StoryEditorOCM
Ostalobešćutni sustav

Očajni brat i sestra prosvjedovali ispred bolnice: Našu teško bolesnu majku prvo nisu htjeli primiti, a sada je otpuštaju bolesniju nego što je došla. Ona je u bolovima, zapomaže...

Piše Ana Vučetić Škrbić
2. veljače 2017. - 11:11
prosvjed_bolnica1-010217

Na glavnom ulazu u zadarsku Opću bolnicu u srijedu ujutro po pljusku sestra i brat Vesna i Boris Živko držali su transparente na kojima je pisalo: "Imaju li stari i bolesni ljudi pravo na dostojanstvenu smrt?“ te "Jesu li ljudi u bijelim mantilima liječnici ili krvnici?“

Ovakvim porukama javno su prosvjedovali protiv, kako kažu, bešćutnosti koju proživljava njihova teško bolesna 76-godišnja majka Eva koja već deset dana leži na Odjelu infektologije zadarske bolnice. Danas, u četvrtak, trebala bi biti otpuštena iz bolnice i to je glavni razlog zašto su njezini kći i sin s transparentima došli pred upravnu zgradu.

- Nakon brojnih muka da našu majku uopće prime u bolnicu, oni je u četvrtak žele otpustiti bolesniju nego kad je došla ovdje. Ona je u bolovima, zapomaže, jauče kad joj se dotakne noga, a oni nju žele otpustiti. Ako ustraju u tome, ja ću ovdje ispred bolnice podignuti šator.

Neka je onda otpuste ovdje na ulicu da bude skupa sa mnom, jer ja ću ovdje biti i prosvjedovati sve dok ona ne dobije bolničku i ljudsku skrb kakvu zaslužuje svaki bolesnik - kazao je uzrujano sin Boris.

Eva Živko pretrpjela je dva moždana udara, a nakon drugog, teškog udara od prije dva mjeseca, ostala je nepokretna i ne može govoriti. Već je jednom bila hospitalizirana u zadarskoj bolnici, no na rehabilitaciji koja je uslijedila u Biogradu dobila je crijevnu bakteriju zbog čega je liječnik ponovno šalje u Zadar, ovog puta na infektologiju.

- Tamo je prvo nisu željeli primiti. Zato smo je prebacili u Dom "Ivan Pavao II." u Biljanima, ali njoj je bilo sve lošije, pa je liječnik iz Doma ponovno šalje u zadarsku bolnicu na zarazni odjel. Naravno, tamo je opet nisu primili jer po njima "nema indikacija za bolničko liječenje“. Tek nakon svađe s liječnicima, prijetnjom mojom novinarskom iskaznicom i šest sati borbe majku su zadržali na Odjelu infektologije - tvrdi kćerka Vesna koja je jučer doputovala iz Zagreba gdje živi.

Nakon deset dana boravka na odjelu, iz bolnice su dobili obavijest kako je crijevna bakterija sanirana i kako će majka biti otpuštena, no sin i kći tvrde kako je njezino stanje jednako loše.

- Što sada da radimo? Da je odvedemo u Dom iz kojega će nas ponovno vratiti natrag u bolnicu jer njoj nije dobro? Što mi preostaje nego da ovdje podignem šator? Ovo nije samo priča o našoj majci nego tek jedna u nizu priča o bešćutnosti hrvatskog bolničkog sustava - tvrdi Živko.

U ravnateljstvu zadarske bolnice s ovim su slučajem dobro upoznati, no, kako nam je jučer rekao dr. Edi Karuc, pomoćnik ravnatelja, liječnici jednostavno nemaju što učiniti jer stanje Eve Živko više nije akutno, ona je klinički potpuno stabilno i bolnica više nije mjesto za njezino liječenje.

Njegove riječi potvrđuje i dr. Marija Perić-Bešlić, liječnica sa Zaraznog odjela.

- Napravili smo sve što smo mogli. I točno je da Eva Živko uopće nije bila slučaj za hospitalizaciju, ali primljena je zbog inzistiranja kćerke koja nam je prijetila da će biti skandal u novinama. Zbrinuli smo je najbolje što smo mogli iako po nama, ponavljam, ona nije ni trebala biti u bolnici. Njezino stanje sada je stabilno, s infektološke strane sve je sanirano i otpuštamo je kući. Njoj više ne treba bolnica, treba joj samo njega. Ali, rodbina je sada ne želi preuzeti - rekao nam je jučer dr. Karuc.

- Dva puta smo primili sina Eve Živko, razgovarali s njim, nudili mu da ćemo organizirati prijevoz do Doma, ali on to odbija i želi da majka i dalje ostane u bolnici. Ali bolnica ne može brinuti o svim socijalnim problemima ovoga društva, mi smo svoje napravili - kaže dr. Karuc.

Na pitanje što će učiniti ako sin zaista podigne šator pred bolnicom, dr. Karuc nam je odgovorio:

- Ne znam, zaista ne znam. Vjerojatno pozvati socijalnu službu jer ovo više nije pitanje bolnice.
 

Liječnicima prijete svaki dan

O prijetnjama i neugodnostima koje doživljava prof. dr. Boris Dželalija, šef Infektološkog odjela, zato što je odbio hospitalizirati Evu Živko jer po njegovoj stručnoj procjeni nije trebala biti u bolnici, obavijestili smo i Ministarstvo zdravstva i Hrvatsku liječničku komoru.

- Ovakvo stanje dok pokušavate raditi svoj liječnički posao više se ne da izdržati i morali smo reagirati - kaže dr. Karuc.

Na pitanje je li riječ samo o ovom slučaju, pomoćnik ravnatelja kaže:

- Ne. Ovakve stvari i prijetnje liječnicima postale su svakodnevne i netko mora reagirati.

Oteto dostojanstvo

Ovo nije samo priča o Evi Živko, ovo je priča o stotinama sličnih slučajeva u Hrvatskoj.

Dok je jučer pred zadarskom bolnicom okupljenim novinarima izgovarao ove riječi, Boris Živko vjerojatno ni sam nije bio svjestan koliko je u pravu.

Doduše, s jednom razlikom. On je priču svoje majke nazvao isključivo "liječničkom bešćutnošću“, ali to zapravo nije priča ni o liječnicima ni o bolnicama, već o bešćutnosti cijelog jednog sustava koji je na ljude poput Eve Živko jednostavno zaboravio.

Oni su stari, teško bolesni, često i nepokretni, i ne mogu se brinuti sami za sebe. Za bolnicu nisu jer, reći će vam to svaki liječnik, bolnica nije socijalna ustanova da se brine za nečije roditelje. Mjesto u staračkom domu, pogotovo u stacionaru za nepokretne, teže je dobiti nego zgoditak na lotu, a najmanje pet tisuća kuna mjesečno za smještaj u privatnoj ustanovi, gdje ipak postoji zdravstvena skrb, danas nema svatko.

I što s takvim pacijentima? Što s ljudima koji su u još težem stanju od Eve Živko? S teškim onkološkim, neurološkim ili dementnim bolesnicima kakvih je u ovoj zemlji nekoliko desetaka tisuća godišnje?

Za razliku od "normalnih zemalja“, gdje postoji cijeli sustav palijativne skrbi i ustanova koji teškim bolesnicima osiguravaju sveobuhvatnu aktivnu skrb i pravo na najbolju moguću kvalitetu života unatoč teškoj bolesti, Hrvatska je tužan europski primjer gdje ovakva vrsta skrbi nije niti uključena u zdravstveni sustav. U Hrvatskoj su takvi bolesnici samo i isključivo briga svojih obitelji.

Jesu, to nitko ne spori, ali nisu li i obveza cijelog društva i istog onog socijalno-zdravstvenog sustava kojega su i sami izgradili izdvajajući od svojih plaća dok su bili zdravi? Isti taj sustav sada im je dužan osigurati barem dostojanstvo u bolesti i nemoći.

16. prosinac 2025 10:07