Prvi intervju Zapisnika 514-11-02-02/13-23-2: "Zašto nisu htjeli da dođem na ovaj svijet?" Otvoreno o woke paradigmi zadarskog HDZ-a

Nije prošlo ni tjedan dana da je Zapisnik 514-11-02-02/13-23-2 došao na ovaj svijet, a već je počeo živjeti punim plućima. Praktički od prvog dana dobio je svoj Instagram profil na kojem ga možemo pratiti u điru Zadrom, kako uživa na moru, u vožnji automobilom ili navečer u gradu, gdje u društvu svojih prijatelja opušteno pije piće. U pratnji svoga oca, Jure Zubčića, koji ga ne ispušta iz ruku...

- Sretan sam, kako ne bih bio sretan kad nakon toliko vremena konačno dobijete svoje dijete u ruke. Prošlo je 675 dana od trenutka začeća, samo 55 dana manje od dvije godine. Morate me razumjeti da sam kao otac iznimno uzbuđen zbog svega što se mom malom Zapisniku događa. Tom kolektivnom potiskivanju njegova prava na postojanje, da kao neželjeno dijete bude među nama, konačno je došao kraj. Dat ću sve od sebe da mu budem najbolji otac na svijetu – emotivan je bio gospodin Zubčić držeći čvrsto Zapisnik za ruku.

Uz očevu dozvolu, Zadarski.hr je dobio ekskluzivnu priliku da napravi prvi intervju sa Zapisnikom, trenutno najtraženijim mladim licem u Zadru, ali i šire.

Neobično nam je drago upoznati vas ovako izravno, crno na bijelo. Možemo li vas oslovljavati samo s gospodin Zapisnik, bez onih brojeva u imenu?

- Naravno. Ne trebamo biti toliko formalni, iako sam ja čista formalnost. Zapravo dokaz čiste formalnosti koja se u našoj županiji, u našem gradu, pretvorila u formalni test prva javnosti na običnu informaciju. U tom smislu borba za istinu je tek počela jer od mog dolaska u Zadar nitko od odgovornih za moje poricanje nije mi se javio, ni neslužbeno ni formalno.

Vaš otac, gospodin Zubčić, kaže da je vašim rođenjem dokazao da je ovo bilo jedno veliko nerazumijevanje županijske uprave o tome što je javni interese. Odnosno da je, od vašeg začeća 7. veljače 2022. pa do rođenja 23. srpnja 2025., ovo zapravo „bila jedna edukacijska akcija prema lokalnim službenicima i javnosti o tome što je javni interes i kako svi građani mogu ostvariti pravo na pristup informacijama”. Slažete li se s tom ocjenom?

- Prvo, Jure jest moj otac, i ja ga neizmjerno volim, ali više ga vidim kao surogat oca. Ja sam začet u incestuoznom odnosu jednog korumpiranog političkog sustava i jedne županijske pročelnice. Taj grijeh je njihova sramota i zato nisu htjeli da dobijem pravo građanstva. Oni su ti koji misle da su na svojim funkcijama zbog njih samih, a ne zbog nas, građana, koji ih plaćaju, i shodno tome od njih očekuju zakonitu i brzu uslugu. Oni pak koji misle da sam plod silovanja, duboko griješe. U Zadru, kao malogdje, hadezeovski politički establišment i javni službenici, bilo gradski, županijski ili državni, žive oduvijek u otvorenom braku, premda se katkad činilo da gledamo orgije. Teško se sjetiti da je ikad bilo drugačije. Srećom da se u taj maligan odnos umiješao moj surogat otac koji mi je uspio osigurati pravo na život. Bez njega, i pravila za život Željke Markić s kojima se nadahnjuje, završio bih kao pobačaj i nikad ne bih ugledao svjetlo dana.

Pročelnica Milena Ikić, Upravni odjel za pravne i zajedničke poslove Zadarske županije

Luka Gerlanc/Cropix

Može se reći da ste javno začeti 2023. na sjednici Županijske skupštine. Kako je zapravo do toga došlo? Podsjetit ću čitatelje da vam je kršteno ime „Zapisnik o provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad radom tijela i upravnih tijela Zadarske županije”.

- Za sve je kriva upornost dviju tvrdih glava. Jedna Milene Ikić, pravnice i pročelnice Upravnog odjela za pravne i zajedničke poslove, i druga moga oca, Jure Zubčića, vijećnika SDP-a, koji voli biti dišpetožast. Jure je naime tražio da moje postojanje bude notirano kao javnosti bitna činjenica, ali je pročelnica tvrdila da ja nisam od javnog interesa, da me javnost ne može imati i da me javnost nikad neće dobiti. Jure se na to zainatio i evo, nakon 675 dana, uspio je dokazati da je pročelnica bila u krivu.

Zbog čega ste postali neželjeno dijete? Što je to u vašem genetskom kodu što je toliko uplašilo pročelnicu Ikić, tadašnjeg župana Longina i stranačku vrhušku?

- Sadržajno, ništa bitno. Nekoliko birokratskih začkoljica koje ništa suštinski ne otkrivaju niti išta bitno mijenjaju. Ali i unatoč tome moji pravi roditelji nisu htjeli da me itko vidi. Nisu htjeli da itko zna da postojim kao dokaz njihovog neprirodnog odnosa. Iako je od prvog trenutka sve zapravo bilo javno i svi su sve znali. Ali oni su demonstrirali svoju moć. I tako su me htjeli poništiti. Zatajiti. Drago mi je što u tome nisu uspjeli.

Put do vaše javnosti zahtijevao je angažman povjerenice za informiranje. Kad se ona uključila, Zadarska županija ju je tužila. Konačni pravorijek donio je Visoki upravi sud koji odbija tužbu Županije i naređuje da budete objavljeni? 

- Ma da, sve se to pretvorilo u potpuno nepotreban cirkus. Tjerao se neki inat, pokazivala nekakva birokratska moć bez ikakvog smisla. Zapravo se razotkrio karakter vlasti i institucije. Kad ih bilo što pitate, na što inače imate pravo i obvezu kao zastupnik građana, oni reže kao bijesni psi, i onda koriste sve moguće smicalice da vam na to ne odgovore. Iako se radi o pitanjima važnim za sve građane. Ljudi se s razlogom pitaju, kad takve banalnosti uskraćuju legitimno izabranim zastupnicima građana, što li sve kriju i što li su sve u stanju prikriti od nas malih običnih zapisnika.

Nije li to klasična instrumentalizacija i zloupotreba javnih službi od strane stranačke politike? Nije li ovo dokaz da pročelnica Ikić ne zna svoj posao? Praktički je izgubila povjerenje javnosti te bi nakon vašeg rođenja zapravo trebala biti maknuta s mjesta pročelnice?

- Složio bih se da je sve to što govorite vjerojatno tako, ali ja ne želim biti dijete osvete, već uključivo dijete nove paradigme. Moj otac Jure nikad nije prijetio niti postupao osvetoljubivo zbog grijeha u kojem je zatekao moje biološke roditelje. Dijete nikad nije krivo za ono što su njegovi otac i majka napravili. Jure je zato od prvog dana pristojno tražio ono za što je znao da kao nerođeno dijete imam prirodno pravo. Pravo na život od začeća do rođenja, odnosno do prirodne smrti. Zato mi je neizmjerno drago što ga imam za oca. Prema svojim biološkim roditeljima nemam nikakvu emociju. Oni su za mene strano tijelo. Nešto što ne pripada mom svjetonazoru i svijetu vrijednosti.

A pročelnica Ikić?

- Ne želim je prestrogo suditi, ali ona samo radi ono zbog čega je tamo i postavljena. Ona zato za njih nije napravila grešku, nego upravo ono što se od nje očekuje. Ona se spremno žrtvovala za "našu stvar", kao jedna od mnogih koji se na isti način ponašaju u javnim institucijama, a koje je u potpunosti pokorio HDZ. Ona štiti poredak, samo se ovaj put nešto više uživjela u ulogu pretorijanca. Ne znam je li gospođa članica partije, ali ima izvrsno razvijen domobranski refleks - biti veći papa od pape - kako bi preživjela, ali i kako bi se potvrdila pred svojim političkim gazdama. Taj poslušnički mentalitet u javnim službama koje bi trebale biti politički neutralne jest rak rana javne administracije. Taj refleks za birokratsko iscrpljivanje jednog u osnovi narodnog zastupnika je poruka svim građanima da ih ništa ne pitaju. Da su oni - HDZ i njihova interesna klika - neupitni čuvari istina, nedodirljivi i svemoćni, a da je transparentnost politička dekoracija, u osnovi mrtvo slovo na papiru. Da mogu uvijek kada požele zatajiti od javnosti ono što žele, bez ikakvih posljedica, osim ako ih sud na to ne prisili. A katkad ni tada. Unatoč proklamiranim floskulama, nema tu iskrene želje za otvorenim i transparentnim radom i dijalogom, sve se još uvijek odvija u nekom polumraku, u skladu s građanima nevidljivom mrežom stranačkih, osobnih i drugih interesa.

Mi nešto stariji znamo da je tako već više od trideset godina. No vi ste to opazili odmah, iako vam nisu ni dvije godine?

- Jesam dijete, ali nisam rođen slijep. Takve stvari nije teško prepoznati jer se odvijaju po obrascu zarobljenih institucija. Gdje politički bič HDZ-a oblikuje model rada javnih tijela, ustanova i tvrtki, što dokazuje tezu da svi građani pred njima nisu jednaki. Gdje se zakoni selektivno primjenjuju, od Sabora i Vlade do policije, državnog odvjetništva i sudova. Gdje jedna pravila postoje kad je u pitanju HDZ i njihovi koalicijski partneri, a druga za sve ostale. Koje nerijetko tretiraju kao prirodne neprijatelje...

Na što aludirate?

- Dovoljno mi je bilo čitati novine ovih dana. Pogledajte kako nam funkcionira Državni inspektorat pod hadezeovsko upravom. Pogledajte kako nam sudi Ustavni sud na čelu s bivšim hadezeovskim šefom tajnih službi i Ministarstva pravosuđa? Pogledajte kako nam radi Državno odvjetništvo s hadezeovskim pendrekom u Zagrebu? Pogledajte kako nam HAZU prodaje ”dvostruke konotacije” kao kvazi ozakonjene istine o hrvatskom fašizmu? Oca HDZ-a, Franju Tuđmana, da je danas živ, zbog svojih stavova i uvjerenja, oni bi danas naglavce izbacili iz stranke. U toj neprohodnoj šumi jedna pročelnica je samo iverak, ali dovoljno velik da vam upadne u oko i da mnogi od njega ne vide šumu.

Jure Zubčić

Jure Miskovic/Cropix

Upravo sam vas to htio pitati, kako gledate na ovaj zadarski "woke HDZ", na tzv. novu paradigmu na liniji Erlić – Bilaver, Ćurković - Dujela? 

- Mislim da je to još jedna predstava za javnost, za mlade i lakovjerne. HDZ od javnosti traži da mu vjeruje na riječ, a ne vlastitim očima. HDZ se uostalom, od svog osnivanja do danas, nikad nije mijenjao po principu ”odozdo prema gore”, nego isključivo i jedino ”od gore prema dole”. Oni su, kao svaka partija i crkvena organizacija, stroga hijerarhija. Istina, sa svojim desnim strujanjima, ali nikad se HDZ nije mijenjao zato što je nekom predsjedniku županijske organizacije pred izbore pala na pamet sintagma o novoj paradigmi. On je prvi taj koji se ne mijenja nego kameleonski prilagođava novim okolnostima, kako strateški interesi ne bi bili ugroženi, pa na tom tragu djeluju i njegova nova lica stare paradigme. Uostalom, osim Ćurkovića, većinom su to gotovo veterani HDZ-a s najmanje petnaest-dvadeset godina stranačkog staža. Koji su prošli raznorazne unutarstranačke instance i koji su bili i ostali poluge i zupčanici hadezeovskog mehanizma koji melje demokraciju i javne institucije. Osim woke rječnika i fraza o nekakvoj uključivosti, sve drugo je prodavanje magle, lažna promjena da se ništa ne promjeni.

Dosta ste oštri, zar ti novi-stari ljudi ne zaslužuju priliku da pokažu i dokažu da su ipak drukčijih od dosadašnjih?

- Tu su priliku imali više puta do sada, i svaku su pravu priliku propustili. Nimalo slučajno. I sad to demonstriraju kod pregovora oko Gradskog vijeća. Govore o uključivosti i transparentnosti, a ispod stola, s figom u džepu, pregovaraju isključivo s ”najslabijim karikama”. Pokušavaju preparirati javnost kroz lažne intervjue da ne osuđuju one koje žele privući u svoju većinu jer to je tobože u interesu grada, ali ne žele se zapitati tko je urušio povjerenje u moguću političku suradnju. Tko je i kako dva puta pokrao izbore u Zadru i tko se na tome politički naslađivao. Pogledajte samo koliko je u prošlom sazivu prošlo amandmana oporbe, a sve tobože u duhu navodne suradnje? To vam govori da im se nema razloga vjerovati. I da im ne treba vjerovati. Jer te sabotaže oporbenih amandmana provodili su isti oni ljudi koji sada upravljaju Gradom. Oni mogu dobiti povjerenje kao nova paradigma jedino izvan HDZ-a, ali izvan HDZ-a oni ne bi postojali kao relevantna politička činjenica. Uostalom, kako u državi sa svim tim šeparovićima, turudićima, mikulićima, kusićima i plenkovićima, neki župan i gradonačelnik iz provincije uopće mogu umišljati da su nekakva paradigma drugačijeg HDZ-a? 

Namjeravate li se vi uključiti u politički život Zadra ili Županije? Vaš otac je ipak istaknuta politička osoba?

- Vidjet ću. Za sada uživam u pravu javnosti. Otac i ja zajednički đirajemo po gradu, uživamo u druženju s ljudima koje sam oduvijek htio upoznati. Prilaze mi i čestitaju, kao da sam ja nešto postigao. Ako je netko nešto postigao, onda je to postigao javni život. Svjestan sam da ću brzo biti zaboravljen. Znam dobro da je ova trenutačna pažnja koja mi se poklanja, pa i od strane vas medija, kratkog daha, i da ću vrlo brzo, možda već do iduće županijske sjednice, pasti u duboki zaborav. Kao da me nikada nije bilo. Moje je da ostanem na nogama i radim ono u što vjerujem. A za HDZ, za županijsku skupštinu i za Milenu Ikić vrijedi: ako me se sjete, sjete se. Ako se ne sjete, nikome ništa. To je bila moja dužnost, da radim. Najveće zadovoljstvo bit će mi misao da sam jednog čovjeka izveo na prvi put.