa i neko dobro ime, onda je to prva stvar za doći u Zadar. Ovako, koga briga!
- I Advent se treba gledati kroz brendiranje grada, kao i ovaj novi znak.
- Naravno, a kad tako pogledam, znate što vidim? Dosada!
- Da, dosada.
- I Vir i Trogir imaju jači adventski programa od petog grada u Hrvatskoj. Da ne spominjem Šibenik, koji nas šiša jednu 15-20 godina.
- Vidiš, to se zove brendiranje. Kad ljudi znaju deset godina unaprijed što će i kako će, a ne mi: čas jedno, čas drugo. Jedan korak naprijed, dva koraka nazad.
- Je onaj Paleka bio budalast, ali je imao neku životnu energiju. Grad je s njim ludovao, i pozitivno i negativno. A sad niti smrdi niti miriše!
- A kad je bio Šupe? Tko se ne sjeća onih koncerata na Đilu, Pet Shop Boys, Manu Chao, Prodigy...
- Ovoj Ivi se puno toga gleda kroz prste, a još ništa nije napravila. Ni za Advent ni preko ljeta. Grad je mrtav cijelu godinu.
- Misliš dosadan.
- Nemojte tako. Nije posao turističke zajednice da zabavlja građane, nego da privlači goste i promovira destinaciju. Evo smo nekidan dobili nagradu za City break destinaciju godine!
- Aha, to je nagrada za grad u kojem možeš provesti maksimalno 24 ili 36 sati. Nakon toga bježi glavom bez obzira. Jer je dosadan. Da nam nije aerodroma i Ryanaira, ne znam tko bi i zašto došao u Zadar.
- Kako tako možeš govoriti! Evo sad kad napravimo Muzej košarke u Jazinama, šta je najavio Erlić, di će nam biti kraj.
- Ja bih u Jazinama stavio spomen ploču, a na njoj bi pisalo: ”Ovdje je 23. lipnja 1982. igrao Michael Jordan, najveći košarkaš svih vremena”. A sve drugo bi potaraca.
- Govoriš gluposti! Zadru je košarka sve.
- Aha, zato im treba 70 godina da naprave Muzej košarke. I sad će ga kao napraviti u dvorani koju zapravo treba srušiti jer su od silne brige za ”hram košarke” dobili hram za pantagane.
- Ako su mogli srušiti Boston Garden, onda mogu i Jazine!
- Ali i košarka je zadarski brend, i ona je naš identitet, koji bi trebalo brendirati.
- Ako ih sruše, a di će biti muzej?
- Tu, na mjestu dvorane. To je Bašić i predložio u projektu Vrata Zadra.
- Nemoj mi to spominjati, odmah se naježim!
- Čekaj, ali Erlić nije nekidan rekao kako se razmatra rušenje stare zgrade Kazališta lutaka na Đilu? Zar ona nije zadarski kulturni identitet? Tamo su se generacije odgojile odlazeći na spektakularne predstave naših lutkara. Koji su, bajdvej, Zadar stavili na lutkarsku i kulturnu mapu Europe i svijeta.
- Ali i ta zgrada je sama po sebi spomenik. Istina, podignuta za vrijeme fašističke vlasti, s tlocrtom u obliku ‘fascia‘, ali ona je znak arhitektonskog modernizma, kakvog Zadar izvorno nije imao.
- Svejedno, mislim da i nju, kao i Jazine, treba rušiti.
- I ne samo njih, nego i cijeli ovaj novi dio, izgrađen krajem 80-ih. Taj betonski ”bedem prije bedema”. Sve je to - ajme majko!
- A što će onda tamo biti?
- Ono što gradu treba, ako se misli razvijati na način da rješava potrebe građana.
- A među njima i spomen ploča za Michaela Jordana.
- Pusti ti Jordana, imamo mi Krešu i Pina!
- I Jordana, to bi svako pametan na ovome svijetu iskoristio, samo mi ne znamo. Kao i Luku Modrića. Ali naš je identitet Sv. Donat.
- Jebote, stvarno, kad malo razmisliš, to nema veze s vezom.
- Ima, ima, itekako ima.
- Kako to misliš?
- Zar nismo zaključili da je Zadar konzervativan?
- Jesmo.
- I da je dosadan.
- Je.
- I da teško prihvaća modernost.
- Istina.
- I da je navučen na prošlost i crkvu.
- Sve stoji i truli, muka mi je od toga.
- Ako je tako, onda su Feđa i njegovi studenti napravili odličan posao.
- Kako to misliš?
- Novi znak predstavlja upravo takav Zadar. Baš onakav kakav Zadar jest - konzervativan, uštogljen i monoton - a ne kakav bi netko želio da bude.
- Dakle dosadan.
- Sve ono što vama smeta to je zapravo sama suština ovoga grada.
- Studenti su dakle pogodili u bit.
- Ma bravo! Svaka im čast!
- Ne slažem se, ja mislim baš suprotno!
- Ako mi se znak ne sviđa, znači ne volim Zadar?
- Tako nekako.
- Ne, to znači da ti drugi ne trebaju govoriti kako ćeš voljeti svoj grad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....