Otok otkupili pa ga polako prodaju Zagrepčanima

Prije sto godina 89 tadašnjih obitelji s Vira dobilo je pravo otkupa svog otoka, koji je do tada bio u posjedu trgovačke obitelji Bakmaz. Virani su do tada bili koloni Bakmazovih, koji su po jednoj verziji otkupili otok od grofova Crnice koji su otokom upravljali 300 godina, a po drugoj grof je izgubio otok kartajući s Bakmazovim zetom.

Raspodjelom otoka svaka je virska obitelj otkupila po 260 hektara zemlje, ali u posljednjih 40 godina Virani su prodali dio svoje djedovine, zbog čega je Vir postao simbol divlje izgradnje.

Prvi je s prodajom zemljišta započeo Joso Gržeta, koji je tada bio direktor zadruge i predsjednik mjesne zajednice, a danas, iako ima 82. godine, i dalje ga Virani zovu Kraljem.

- Ja sam kralj Vira, jer sam upravljao tim otokom 42 godina. Zaslužan sam što je Vir dobio most i spriječio sam gradnju nuklearne centrale koju su tada zagovarali svi, uključujući tadašnjeg predsjednika SO-a Zadar Ivicu Maštruka. Posljednja je bila Titova riječ, kada je na plovidbi prema Puli 1978. godine kod svjetionika izjavio da se na Viru ne smije graditi nuklearka - podsjeća Gržeta.

Iako se u javnosti često tumačilo kako je masovna gradnja vikendica, koja je dovela do devastacije otoka, započela upravo kako bi se spriječilo dovođenje nuklearke, Gržeta, ali i ostali naši sugovornici, razlog prodaje otoka vide u ekonomskoj potrebi Virana da prodajom terena dođu do novca. Joso Gržeta je tu bio u prednosti, jer, priznaje, on je prvi znao da će se graditi most.

- Bio sam u potrebi i 1971. prvi sam započeo prodaju. Prvi tereni prodavali su se za 15 DEM po metru četvornom, a 1986. godine ta je cijena bila 25 njemačkih maraka. Danas je, dodaje Gržeta, dosegla 100 eura. Prvi tereni, a ujedno i prvi vikendaši bili su Zagrepčani. Gržeta je, kaže, strogo kontrolirao kome se tereni prodaju i imao je bilježnicu s 6 200 upisanih podataka o doseljenicima na Viru, ali mu je netko otuđio.

Nekadašnji moćnik Joso Gržeta tvrdi kako je pokušao 1984. godine donijeti plan gradnje, ali je bio izložen prijetnjama onih kojima je odgovarala anarhija u prostoru. Vir danas ima Prostorni plan, ali sinovi povratnika iz SAD-a Romana Radovića (Puškica) ne mogu graditi.

- Imamo zemlje koju nismo prodavali, ali se niti jedan teren ne nalazi u građevinskom području - ogorčeno će Radović.

U SAD-u je jako puno iseljenih Virana, a na otoku su ostali stariji ljudi, koji će, kao što je to najavljuje Ante Radović (Šljiva) morati prodati teren kako bi se smjestio u starački dom na Viru.

Taj 80-godišnji Viranin posjeduje i pismo koje je njegova obitelj, kao i neke druge, dobila od opunomoćenika obitelj Bakmaz da može otkupiti zemlju. Danas mu, kazat će, nije žao što se zemlja prodavala, jer su to radili iz neimaštine oni koji su ostali na otoku, dok su ostali otišli navigavati ili put obećane Amerike.