Kalmetina barokomora kupi prašinu, a ronioce moramo voziti u Split!

Samo zahvaljujući brzoj reakciji liječnika, policijskom gliseru i vojnom helikopteru u utorak rano ujutro spašen je život 37-godišnjeg ronioca na otoku Molatu, koji je oko 3 sata i 30 minuta izronio sa simptomima dekompresijske bolesti. Kako je u ovim situacijama doslovno svaka minuta dragocjena, nesretni je ronilac u roku od tri sata zbrinut u barokomori u Splitu. Stanje mu je stabilno i život mu više nije ugrožen.

Dok su svi uključeni u akciju njegova spašavanja ulagali iznimne napore kako bi ronilac što prije stigao do Splita, u isto to vrijeme, u zadarskom Klubu za podvodne aktivnosti neiskorištena leži više od sto tisuća eura vrijedna barokomora! Umjesto da spašava živote, zadarska barokomora, nabavljena kada je aktualni zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta bio ministar mora, pretvorila se, na žalost, u apsurdnu priču o neiskorištenom potencijalu i birokratskim nelogičnostima, ali prije svega o manjku volje da se taj vrijedan medicinski uređaj konačno privede svrsi.

Novcem poreznih obveznika kupljena je prije osam godina i od tada stoji “za ukras”, a unesrećeni ronioci, kojima je barokomora jedini spas, helikopterima Hrvatskog hrvatskog zrakoplovstva moraju se transportirati u Split. U ovom slučaju helikopter je, na sreću, bio slobodan. Što bi bilo da nije, upozorava dr. Vlatko Grković iz zadarskog Zavoda za hitnu medicinu, čiji je tim, uz pomoć policije, prvi stigao do nesretnog ronioca.

Imamo sve uvjete

- Strašno je to da u gradu imate barokomoru koja nije u funkciji, a za to ima sve uvjete. Nije mi jasno zašto se taj problem ne može riješiti, zašto nema sluha - postavlja dr. Grković pitanje na koje već godinama nema odgovora.
Već samo pranja ruku. Niti jedno od ministarstava koje bi po svojoj nadležnosti moglo riješiti ovaj problem ne smatra se za njega odgovornim, niti pokazuje interes da išta poduzme, a jednako se ponašaju i zdravstvene ustanove koje bi barokomoru mogle “udomiti” da se počne primjenjivati i u drugim medicinskih tretmanima, za čitav niz bolesti osim podmorskih nesreća.

- Ovog trenutka ta barokomora može poslužiti za spašavanje života, a za medicinsku eksploataciju treba joj samo sto kvadrata adekvatnog zatvorenog prostora gdje bi se svako ulaganje tim komercijalnim korištenjem vrlo brzo isplatilo. Ona je izvrsne kvalitete, dovoljno je velika i, uz male modifikacije koje se mogu napraviti u Hrvatskoj, vrlo brzo se može staviti u funkciju. Već imamo operatere koji su educirani za tehnički dio posla na barokomori, a siguran sam da bi se brzo našli liječnici koji su spremni raditi dežurstva. Na žalost, niti jedno ministarstvo nema volje platiti ta dežurstva - kaže nam dr. Hari Perinić, liječnik i član Kluba za podvodne aktivnosti, koji je u priču o barokomori uključen od samog početka, praktički od trenutka kad je stigla u Zadar.

- Bio je to vizionarski projekt koji je trebao postati jedna krasna priča. Zbog medicine, turizma koji toliko propagiramo, pa čak i Sveučilišta u Zadru, gdje je osnovan Odjel za podvodnu arheologiju i gdje je barokomora trebala poslužiti za probne testove zarona. Godinama smo tražili adekvatan prostor gdje bismo je smjestili jer Klub nije medicinska ustanova niti može provoditi takvu djelatnost. Međutim, sluha nije bilo ni u zadarskoj bolnici ni po privatnim poliklinikama. Propala je čak i ideja da je smjestimo u novu zadarsku Polikliniku na Relji jer to, kako nam je rečeno, nije bilo u planovima. Nakon godina neuspjeha da nešto pokrenemo, i mi entuzijasti okupljeni oko te priče jednostavno smo se umorili. A barokomora je i dalje parkirana na Marexu - pomalo razočarano govori dr. Perinić.

Sve se radi na ho-ruk

Tek kad se ovakve nesreće dogode, potaknu se priče o tome kako (ne)funkcionira sustav hitnog zbrinjavanja iako liječnici s lica mjesta na to već godinama upozoravaju.
- Na žalost, u ovih 25 godina nismo uspjeli stvoriti sustav koji može funkcionirati, već je to teški ho-ruk od slučaja do slučaja koji počiva isključivo na voluntarizmu. Možemo početi od sasvim banalne stvari da vojni helikoper u Zadru nema gdje sletjeti pa po unesrećene moramo u Zemunik. Kad su u pitanju minute, Zemunik je jako daleko. S druge strane, ti vojni helikopteri, koju su nam jedino rješenje, potpuno su neprilagođeni za medicinski transport, da ne govorim o proceduri koja nije ni brza ni jednostavna. Ovaj slučaj s barokomorama dio je te priče - govori nam iz prve ruke dr. Edi Karuc, šef zadarskog Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje.
Upravo na njegov odjel dovezen je ronilac s Molata koji je potom u pratnji liječnice anesteziologinje odvezen u Split.

Ana Vučetić Škrbić

Neplaćena dežurstva Svake godine imamo sve više takvih slučajeva, što je logično jer guramo priču o razvoju podvodnog turizma. Jasno je da ne može svaki grad imati barokomoru jer to košta, ali onda barem da ono što imamo radi kako treba. Umjesto toga, nama se prije par godina događalo da nemamo gdje s unesrećenima jer barokomora u Splitu nakon 16 sati nije radila jer liječnicima nitko nije plaćao dežurstvo. Što više reći, očajava dr. Karuc.