Problem je u navikama, manje možemo, ali više trošimo. Što je najskuplje na stolu – janjetina, šunka ili nešto drugo?

Uskrs je blagdan nade, obiteljskog okupljanja i bogate trpeze. No, dok mnogi razmišljaju o dekoracijama i blagdanskom meniju, sve više kućanstava osjeća pritisak inflacije i rastućih cijena. Ovogodišnja uskrsna košarica značajno je skuplja i mnogi će sebi neće moći priuštiti.

Najskuplje namirnice na uskrsnom stolu ove godine uključuju janjetinu, čija cijena premašuje 16 eura po kilogramu, što je čini luksuzom i nedostupnom mnogima. Šunka, iako cjenovno stabilna u odnosu na prošlu godinu (oko 12 eura/kg), i dalje predstavlja ozbiljan izdatak. Jaja, nezaobilazna u svakom uskrsnom domu, poskupjela su za više od 60 posto, dok su slatkiši skuplji za dodatnih 20 posto. Ovi podaci jasno pokazuju da će blagdanska trpeza ove godine biti skuplja – a možda i manje raznovrsna.

Prema izračunima Hrvatske gospodarske komore, uskrsna košarica skuplja je u odnosu na lani, ovisno o regiji i načinu kupnje. Šunka, jaja, mladi luk, rotkvice, sir, kolači i vino – sve ono što simbolizira blagdan, danas ima osjetno višu cijenu. Bogatija košarica ove godine iznosi 435,12 eura (lani 395,55 eura), srednja 256,47 eura (lani 237,47), a skromna košarica 122,76 eura (lani 116,60 eura), što je za mnoge kućne proračune znatno opterećenje.

Paradoks punog stola i praznog hladnjaka

Ipak, unatoč visokim cijenama, količine hrane koje se pripremaju za blagdane često su pretjerane. Potrošačka euforija koja se veže uz blagdane nerijetko rezultira – bacanjem hrane. U svijetu u kojem, prema podacima FAO-a, čak 830 milijuna ljudi svakodnevno gladuje, taj je trend više nego zabrinjavajući.

Prema Eurostatu, prosječan građanin EU baci oko 131 kilogram hrane godišnje. Iako je Hrvatska nešto ispod prosjeka, sa 71 kilogramom po osobi, i dalje se radi o više od 280 tisuća tona hrane bačene godišnje – često potpuno ispravne i neiskorištene. Istovremeno, gotovo 20 posto kućanstava u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, a mnogi se svakodnevno oslanjaju na pomoć pučkih kuhinja, Crvenog križa, Caritasa i brojnih volonterskih udruga.

Prehrambeni stručnjaci ističu kako bacanje hrane za blagdane nije posljedica samo prevelike ponude, već i osjećaja da hrana mora biti obilna kako bi blagdan ‘vrijedio‘.