Ispovijest zadarskog konobara i 'humanitarca': Pljačku sam napravio za njega, a dok sam bio u zatvoru nije me ni posjetio!?

"Pljačku sam počinio iz humanitarnih razloga!"- rekao je 33-godišnjak iz Zadra, inače konobar, a po kaznenoj evidenciji već iskusni kriminalac, nakon što je na sudu u Zadru osuđen na rad za opće dobro na slobodi jer je 11. kolovoza 2011. opljačkao poštanski ured u Zadru plastičnim pištoljem.

Iako je već stari policijski znanac, kazneno djelo je počinio da bi kao "čovjek s iskustvom" pomogao prijatelju konobaru s kojim je radio u istom kafiću na zadarskim Kolovarama.

"To je jutro otvorio Jutarnji list i na toj stranici je bio veliki članak o pljački pošte u Zagrebu. Ta pljačka pošte 11. kolovoza 2011. godine bilo je prvo razbojništvo koje sam napravio u životu. Shvatio sam što želi reći i odlučio sam mu pomoći jer mi je bio prijatelj, a očito da nije imao možda niti hrabrosti to napraviti. Druga razbojništva nisam obavljao iz humanitarnih razloga, a zašto sam ih radio to je moja privatna stvar, za njih sam osuđen" - rekao je pred sutkinjom Općinskog suda u Zadru Danijelom Zubčić Poljak.

Prijatelj s kojim je to ljeto radio na popularnoj zadarskoj plaži upao je u probleme jer ostao dužan za kokain koji je uzeo a nije platio. Iako mu je najprije posudio novac, ovaj ga je potrošio na aparatu za igre na sreću.

- Čovjek ga je došao u kafić tražiti pištoljem za šank dok su na terasi kafića bili gosti. Molio me je da mu pomognem. Nakon nekoliko minuta razmišljanja odlučio sam da ću tu pljačku napraviti za njega...

"S obzirom da mu je netko prijetio smrću imao sam potrebu to napraviti" – posvjedočio je na Općinskom sudu u Zadru.

Tako su kupili plastični pištolj, potom su se dovezli automobilom do ureda Hrvatske pošte na Putu Bokanjca, da bi potom on maskiran ušao i s pištoljem u ruci zatražio novac. Djelatnica je u strahu to i učinila te mu predala 5000 kuna, koje su poslije podijelili u kafiću.

U sudskom postupku 29-godišnjak je oslobođen optužbi, a iako je i 33-godišnjaku kazna od jedne godine zatvora na koncu zamijenjena radom za opće dobro, cijelu je istinu odlučio reći, kako je rekao, samo iz jednog razloga.

- Više od tri godine sam bio u zadarskom zatvoru, nadajući se da ću od tog čovjeka kojem sam spasio život dobiti barem pismo ili da će mi se javiti. On ne da se nije javio nego je u međuvremenu dok sam ja bio tamo sredio svoj život. Oženio se, dobio dijete, plovi na brodu i prima plaću od 6000 dolara, vozi auto od petnaestak tisuća eura... - jadao se Zadranin.