Cijeli život smo naporno radili, imali smo sređen i osiguran život, nikom ništa loše nismo učinili, a onda smo zbog dva krivotvorena kupoprodajna ugovora ostali bez igdje ičega. Suprug mi je ubrzo umro, moja djeca i ja smo do danas raseljeni beskućnici, othranila sam ih na pomoći mojih prijatelja, ali nemamo svoj dom, živim kod sestara i rodbine, ogorčena sam nepravdom, poniženjima i mukama kroz koje prolazimo po hrvatskim sudovima. Ne znam do kada ću ovo moći izdržati, dokle ću imati snage čekati pravdu, zakon, pravnu državu ili kako se već to zove...
U te tri rečenice stane dvadesetak zadnjih godina života 71-godišnje Seke Javor.
– Jedne je noći u jesen 1991. godine na naš dom bačena bomba, grupa od 15-ak meni nepoznatih ljudi upala je u našu kuću, pretukli su moga teško bolesnog supruga Nikolu koji se tada liječio od karcinoma grla. Prebili su ga pred mojim i očima moje dvoje tada maloljetne djece, opljačkali su nas, odnijeli novac i odvezli se našim autom. Tko su oni bili, nije utvrđeno do danas. Nikoli se pogoršalo stanje, morali smo u Zagreb, a kada smo se vratili, naš je dom u potpunosti bio opljačkan i devastiran, nije se tu više moglo živjeti. Tako smo od imućne obitelji postali beskućnici, otišli smo kod Nikolinih roditelja u Zemunik Gornji. Onda je 18. travnja 1992. Nikola umro, godinu dana poslije naša je kuća minirana, a ja sam s djecom otišla u Beograd kod rodbine. Tamo sam 1996. doznala da netko rasprodaje našu imovinu i 1997. sam se vratila u Zadar – iznosi Seka Javor početak svoje pravne bitke za vlastitu imovinu.
Kada se obratila zadarskoj policiji, tamo je doznala da već "imaju podeblji dosje" o slučaju obitelji Javor. Prvi tračak nade pojavio se u listopadu 1999. godine, kada je tadašnji sudac Općinskog suda u Zadru Boris Babić u razmaku od 20 dana donio dvije pravomoćne presude, jednu protiv Orijane Koloper Botunac, a drugu protiv Mije Barešića. Oboje su osuđeni na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, oboje su počinili prijevaru, oboje su krivotvorili potpis Nikole Javora, što je sudac Babić nedvosmisleno utvrdio.
Nezakonite (g)radnje
Svaki od ta dva krivotvorena kupoprodajna ugovora odnosio se na dio zemljišta na kojemu je obitelj Javor imala veliku kuću s apartmanima, a u dvorištu je radio "bloketarski obrt". Drugi ugovor je Nikola Javor "potpisao" 18. travnja 1993., gotovo punih godinu dana nakon što je umro. Oba su krivotvorena ugovora uredno uvedena u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru.
– Nije on potpisao ni prvi, jer je bio u bolnici, teško bolestan. Kada su došle te pravomoćne presude, pomislila sam da će sve biti riješeno, da su sud i država utvrdili kako nam je imovina oteta i opljačkana i kako će nam biti vraćena. Ali, prevarila sam se! – nastavlja Seka Javor, koja tada nije ni slutila što je još čeka.
Iz Babićevih presuda jasno je da su na temelju krivotvorenih ugovora dogovarane i realizirane daljnje prodaje imovine obitelji Javor. Orijana Koloper Botunac je zemljište prodala Vinku Galešiću za 90.000 maraka, dok je Mijo Barešić "svoj dio" za 40.000 maraka prodao poduzeću za promet nekretninama "Diadora".
– Policija je Galešiću, koji je tada živio u Njemačkoj, rekla da je sudionik kupoprodaje na temelju lažiranog ugovora, te da se pod prijetnjom međunarodne tjeralice javi sudu u Zadru. Učinio je to – nakon sedam godina! On u međuvremenu prodaje zemljište zagrebačkoj tvrtki "Termokomerc", kojoj sud tek 2002. izdaje privremenu mjeru i zabranjuje im raspolaganje i korištenje naše nekretnine. I tada sam se ponadala, pomislila da nam je imovina zaštićena, ali "Termokomerc" u listopadu gradi svoj prodajni centar iako postoji privremena mjera i sudski postupak nije okončan! Odlazim na policiju, koja to nakratko zaustavlja.
Predsjednik Županijskog suda mi potvrđuje da se radi o nezakonitoj gradnji na mojoj nekretnini, ali, eto, "Termokomercova" zgrada je i sada tamo, izgrađena je. Upozoravala sam sve institucije o tome što se događa, pisala sam pisma predsjedniku RH, premijeru, DORH-u, Ministarstvu pravosuđa. Naivno sam očekivala pomoć, a dobivala sam odgovore da vjerujem sudskim postupcima, koji godinama traju i jasno je kako ih se i u kojem smjeru vodi. Neke moje zahtjeve sud je ignorirao po deset godina ili ih je odbijao, a u međuvremenu je "Termokomerc" otišao u stečaj i zemljište opet preprodano nekoj drugoj tvrtki – kaže Seka Javor, koja je upozorila sve te instancije da su joj uskraćena sva zakonska prava na pravično suđenje.
– Zbog nacionalnosti i vjeroispovijesti ostali smo bez tri kuće, desetak tisuća kvadrata skupocjenog zemljišta i danas nemamo ništa osim tuge, jada i dugova za sudske troškove koji se naplaćuju ovrhama na moju mirovinu od 1800 kuna. Imovina nam je oteta na barbarski način, a kasnije i perfidnim pravnim zavrzlamama koje još više povećavaju osjećaj nemoći žrtve i dubokog razočaranja. Ja drugog grada osim Zadra nemam, nemam ni drugu domovinu, a u ovoj sam obespravljena, opljačkana i moralno silovana. Imam osjećaj kao da se čeka da i ja umrem, što bi za mene, vjerujte mi, bilo olakšanje, ali ostala bi moja djeca. Zbog njih ne posustajem. Samo zbog njih – zaključuje Seka Javor.
Trakavica bez kraja
Sudskim postupcima oko imovine obitelji Javor ne nazire se kraj: neki od njih su stizali do Vrhovnog i Ustavnog suda, ali i Strasbourga, u nekima još traju žalbeni rokovi, mnoge dokaze sudovi nisu prihvaćali jer naknadni kupci "nisu mogli znati čija je to imovina", a jedan poznati zadarski odvjetnik, koji je u vrijeme "kuhanja" ove priče bio sudac, tvrdi da slučaj obitelji Javor svakako nije usamljen.
– Takvih je primjera bilo puno više nego što se zna. Sud se rukovodio takozvanom "pretpostavkom vlasništva" i "načelom povjerenja u zemljišne knjige", pa je obitelj Javor upućivao da u parničnim postupcima dokazuje da su preprodaje bile nezakonite i tako vrati svoju imovinu. U većini tih sporova bilo je niz povreda zakona i sudskih postupaka, to sliči na iscrpljivanje oštećene stranke. Pa u Hrvatskoj je još i danas iluzorno govoriti o "povjerenju u zemljišne knjige", a kamoli u ratnim i poratnim vremenima devedesetih. Nažalost, hrvatsko pravosuđe često funkcionira po onoj "brigo moja prijeđi na drugoga". Pravda? O tome ne bih govorio, jer sam pod dojmom, blago kazano, vidljivog traga "niske razine stručnosti" kod nekih sudaca i lokalnih pravosudnih institucija – kaže naš sugovornik, smatrajući da u ovom slučaju "sustav ni izbliza nije riješio ogromnu nepravdu".
Pravosudna kalvarija Seke Javor se nastavlja: 11. svibnja će u Benkovcu biti održano, očekuje se, završno ročište spora u kojemu Seka Javor traži, kolokvijalno rečeno, odštetu za duševne boli članova obitelji čija je kuća minirana i pred kojima je Nikola Javor pretučen, a njegova obitelj opljačkana. Predmet je vraćen s Vrhovnog suda, a pokrenut je još 2006. godine.
– Motiv za borbu nalazim u svojoj djeci, sada već i u njihovoj djeci, iako sam ja na izmaku životne snage i bitno narušenog zdravlja – zatvara svoju priču Seka Javor.
Dvije parcele nam je oteo – policajac
Kupili smo dvije parcele na Viru, 50-60 metara od mora, na predjelu Torovi. Imam kupoprodajni ugovor, ali ih nismo uspjeli upisati u zemljišne knjige jer tamo 1988. nije bilo urbanističkih planova. Te je parcele prodao policajac koji je s partnericom imao agenciju za nekretnine! Kada sam došla do njega, znao je što je uradio, jer mi je, umjesto povrata zemljišta ili novčane protuvrijednosti, ponudio – svoj auto! "Nemam novca, uzmi Alfu", rekao mi je. Dobila sam jednu presudu za te parcele od 600 i 580 kvadrata, ali je onda poništena, a moja je žalba čekala četiri i pol godine – navodi Seka Javor drugi slučaj u kojemu je njezinoj obitelji oteta imovina.
Postoji i treći: bliski rođak njezina pokojnog supruga Nikole krivotvorio je njezin potpis i zajedno sa svojom za 100.000 maraka prodao drugu kuću obitelji Javor, u Jadranskoj ulici u Zadru.
– Kada sam ga srela, ponudio mi je 2000 maraka. "Nisam došla po milostinju, nego po svoju imovinu", rekla sam mu – sjeća se Seka i tog slučaja, koji se također godinama vuče po sudovima.
Klima podesna za otimačinu
Kad su ugovori proglašeni nevaljanima, krivotvorinama, akterima je presuđeno. Znao je to i sud, znao je to i Zemljišnik, ali umjesto povrata imovine, ona je preprodavana nekoliko puta. Sve je to unaprijed isplanirano, postojali su razni privatni interesi, uključujući pravosuđe koje to nije sankcioniralo. Bila je to otimačina u političkoj klimi podesnoj za takve rabote – kaže Marko Marinović, zadarski odvjetnik koji je 10 prvih godina zastupao obitelj Javor.
Beskućnici s rješenjima za obnovu kuća
Moja djeca i ja smo beskućnici, ali smo valjda jedini beskućnici koji imaju rješenje o obnovi za čak dvije kuće! Podnijeli smo zahtjeve i država nam ih je odobrila. Rekli su mi: "Gospođo, samo nađite zemljište na kojem ćemo vam izgraditi kuću!" A ta ista država vrlo dobro zna da zemljišta nemamo, a zna i za način na koji smo ostali i bez zemljišta i bez svega ostaloga – kaže Seka Javor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....