Organizirani Talijani nam daju lekcije o zadrugama

Iako je gospodarska suradnja iz Zadra s talijanskim kolegama u Anconi još uvijek „tanka“, mr. Petar Pedišić, viši stručni suradnik Odsjeka za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore u Zadru, nastoji je oživjeti konkretnim projektima u poljoprivredi.

- Moja iskustva s talijanskim kolegama su dobra. Oni su sjajni u poljoprivredi, vrlo organizirani. Mi smo s njima dosta surađivali na planu osposobljavanja panela i školovanja senzorskih analitičara ekstradjevičanskog maslinovog ulja. To smo radili s Oleom iz Pesara koji su vrhunski profesionalci i koji su praktično bili naši učitelji.

Poštivajući visoke standarde mi smo tu puno naučili, jer oni su u tome jedni od najboljih u Italiji. Postoje bitne razlike domaće i talijanske poljoprivrede. Njihova skoro potpuno funkcionira preko kooperative, preko zadružnog udruživanja, koje je temelj svega, jer mali proizvođač jednostavno ne može brinuti o toliko različitih poslova koje mora obaviti dok plasira jedan proizvod na tržište.

Unatoč trudu cijele obitelji, ne stigne to sve obaviti i zato je tu neminovno zadruga koja će to odraditi: i otkup i plasman proizvoda i naplatu, uz sigurno plaćanje. Zadruga će uskočiti nekada s obrtnim sredstvima kad ne stigne novac na vrijeme.

- Zadružno udruživanje i taj način rada se kod njih pokazao odličan. Funkcionira jako dobro, a sve to uvjetuje i velika zemlja, jako tržište, njihova potrošnja domaćeg proizvoda koja iznosi 80 do 90 posto. Sve što proizvedu to i potroše i još preko toga i uvoze, pogotovo kod ulja i vina, jer im se više isplati izvesti po dobroj cijeni, a uvoze opet dosta iz Tunisa, Maroka, Španjolske, kaže Pedišić.

Ipak, Zadar ima proizvode s kojima može konkurirati i na talijanskom tržištu kada Hrvatska uđe u Europsku uniju. To su vrhunska maslinova ulja što dokazuju medalje koja zadarski maslinari osvajaju i na međunarodnim natjecanjima. Tamo se vidi da domaća ulja ne zaostaju, ali ih ima malo. Količine su manje, kao i vina. Španjolska proizvede ogromne količine ulja, ali po znatno nižim cijenama nego maslinar u Hrvatskoj koji radi na površini od 100 do 200 stabala.

Potrebno je uz kvalitetu hrvatskih proizvoda, podignuti i konkurentnost, ističe Pedišić i zaključuje: - Italija nam u tom smislu može služiti kao uzor, jer njihov proizvođač ima prosječno oko 3,5 hektara po obiteljskom gospodarstvu, a kod nas je taj prosjek puno manji.

Oni su sve to vremenom uspjeli prevladati i doći do optimalnog odnosa života, rada, proizvodnje i zarade. To je ono gdje mi tek moramo doći. Iako njihova poljoprivreda čini niti 4 posto zaposlenih ljudi, odnosno 4 do 5 posto BDP-a zajedno s ribarstvom - što u nekim omjerima izgleda malo - postoje indirektne koristi od poljoprivrede koje su velike i značajne, ne u samoj Italiji već i u čitavoj Europi.