Majka iz Maslenice: Centar mi hoće uzeti dvoje djece i strpati ih u dom, jer živimo u jednoj sobi

Djevojčica Lana (5 godina) i njezin brat Leo (3,5 godina) stisnuli su se uz majku Tomislavu Božić, prestrašeno čekajući, kako nam je rekla Lana, "ljude koji će ih odvesti". U krevetiću pokraj kauča spavao je Ante, njihov mali brat koji ima godinu i dva mjeseca i teško je bolestan.

– I njega će odvesti, ali negdje drugdje – tužno je šapnula Lana, a onda se, kao svako dijete, ozarila kada sam joj dala paketić "maramica koje mirišu".

U obitelji Božić u mjestu Maslenica (općina Jasenice) kod Zadra vlada prava drama, ako se tom riječju uopće može nazvati strah majke koja doslovno svakoga trenutka očekuje dolazak službenika koji će od nje i njezina supruga odvesti njihovo troje djece: Lanu i Lea odvode u Kuću svete Terezije od Malog Isusa za nezbrinutu djecu u Zagrebu. Ante, najmlađe dijete koje je rođeno prerano i ima teškoće u razvoju, završit će u Kući ljubavi iz sastava Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, također u Zagrebu. Roditelji će ih moći posjećivati, uz nadzor djelatnika tih institucija.

Rješenje o takvoj privremenoj mjeri donio je općinski sudac Zoran Vranković u Benkovcu, a na prijedlog Centra za socijalnu skrb Zadar. Rješenje je doneseno 17. veljače, postoji žalbeni rok od 15 dana, ali žalba ne odgađa izvršenje rješenja – stoga je doslovno pitanje dana ili sata kada će se na vratima kuće obitelji Božić pojaviti izvršitelji.

– Kažu da su mi djeca neuhranjena, nečista i da ne možemo nas pet živjeti u jednoj sobi. Molim vas, pogledajte Lanu i Lea. Odgojena, uhranjena, zdrava djeca. A sada danima drhte kada će ih odvesti. Zašto? Iz Centra su rekli da nemamo uvjete. Da, spavamo svi zajedno, u jednoj sobi, jer samo ova soba ima grijanje. Kuham u drugoj sobi, gdje nema grijanja.

Tu je i svekrva. Jako je povezana s djecom, a i djeca s njom, zar mislite da bi ona šutjela da ih zanemarujem? Siromašni smo, da, ali suprug radi, imamo njegovu plaću. Na žalost, s najmlađim djetetom idemo na fizikalne terapije u Zadar, potroši se na gorivo, a najviše na hranu, pa nemojte mi samo reći da djeca nisu sita. Kažu, vratit će nam djecu ako popravimo kuću?! – uzbuđeno je govorila Tomislava, kojoj su tek 22 godine.

Ona kaže da je potpuno svjesna da se ovdje radi o osveti iz Centra za socijalnu skrb Zadar, jer je sukob između njih kulminirao prije nekoliko mjeseci, kada su Tomislava i njezin suprug Ante sa svoga kućnog praga otjerali socijalnu radnicu (njezini su podaci poznati redakciji) i izvrijeđali je, a ona im je uzvratila jasnom rečenicom:

– Kunem vam se, ta vika na mene će vas koštati!

Tomislava i njezin suprug Ante (38) tako su postupili jer, kažu, tiranija iz Centra nije prestala otkad je Tomislava kao 16-godišnjakinja rodila, pa je bila pod njihovom paskom.

– Nabijaju mi na nos što sam radila kao petnaestogodišnjakinja. Jesam, skitala sam se, ali otkad sam rodila prvo dijete, živim s mužem skladno i odgovorno. On punih 18 godina radi na istom radnom mjestu. Zar bi ga držali da je loš, neodgovoran ili alkoholičar? – u suzama govori Tomislava, koja je ove godine, iz neba pa u rebra, doslovno u jednoj kuverti dobila hrpu papira s prijedlozima o oduzimanju djece.

U veljači je dobila rješenje o oduzimanju djece.

Na prozoru kuće sada "dežuraju" Tomislava i njezina svekrva. Nemaju plan. Otac radi. Djeca su "zalijepljena" za majku.Nitko, zapravo, ne zna što će se dogoditi...