Petričić prijavila Vrančića: Kažu da sam uvrijedila ‘važne ljude’

Ključnim za svoju smjenu Draga Petričić smatra to što je odbila zahtjev državnog tajnika Zdravka Livakovića, upućen joj preko Živka Kolege i Zvonimira Vrančića, da nezakonito poništi odluku o kazni za Hrvatske ceste od 600 tisuća kuna zbog nezakonite obnove Puta Nina

piše Predrag Opačić / epeha

Protiv gradonačelnika Zadra Zvonimira Vrančića kaznenu je prijavu podnijela pročelnica Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Draga Petričić, i to zbog načina na koji ju je Vrančić odlučio smijeniti. Ključnim za svoju smjenu Petričić smatra to što je odbila zahtjev državnog tajnika Zdravka Livakovića, upućen joj preko Živka Kolege i Zvonimira Vrančića, da nezakonito poništi odluku o kazni za Hrvatske ceste od 600 tisuća kuna zbog nezakonite obnove Puta Nina.

− Gospodin Vrančić sa mnom je obavio pet višesatnih razgovora, od kojih su prva dva bila prijateljska i na temu mojih 15-godišnjih odličnih radnih ocjena te izuzetnih radnih rezultata u radu UO-a koji vodim. Tada je dogovoreno da s takvim radom i nastavim. Na trećoj seansi ploča se mijenja, pa se od mene traži suglasnost za smjenu jer je jasno da se osobu s takvim rezultatima u pravnoj državi ne može razriješiti.

Tko je ‘pritiskao’ gradonačelnika?

Uz sva moja nastojanja da doznam zašto i tko to traži, jedino sam doznala da to traže građani i investitori, da se na njega vrši “strašan pritisak“, pri čemu nikada nije spomenuo ni jedno ime. Odbila sam davanje suglasnosti za smjenu jer bih time priznala nestručan i nezadovoljavajući rad, kojega u mojem slučaju nema − kaže Petričić, a pravi povod smjeni vidi u slučaju obnove Puta Nina.

− Odbila sam gradonačelniku Vrančiću, kao i prethodnom gradonačelniku, zahtjev prenesen od državnog tajnika Zdravka Livakovića da poništim ili uništim zaključak o kazni u iznosu od oko 600 tisuća kuna Hrvatskim cestama za nezakonitu gradnju na Putu Nina. Kolega je prihvatio, ali Vrančić očito ne prihvaća da bi takav moj postupak bio teško kazneno djelo, ali i da osobe koje utječu na takav postupak čine kazneno djelo. Pritom mi je rečeno da su “neki važni ljudi jako uvrijeđeni“. Od tog mi je trenutka bilo jasno da ću biti smijenjena − tvrdi Petričić.

Gradonačelnik Vrančić potvrđuje da je o Putu Nina razgovarao s pročelnicom, ali s drugim motivima:

− Nakon preuzimanja dužnosti predočena mi je relativno nezgodna situacija da u toj vitalnoj investiciji Hrvatske ceste, kao investitor, pri traženju građevinske dozvole nisu imale projekt raskrižja kod gradskog deponija.

Zbog nedostatka tog projekta, koji se mogao naknadno dostaviti, naš je upravni odjel odredio kaznu od oko 600 tisuća kuna, pa sam razgovarao s pročelnicom Petričić da pokušamo pronaći zakonito rješenje za taj problem. Gradski su mi pravnici rekli da se taj projekt mogao i naknadno dostaviti, te da je Upravni odjel u tom slučaju trebao izdati rješenje, makar i negativno, a HC se mogao žaliti. Pročelnica Petričić rekla je da će o tome razmisliti, ali do danas ne znam što je učinila − kaže gradonačelnik Vrančić, te još jednom potvrđuje da je imao dosta prigovora i građana i krupnih investitora na sporost u rješavanju njihovih zahtjeva za dozvole, te na nedostupnost pročelnice Petričić. Dodaje da ni o jednom konkretnom slučaju s pročelnicom uopće nije razgovarao.

 − S indignacijom odbijam da sam u razgovoru s bilo kim zagovarao bilo kakva nezakonita rješenja ili zastupao interese bilo kakvog lobija − zaključuje Vrančić.

− Ako se pod investitorima kojima sam nedostupna smatraju i oni koji su tražili da s njima ručam i večeram, da im dopustim da mi grade ili opreme kuću ili stan, ili plate zimovanja, e onda priznajem: kriva sam, za takve sam nedostupna i bit ću − uzvraća Petričić.

Nastavak će se čuti u sudskom sporu.

Prijetnje u kampanji Kad sam odlučila izići na lokalne izbore kao nositeljica nezavisne ženske liste, bilo mi je jasno što nakon toga slijedi, jer sam prva i jedina od oko 200 zaposlenika gradske uprave koja je ikad pomislila javno iznijeti da ne misli kao vladajuća garnitura. Ipak, nisam očekivala da će mi biti naloženo da odmah povučem kandidaturu pod prijetnjom da me “nigdje neće biti kada prođu izbori“, da ću biti “pukovnik ili pokojnik“. A kada sam to odbila, zahtijevalo se da barem “moje kokoši“, kako nas se nazvalo, moraju glasovati za Zvonimira Vrančića. Odgovorila sam da “moje kokoši“ imaju pametne glave i da će same odlučiti.