Iznenadna smrt zadarskog nadbiskupa
msgr. Ivana Prenđe, koji je preminuo u snu i prethodno nije ni od čega bolovao, u ponedjeljak je dočekana s nevjericom. Monsinjora Prenđu Zadrani i šira javnost nisu doživljavali samo kao prvog čovjeka zadarske Crkve nego prije svega kao humanu, toplu i suosjećajnu osobu, kojoj su se uvijek mogli obratiti.
Od 1990. godine, kada ga je Papa Ivan Pavao II. imenovao nadbiskupom koadjutorom, Ivan Prenđa nezaobilazna je ličnost u Hrvatskoj gdje je u javnom životu postavio nove kriterije u ulozi Crkve, u sustavnoj i upornoj brizi za malog čovjeka, u organizaciji i osmišljavanju novih oblika socijalne, savjetodavne i svake druge pomoći ljudima, a sve to u osvit Domovinskog rata gdje je odigrao posebnu ulogu.
- Bez obzira na to što je rat i što su u tim okolnostima mnoge stvari opravdane, zadržite u sebi ono kršćansko i moralno. Čovjek i ratu mora ostati čovjek – njegove su riječi koje je uputio zapovjednicima svih postrojba sa zadarskoga područja uoči akcije “Maslenica“.
To je učinio na poziv generala Ante Gotovine, došavši u zapovjedništvo prije velike oslobodilačke akcije. Iako blago, msgr. Prenđa je jednako gorljivo, zauzimajući se uvijek za istinu i pravičnost, upućivao kritike radu same Crkve, što zasigurno nije praksa hrvatskih nadbiskupa.
Lani je u Zadru, i to doslovno s oltara, poručio da svećenici trebaju više činiti za narod.
- Povjereni nam narod ponekad se osjeća zapuštenim s raznih strana. Mi moramo čuti njihov vapaj. Upitajmo se može li se i nama spočitavati udio u toj zapuštenosti? Trebamo li više činiti? Nema nikakve sumnje da trebamo - rekao je u propovijedi msgr. Ivan Prenđa.
Neposrednost, jednostavnost, ljudska toplina i prihvaćanje čovjeka u svoj njegovoj ljudskoj širini bile su samo neke od odlika nadbiskupa Prenđe. Ni za jedan novi program koji je posljednjih godina pokrenuo Caritas Zadarske nadbiskupije, a upravo ovaj Caritas po opsežnosti programa slovi za najboljeg u Hrvatskoj, čelnici se nisu brinuli hoće li ga nadbiskup Prenđa odobriti.
- I zadnja kuna iz biskupije treba ići onima koji su u potrebi - njegove su riječi čelnicima Caritasa.
Kako je branio Gotovinu
Msgr. Prenđa svjedočio je i na Haaškom sudu, u svibnju prošle godine, što je učinjeno pisanim i telefonskim putem. Donosimo dio njegova do sada neobjavljenog svjedočenja:
“Tijekom ratnih godina general Gotovina je češće dolazio u biskupsku kuću, u prigodama Uskrsa, Božića i Nove godine. Dobro se poznavao s mojim prethodnikom msgr. Marijanom Oblakom. Razgovarali su na francuskom jeziku, poznavali su francusku kulturu i jezik. Poznajem generala Gotovinu niz godina, poznajem ga kao vjernika i čovjeka koji poštuje sve ljude neovisno o njihovoj vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti.“
“U siječnju 1993. godine nazvao me general Ante Gotovina i upitao me mogu li doći u Šepurine i održati dočasnicima i časnicima kojima je on zapovijedao jednu konferenciju na temu ‘Etika u ratu i miru’. Konferenciju sam održao 18. siječnja 1993. godine pred više desetaka časnika i dočasnika. Tekst sam sačuvao i pročitao sam ga pred više tisuća ljudi na zadarskom Narodnom trgu 26. srpnja 2001. godine, prilikom predstavljanja knjige o životu generala Gotovine autora Nenada Ivankovića.“
“Unatoč činjenici da su snage UN-a preuzele odgovornost na području južnog sektora, u nadbiskupiji su 104 sakralna objekta teško oštećena ili potpuno razorena, 12 crkava je srušeno, vjernici su potpuno ili djelomično iseljeni iz 43 župe, a 17 svećenika je prognano. Na području Zadarske nadbiskupije su od 1991. do 1994. godine poginule 504 osobe, većinom civili.
Nedužni civili ubijeni su u Jasenicama, Kruševu, Bruškoj, Benkovcu, Murvici, a u Škabrnji i Nadinu su masakrirani.“
|
 |
| CROPIX |
Zadar direktno pod Vatikanom
Povijest zadarske nadbiskupije jedna je od najzanimljivijih u povijesti Katoličke crkve na području Hrvatske. Naime, ona je već 80 godina pod izravnom upravom Vatikana, a ne struktura Crkve u Hrvatskoj.
Prema novom crkvenom zakonu takve biskupije u pravilu više ne bi trebale postojati. Ima već neko vrijeme da je Vatikanu upućena molba za rješavanje statusa zadarske nadbiskupije. Međutim, Rim je naputio hrvatskim biskupima da daju prijedlog kako će se riješiti. Moguća su dva rješenja: da šibenska ili lička biskupija postane sufragan (da se podredi zadarskom nadbiskupu) – što je potrebno za imenovanjem metropolije. Druga mogućnost jest da Sveta Stolica može jednostavno zadarsku nadbiskupiju imenovati biskupijom. Kada je grad Zadar Rapalskim ugovorom 1920. predan Italiji, protjeran je metropolit cijele Dalmacije, zadarski nadbiskup Vinko Pulišić.
U izmijenjenim političkim prilikama u Zadru je postavljen za nadbiskupa Petar Dujam Munzani, pod čiju je jurisdikciju spadao onaj dio zadarske nadbiskupije koji je pripadao Talijanima. Zadarska nadbiskupija, koja je ostala bez svoga središta, povjerena je u svom preostalom dijelu šibenskom biskupu kao apostolskom administratoru. Bulom “Pastorale munus” godine 1932. određene su nove granice nadbiskupije i ukinuta je metropolija u Zadru.
Teritorij koji je ostao slobodan od talijanske okupacije, povjeren je šibenskom biskupu kao apostolskom administratoru sa svim pravima “uobičajenog” biskupa, dok Sveta Stolica drukčije ne odredi.
U ratu, posebno 1943.-1945., grad Zadar je gadno oštećen te nije bilo ni jednog objekta koji je ostao čitav. Budući da je središte crkvenog života bilo još u Šibeniku, na molbu zadarskog svećenstva 30. travnja 1948. bila je apostolska administratura zadarska pripojena svojoj matici i nadbiskupija obnovljena u svojim starim granicama.
Upravu je preuzeo nadbiskup Munzani, koji samo dva mjeseca ostaje na svojoj dužnosti i optira za Italiju. Godine 1961. papa Ivan XXIII. imenuje Matu Garkovića rezidencijalnim zadarskim nadbiskupom. Nadbiskup Garković umro je 1968., a na njegovo mjesto kao kapitularni vikar, a zatim i rezidencijalni nadbiskup imenovan je msgr. Marijan Oblak kojega nasljeđuje kao 68. zadarski nadbiskup msgr. Ivan Prenđa, koji je od 1990. bio zadarski nadbiskup-koadjutor s pravom naslijeđa (automatski nasljednik kada biskup umre), a nadbiskup ordinarij postaje dana 2. veljače 1996.
saša horvat
|
lada klameta / epeha / vladimir ivanov / cropix
|
Molba Papi
Nadbiskup Prenđa je otvorio pitanje statusa Zadarske nadbiskupije koja je već 80 godina izvan struktura Crkve u Hrvatskoj, izravno podložna Svetoj Stolici. U tom smislu uputio je molbu svetom ocu Benediktu XVI. da on kao vrhovni pastir Crkve uzme u razmatranje položaj zadarske crkvene pokrajine kao “izuzete biskupije“.
|
|
Prva župa - Škabrnja
Ivan Prenđa se rodio 31. prosinca 1939. godine u Zemuniku Gornjem kod Zadra. U Zadru je završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a u Zagrebu Katolički bogoslovni fakultet. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. godine u Zadru, kada je imenovan za župnika u Škabrnji. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom 29. ožujka 1990. godine, a biskupsko ređenje slavljeno je 9. lipnja iste godine. Službu nadbiskupa Zadarske nadbiskupije preuzeo je 2. veljače 1996. godine. Bio je ravnatelj Hrvatskog Caritasa, te je i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao mnoge službe.
|
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....