Prvi put sam bio Djed Mraz 1987. godine, u Domu sindikata. Pozvali su me tada, kao glumca amatera iz grupe “Tokar”, rekli mi da imam dubok glas i da obučem kostim. Tko je tada mislio da će ta moja uloga trajati bez prekida, i danas oblačim kostim i dijelim darove, a tako će se i nastaviti - kaže Dragan Veselić, glumac Kazališta lutaka Zadar, koji je na daskama odigrao brojne uloge, no lik Djeda Mraza traje najdulje.
- Traje toliko dugo da vidim drugu generaciju: dajem darove djeci čiji su roditelji od mene kao djeca dobivali darove. Hm... Tješim se da nisam star, nego da sam rano počeo biti Djed Mraz - kaže Veselić. Djed Mraz ili Djed Božićnjak? - Prestao sam se time opterećivati i zadnjih godina djeci kažem da sam ja njihov “omiljeni, veseli, dobri djedica”. Pa kako tko hoće, tako me zove. Meni je svejedno, a devedesetih sam znao pitati roditelje da dvotrećinskom većinom i dizanjem ruku odluče jesam li Djed Mraz ili Djed Božićnjak. Zaista su uvijek glasali! Nekad sam bio jedno, nekad drugo. Ustvari, ja sam uvijek isto, samo me se naziva na dva načina - govori Veselić.
U pitanju je nevjerojatno angažirani Djed Mraz: osamdesetih je dolazio u Sindikat, u radne organizacije s tisućama radnika, angažiran je na gradskim dočecima Nove godine, darove je donosio avionom na pistu, policijskim brodom na obalu, dolazio je kočijom, obilazio vrtiće, redovito primao djecu u Kazalištu lutaka, odlazio na Odjel pedijatrije u bolnicu, išao u privatne kuće...
‘Pustimo djeci njihovu maštu, a i meni moju’
- Mislim da još jedino helikopterom nisam pristupao “zadatku”.
Avionom, “pilatusom”, kružio sam iznad Zračne luke i sletio na pistu gdje su me čekala djeca. Tako su željeli zaposlenici Zračne luke, za svoju djecu. Policijskim brodom “Brzi” sam s mora stizao na obalu pred djecu, po želji Pomorske policije. Dođem u privatnu kuću kada me netko nazove, to ispadne cijeli šou, jer nahrupe sva rodbina, susjedi...
Eto, dijelim darove i s djecom razgovaram 25 godina. I nije mi dosadilo, djeca su uvijek dobra, guštam s njima - ispričao je Veselić.
Kao glumac, objašnjava da djeci treba pustiti da vjeruju u “djedicu”. Vjeruju i u sve likove u predstavama Kazališta lutaka i doživljavaju ih stvarnima. S vremenom shvate što je kazalište, pa tako i tko je “djedica”...
‘Baka Mraz morala je ostati na Sjevernomu polu’Nikad nisam samo podijelio darove, sa svakim djetetom popričam. Oni mi govore tko ih ljuti, što vole, što žele za dar... Bilo je nevolja, jednom nisam znao što je MP 3, jednom sam pitao dječaka što voli jesti i on je gromoglasno u mikrofon odgovorio “meso, meso!”, a roditelji su mu vegetarijanci... Neugodnjak, hehe. Djevojčice često pitaju gdje je Baka Mraz, pa objašnjavam da je Baka morala ostati na Sjevernom polu jer tamo stižu sva njihova pisma... |
ŠIBENIK ‘Sidi, dušo, i baba ti je sidila meni na kolinu’Davne 1971. godine prvi put sam odjenuo ovu prepoznatljivu crvenu odoru i počeo svoj dugogodišnji staž Djeda Mraza, pa onda Djeda Božićnjaka...Trebam li dodati i svetog Nikole?! Ne trebam... Onda dobro - graničit ću se na “djedovski” repertoar. Uglavnom, te mi je prve godine došla po dar jedna djevojčica. Imala je možda pet godina. Nevjerojatno ali istinito: ovih je dana dovela svoju unučicu i kad mi je prišla, odmah ju je počela gurkati: “Ajde, dušo, lipo sidi didu na kolino da te slikam!” Nisam mogao odoljeti, pa sam kazao maloj: “Sidi, sidi, dušo... i baba ti je sidila meni na kolinu...”
Priča mi to, uz smijeh, Anđelko Babačić, najomiljeniji i najtraženiji šibenski Djed Božićnjak, ali i prepoznatljivi lik iz bezbrojnih dramskih komada kojeg je posvemašnja ljubav za glumački izričaj neodvojivo vezala za šibensko Kazalište već pola stoljeća. ‘Sada mogu i bez šminke’Ne shvaća svoje prosinačko “djedovanje” kao nezahtjevnu glumačku rolu u sapunici dugoj 40 godina ili, još gore, lako odrađenu gažu. - Stvarno nastojim biti Djed Božićnjak od glave do pete. Doduše, nekad mi je za to trebalo puno više šminke i vate, a sada mogu i bez šminke... Šalim se. Izgled je važan, a važno mi je, također, približiti se i gestom, i riječju tom liku iz bajke jer ta bajkovitost je djeci toliko dobrodošla. Svima se zrcale okice, trepere od radoznalosti..., upijaju svaku riječ, smiju se, plaču, ljube me... Pa tko bi im to upropastio lošom glumom? Onog trenutka kad obučem odijelo i stavim kapu, ja sam Djed Božićnjak i sa mnom je “civilna” komunikacija nemoguća - uvjerio me je Anđelko kojega sam, nasreću, zatekla “u civilki”, pokraj HNK, daleko od laponskog štiha. Bio je “samo” legendarni šibenski glumac i hrvatski dramski umjetnik. “Djedovski” mu je bio samo osmijeh. |
DUBROVNIK ‘Sobove i sanjke ostavio sam na Sjevernom polu’
- Dopala me ova blagdanska zadaća jer sam najmlađi vozač “Libertasa”. Ispočetka sam imao tremu, no brzo sam se navikao na najmlađe putnike. Jako su zabavni i stalno me nasmijavaju svojim upitima. Najviše ih zanima zašto nisam bradat, a ja im kažem da sam još mladi Djedica i da će mi bijela brada izrasti dogodine, na zimu. Dotad moram nabaciti još 20 do 30 kilograma da izgledam uvjerljivije - šali se 25-godišnji vozač Mario Paradžik koji, za razliku od starijih kolega iz ledenih pustara Laponije, nema problema s otkrivanjem identiteta i (post)božićnih zaduženja. Od Badnjaka svakog jutra kreće s Pila i kruži Dubrovnikom u društvu najmlađih, njihovih roditelja, ali i stranih turista što se za 10 kuna rado priključe blagdanskoj vožnji autobusom Djeda Božićnjaka, koji je nerijetko i turistički informator. - Stranci često slikavaju mene i moju pomoćnicu “Djedicu” Natašu, koja tijekom vožnje putnike časti bombonima i pjeva im božićne pjesme. Djeca jednostavno obožavaju fotosessione s Djedom Božićnjakom. Dok se fotografiramo, mnogi se raspituju gdje sam sakrio sobove i sanjke s darovima. Izvučem se tako što slažem da sam zapregu morao ostaviti na Sjevernom polu jer je u Dubrovniku prevruće - pripovijeda nam Mario koji za sljedeće blagdane predlaže i neke poboljšice. - U autobusu svakako moramo uvesti glazbu i zvončiće, da pojačamo ugođaj. Mogli bismo produljiti i termine vožnje - smatra Mario, upravljajući specijalnim vozilom koje ovih dana premijerno prometuje Gradom na inicijativu dubrovačke Turističke zajednice i gradskog društva “Libertas”. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....