Denis Barić o prijedlogu novog Zakona o otocima, vodovodizaciji otoka i problemima otočana

Prošlotjedna rasprava o prijedlogu novog Zakona o otocima u Hrvatskom saboru nije suštinski donijela ničeg novog. Vlada Republike Hrvatske kao predlagač želi unaprijediti život za oko 130.000 otočana na pedesetak naseljenih otoka s poboljšanjem mjera koje se tiču razvojne politike, odnosno prometne povezanosti, potpora za poslodavce, razvoja civilnog društva i – vodoopskrbe. Predviđene su također dodatne mjere za područja zelene i energetske tranzicije, zaštite okoliša te mjera subvencioniranja cijene prijevoza vode na otoke i naselja koja nisu spojena na vodovodne sustave. To mjere vrijede kako za otočane, tako i za gospodarstvo.

– Aktualni Zakon o otocima jednako je dobar kao i ovaj novi u prijedlogu. Zakon nije sporan, ali je problematična njegova provedba i konkretna implementacija u realnom životu. Ovaj Zakon traži da se donese mnoštvo podzakonskih akata, što znači da neće funkcionirati bez tih akata. U tom kontekstu svakom zakonu uvijek nešto nedostaje, a najčešće pravilnici koji bi objasnili kako će se što provesti. U praksi to nitko ne zna i zato je zakon ponekad neprovediv – kaže prvi čovjek Otočnog sabora Denis Barić, udruge koja se već 24 godine bavi razvitkom otoka. Otočni sabor osnovao je Zlatko Sorić iz Velog Iža s istomišljenicima iz Hvara, Korčule i Šolte s idejom da se otoci u praktičnom i životnom smislu približe Vladi RH. Udruga je u prvoj dekadi postojanja prerasla u stranku i taj je politički „korak naprijed, nazad dva“ doveo do privremenog gašenja aktivnosti udruge. Barić je preuzeo Otočni sabor prije petnaestak godina kako bi otoke vratio na ranije utvrđeni smjer plovidbe te kako bi svaki naseljeni otok na Jadranu imao svog predstavnika. Želja je bila da se s bilo kojom Vladom uspostavi primjerena razina komunikacije, kako bi se otočni problemi uspješno rješavali.

– To smo uspjeli. Imali smo dobru komunikaciju i konstruktivne dijaloge s vladama HDZ-a i SDP-a te s raznim ministarstvima. Iznosili smo brojne argumente koji su u većem broju slučajeva bili prihvaćeni – dodaje Barić s kojim smo razgovarali o prijedlogu novog Zakona o otocima, ali i o odnosu s Gradom Zadrom s obzirom na to da je Barić gradski vijećnik i predstavnik političke platforme Nezavisnih Zadarske županije u Gradskom vijeću.

Na koji ste način sudjelovali u izradi prijedloga novog Zakona o otocima? Što su bili vaši prijedlozi, argumenti, želje?

– Nažalost nismo bili pozvani. Prvi put otkad udruga postoji nismo sudjelovali u izradi nekog zakona o otocima. Nitko nas kontaktirao niti zvao da uđemo u radnu skupinu koja se bavila pitanjem novog Zakona o otocima. Dosad smo bili u svim radnim skupinama koje su radile na rješavanju otočne i priobalne problematike. To znači i zakona o otocima i pomorskog dobra. Ovaj novi zakon bio je na prvom čitanju, što znači kako bi do kraja ove godine trebao biti usvojen.

Jeste li ga imali priliku vidjeti i pročitati? Što otočanima donosi novi Zakon?

– Zakon k‘o zakon nije loš, mada je više-manje isti kao prije. Problem u Hrvatskoj je što se zakoni ne provode, pa tako i Zakon o otocima. Svi dosadašnji zakoni bili su dobri, ali se nisu provodili.

Možete li biti konkretniji? Što se nije provodilo?

– U prvom redu nije bilo implementacije u druge zakone i prakse. Nije bilo međuresorne komunikacije i nema međusobne komunikacije među ministarstvima. Još se nije dogodilo da su, primjerice, Ministarstvo regionalnog razvoja i Uprava za otoke nekom drugom ministarstvu rekli da će neki njihov zakon ili praksa biti loši za otoke i otočane. Sada su aktualna pripojenja otočnih vodovoda i vidimo probleme koji su posljedica nedostatka međuresorne komunikacije i koordinacije. Vis, Mali Lošinj, Cres i Vir imaju samostalna vodovodna poduzeća, ali se u slučaju njihovog pripajanja većim vodouslužnim područjima nije implementirao Zakon o otocima koji govori o specifičnostima otočnih područja. Dakle, Zakon se provodi bez izuzetaka, iako izuzetci postoje u drugim zakonima. Pogotovo to vrijedi za Vis koji ima vlastite izvore vode. Pripajanje dovodi u pitanje cijelu investiciju i činjenicu da su ti otoci godinama ulagali u gradnju vodovoda te da se pripajanjem ta vrijednost izgubila, odnosno da više nije vidljiva. Vis u odnosu na Brač sudjeluje u vodnoj infrastrukturi s 10 – 20 posto u svemu – cijevima, priključcima, kapacitetom – ali je dobio svega 0,14 posto udjela u novom poduzeću. To je jedan od primjera kako zakon ne funkcionira.

Možemo li zdravstvo ubrojiti u takvu praksu, jer zdravstvene reforme nikad ne govore o specifičnostima zdravstva na otocima?

– Naravno. Imamo otoke bez liječnika i zdravstvene zaštite. Nema pedijatara i ginekologa, a mali otoci posebno su ugroženi jer nemaju svoje jedinice lokalne samouprave. Liječnici na otocima također imaju manji broj pacijenata od liječnika na kopnu, pa ne mogu biti strpani u isti koš s njima kada je zakon u pitanju. Imamo Zakon o otocima koji govori o razvoju otoku i prioritetima poput zdravstva, odnosno da se liječnici stimuliraju jer su došli na otok, a onda u praksi od toga nema ništa jer nema koordinacije među ministarstvima.

Veći broj manjih otoka ima znatno starije stanovništvo. Hoće li s obzirom na to što ste rekli, otoci moći preživjeti?

– Dosad smo izgubili dosta toga, prije svega ljude i brojna poduzeća, a dobili smo turizam kojemu je okrenuta cijela država. A turizam, nažalost, postoji svega dva-tri mjeseca. To znači da moramo poticati ljude da ostanu, stimulirati ih da se vraćaju i da dolaze na otoke. Otoci jednostavno traže život da bi se u njima mogao održavati život. Imamo staro stanovništvo i pitanje je hoćemo li opstati, pa bih bio zadovoljan kada bismo uspjeli zadržati stanje kakvo je sada. Jedan od prijedloga koje sam kao gradski vijećnik uputio prema Gradu Zadru je da svako naselje na otoku ima gerontodomaćicu, odnosno osobu koja će brinuti o starijima. Zasad su pokrivena tri naselja – Veli Iž, Ist i Silba – no želja mi je da svako otočno naselje ima gerontodomaćicu. Grad će sada raspisati natječaj za pet novih radnih mjesta.

Što bi, važnije od drugog i svedeno na tri-četiri ključne stvari, trebalo napraviti da se stanje održi kakvo je sada, ili da se može govoriti o razvoju i perspektivi na otocima?

– Prvo i osnovno, to je pitanje povezanosti. Svi brodari na Jadranu trebali bi biti servis otočanima, a ne da otočani servisiraju brodarska poduzeća. Bližim otocima i mladima moramo omogućiti da imaju dnevnu migraciju s otoka na kopno i da se takve linije prilagode njihovim potrebama. Ne smije obrnuto. Druga stvar je pitanje brzog interneta. Kako će neka mlada obitelj ili digitalni nomad zainteresiran za kraći ili duži boravak na otoku, organizirati svoj život ako nema brzog i stabilnog interneta na otocima? Imamo slučaj jednog mladića koji se vratio iz Amerike i htio ostati na Ižu, ali se zbog nestabilne internetske mreže i loše infrastrukture s Iža preselio u Zadar. Struja je loša, a čim malo zagrmi sve se kida i lomi. Bili smo prvi članovi Europske federacije malih otoka kojoj sada pripada udruga Pokret otoka, a pokriva priobalje sedam EU država: Grčke, Italije, Francuske, Estonije, Danske, Škotske i Hrvatske. Svi su oni u promišljanju razvoja i očuvanja otočnog života i identiteta, osim nas, bazirani na brzom internetu i više-manje svi rade od kuće. To kod nas još uvijek nije moguće, iako bismo realno mogli privući veći broj mladih ljudi i digitalnih nomada.

Treća važna stvar za otoke i otočane?

– To je zdravstvo koje sam već spominjao. Situacija je ista kao u slučaju interneta: neće mlada obitelj s malom djecom doći živjeti na otok ako na njemu nema liječnika, a uvijek je teško pitanje kako će u zimsko vrijeme s otoka doći na kopno i tražiti zdravstvenu uslugu. To bi bile najosnovnije stvari, ali kada govorimo o problemima života na otocima, ne možemo izostaviti pitanje vode i odvodnje te povezanosti s kopnom.

U neka druga vremena zadarska Foša bila je najveća pozornica za otočne poljoprivredne proizvode. Na stotine kaića ispunilo bi uvalu kako bi stanovnici otoka prodavali svoje proizvode. Takve pozornice više nema, a gdje je danas poljoprivreda na otocima?

– Gotovo da je nema. Većina ljudi koja se bavi nekim tradicionalnim zanimanjima, bavi se ribarstvom i maslinarstvom. No čak i da imamo otočne poljoprivredne proizvode u višku koji se može prodavati, gdje bi to bilo? Danas se kaić više nema gdje vezati u Zadru niti gdje uploviti.

Što je s poljoprivrednim proizvodima u kontekstu OPG-ova i ponude na samim otocima?

– Država je tu nešto napravila. Imamo Hrvatski otočni proizvod (HOP) koji se stimulira, a Ugljan i Pašman najpoznatiji su na Jadranu sa svojim HOP-ovima. Nažalost, nisu dovoljno dobro predstavljeni kroz kanale turističkih zajednica i ukupnoj turističkoj valorizaciji otočnog proizvoda. Loše je što nemamo goste koji, na primjer, dolaze na Ugljan i Pašman radi otočnih proizvoda. Tu su turističke zajednice zatajile. U posezoni imamo kruzere koji uplovljavaju u Zadar, ali ne postoji mogućnost organiziranog posjećivanja otoka i prezentacije otočnih OPG-ova.

Vijećnik ste u Gradskom vijeću Grada Zadra i najveći dio Vaših vijećničkih aktivnosti, rekli ste, bit će usmjeren na rješavanje problema na otocima zadarskog arhipelaga. O čemu se radi?

– Grad Zadar pokazao je razumijevanje. Prihvaćeni su neki naši otočni zahtjevi, ali ono što će uslijediti bit će implementacija Zakona o otocima u proračun Grada Zadra. To konkretno znači da ću inzistirati da u proračunu za 2026. svaki gradski upravni odjel konkretno pokaže što i kako će se investirati na otocima. Svaki će otočanin znati koliko novca dolazi na njegov otok, odnosno vraća li se otocima ono što oni daju Gradu Zadru. Svi mi plaćamo komunalne naknade i druge obaveze. Tražit ću također program razvoja za 2026., kako bismo izbjegli stihiju, improvizaciju ili deklarativnu podršku. Ne može u proračunu pisati da je nešto namijenjeno razvoju otoka, a da se konkretno ne zna o kakvim je projektima i iznosima riječ.

Kakve projekte predlažete ili tražite?

– Dotaknuli smo se zdravstva, pa ću tražiti da se otočnim liječnicima omogući rad u normalnim uvjetima, a to znači uređenje i opremanje ambulanti. Znam da ambulante nisu u domeni Grada Zadra, ali Grad s Domom zdravlja može sufinancirati uređenje neke otočne ambulante. Imamo i situaciju s liječnicima po koje iz Zadra dolaze brodice na intervenciju na otocima, ali kad brodice s pacijentima i liječnikom dođu u Zadar, za liječnika nema sigurnog ili predviđenog povratka na otok. Liječnik ostaje neko vrijeme sam u Zadru, što znači da su otoci tada bez liječničke skrbi. Inzistirat ću da se liječnika ili medicinsku sestru mora vratiti na otok.

Prihvaćanje gradskog proračuna za 2025. uvjetovali ste formiranjem mjesnih odborima. Hoće li se konstituirati do sljedećeg proračuna?

– Raspisivanje izbora za mjesne odbore bio je uvjet za prihvaćanje proračuna, a izbori će se održati 9. studenoga. Mještani otoka, naselja ili kvarta najbolje znaju što njima treba na njihovom otoku, u naselju i kvartu, a onda će se njihove potrebe implementirati u proračun za 2026. Najgore bi bilo da se formiraju mjesni odbori i usvoji proračun, a da nemamo konkretna sredstva za konkretne projekte i da ih proračun ne predviđa. Za stihiju i improvizaciju tu nema mjesta ako želimo bilo što postići, a vjerujem da ćemo se boljem životu naših građana i otočana na kraju radovati svi.