Izašao je Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2025. Godinu, a u glavi IV. navedene su mjere potpore za iznimno osjetljive sektore, u koje se ubraja i maslinovo ulje.
Najprije o onome pozitivnom što je određeno ovim Pravilnikom, a to je da se odustalo od toga da se ponovo uvede uljarama obveza da izdaju potvrde da je ulje ekstra djevičansko ulje, a postojala je mogućnost da se to ponovo uvede jer se ta odredba bila pojavila na e-Savjetovanju za Program državne potpore za iznimno osjetljive sektore u poljoprivredi za 2025. godinu, koje je bilo u prosincu 2024. godine. Još jedno ponavljam da niti jedna uljara nema resurse niti potrebna ovlaštenja da izdaju takve dokumente, smatra maslinar Jakša Najev, upravitelj PZ Marina.
Međutim, država nije otklonila najveći nedostatak u Pravilniku, a to je da se ne traži dokaz da je maslinar preradio niti jedan jedini kilogram ploda masline. Prema Ministarstvu poljoprivrede maslinovo ulje se stvara, ne znam kako, valja po Duhu svetome, a ne da se (is)cijedi iz ploda masline.
Ovako napisan Pravilnik ide na ruku onima koji kupuju maslinovo ulje na akcijama u trgovačkim centrima, prepakiraju ga i onda prodaju ga na štandovima uz magistralu, i sličnim punktovima, kao domaće i za to beru poticaje-dok im maslinici stoje zapušteni.
Mišljena sam da mora svaki maslinar koji traži potporu za prodano djevičansko i ekstra djevičansko maslinovo ulje mora bit spreman pružiti dokaze da je ubrao određenu količinu maslina, preradio/la je u uljari i dobio/la određenu količinu ulja, a iz kontakta s brojnima maslinarima i maslinarkama mogu ustvrditi da im to i nije problem niti se tome protive, dapače, kaže maslinar Jakša Najev.
Nažalost, i dalje Ministarstva poljoprivrede odbija u Zakonu o OPG maknuti odredbu da se maslinari trebaju prijaviti u Registar poreznih obveznika jer prodaju, navodno, prerađevinu. Dakle, Ministarstvo poljoprivrede smatra da je maslinovo ulje prerađevina i to je razlog zbog čega maslinari trebaju plaćati poreze i doprinose.
Stječe se dojam da njima nije važan razvoj maslinarstva nego oporezivanje maslinara, makar to bilo u suprotnosti s odredbama EU, a na koju se sami rado pozivaju-barem kada im to odgovara.
Proteklih dana se u Saboru vodila rasprava o milijardama eura koji su do sada isplaćeni za poticaje i svi se čude kako toliki novaca nije rezultirao povećanjem poljoprivredne proizvodnje nego, naprotiv, onda pada. Očito gospoda saborski zastupnici vrlo malo komuniciraju s poljoprivrednim proizvođačima jer da komuniciraju zasigurno bi dobili informacije koje sve komplicirane zahtjeve, uvjete, obaveze, procedure, dozvole, a ponekad i samovolju službenika i namještenika pojedinih službi, jedan poljoprivredni proizvođač mora preživjeti u Republici Hrvatskoj da bi nešto proizvodio ili ostvario prava na potporu ili prošao na nekom natječaju za bespovratna sredstva.
Kod nas sustav često radi protiv proizvođača, umjesto da mu pomaže da se razvija. I u tome je „kvaka“. Evo primjera: ako će maslinar ulagati u svoj maslinik, kojega je naslijedio do svog oca, djeda, bake ili nekog rođaka, dakle, maslinika koji je generacijama u obitelji, a država ga je izbacila i uknjižila se na njegov maslinik!? Uz to, država je maksimalno zakomplicirala proceduru da se pravnim putem maslinar ponovo uknjiži kao vlasnik tog maslinika. Sad slijedi razumno pitanje: Kako se u tim uvjetima može razvijati poljoprivreda kad se poljoprivredni proizvođač, u ovom slučaju maslinar, od početka susreće s nebrojenim preprekama?
Svaki onaj koji ima volju i obrađuje ovaj naš kamenjar, bez obzira da li ima maslinik, vinograd ili uzgaja smokve, bajame ili nešto drugo, trebao bi biti poštovan od strane države i to barem zbog činjenice da nije zapustio svoju djedovinu i otišao u grad, da se trudi nešto proizvesti iako mu ni sama priroda nije sklona a ne da mu se zagorčava život i tjera da provede neprovedivo, zaključio je Jakša Najev.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....